Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Pomozite svom detetu da se suočava s problemima u školi

Pomozite svom detetu da se suočava s problemima u školi

Pomozite svom detetu da se suočava s problemima u školi

SVE gore stanje u svetu utiče na sve nas, uključujući našu decu. Božja reč, Biblija, tačno je prorekla da će u naše vreme „nastati teška vremena“ i da će ’ljudi zli i zavodljivi napredovati uvek u zlu‘ (2. Timoteju 3:1-5, 13). Zato je školovanje danas puno teškoća dok se učenici bore sa situacijama koje su njihovi roditelji retko doživljavali. Šta roditelji mogu učiniti da pomognu svojoj deci da se suoče s tim?

Pritisak vršnjaka

Većina dece ponekad doživi pritisak vršnjaka. Jedan mladi francuski učenik žali se: „Roditelji i društvo rade ono što mogu, ali to nije dovoljno. Mladi delinkventi prisiljavaju druge mlade... Roditelji koji ne kontrolišu svoju decu nisu roditelji.“

Odgovorni roditelji pokušavaju da pomognu svojoj deci da razviju duhovne osobine koje pružaju unutrašnju snagu koja im je potrebna da se odupru štetnom pritisku vršnjaka. „Mi ulažemo iskrene napore da pomognemo našoj deci da izgrade samopoštovanje“, objašnjava jedan otac, „tako da neće smatrati da je neophodno da imaju priznanje svojih vršnjaka. Ako im nije važno da budu kao druga deca, biće im lakše da kažu ne kada se od njih očekuje da kažu ne.“ Da bi poučio svoju decu kako da se nose s teškim situacijama, taj roditelj odvaja vreme da se njegova porodica uključi u vežbanje uživo, u stvarnosti glumeći teške situacije koje bi mogle da se pojave i prikazujući načine kako da se izađe na kraj s njima. Budite roditelj koji pruža podršku, i pomozite svom detetu da razvije samouverenost.

Loš jezik

Dok moralna merila opadaju širom sveta, loš jezik postaje sve uobičajeniji. U mnogim zemljama on se često čuje u takozvanom udarnom terminu na televiziji. Tako školska igrališta, hodnici, i učionice odjekuju nepristojnim izrazima.

Neki učitelji opravdavaju vlastito psovanje i prostačke izraze, tvrdeći da njihovi učenici mogu tako formirati vlastite stavove prema takvom govoru. Ali, takvo postupanje jednostavno dopušta učenicima da usvoje te pokvarene izraze kao deo prihvatljivog svakodnevnog govora.

Mudar roditelj na blag način objašnjava zašto izgovaranje takvih reči nije dozvoljeno u porodici. On takođe može preduhitriti problem lošeg jezika u školskim zadacima proveravajući školski nastavni plan i program kako bi saznao iz kojih će knjiga njegovo dete učiti. Ako bilo koje od izabranih književnih dela sadrži loš jezik ili ističe nemoral, možda može tražiti od detetovog učitelja da izabere neku alternativnu knjigu s prihvatljivim sadržajem. Uravnoteženi pristup pokazuje razumnost (Filipljanima 4:5NW).

Nemoral i droge

Ankete otkrivaju da mnogi roditelji priznaju da su „previše stidljivi ili zbunjeni da se kod kuće uhvate u koštac s temom [seksualnog obrazovanja]“. Umesto toga, oni se oslanjaju na školu da će ona njihovoj deci pružiti tačne informacije. Ali londonski Sandi Tajms izveštava da, prema jednom iskusnom učitelju, današnji neuobičajeno veliki broj tinejdžerskih trudnoća „ima više veze s moralom nego metodama kontracepcije“. Roditelji su u najboljem položaju da postave merila ponašanja prema kojima očekuju da se njihova deca ponašaju.

Isti je slučaj i sa zloupotrebom droge. Nedostatak roditeljskog vođstva pogoršava problem. „Što se više detetu ne sviđa porodični život“, primećuje Francoscopie 1993, „veća je tendencija da sebi pronađe neku zamenu za taj život. [Uzimanje] droge često je jedna od zamena.“ „Teško je biti roditelj“, priznaje Mišlin Šaban-Delma, predsednik zavoda Toxicomanie et Prévention Jeunesse (Upotreba droge i zaštita mladih). „Morate stalno biti na oprezu; droge su često način da se roditelji upozore da nešto nije u redu. Ako adolescent oseća da mu njegova majka ili otac ne poklanjaju pažnju, kad mu se ponudi droga, ona može izgledati kao magično rešenje za njegove probleme.“

Jedan kanadski roditelj objašnjava kako se on i njegova žena istinski interesuju za školovanje svoje kćerke tinejdžerskog uzrasta: „Mi vozimo Nadinu u školu i vraćamo je. Često, nakon što je pokupimo, usledi razgovor koji otkriva kakav je imala dan. Ako otkrijemo nešto što je prilično ozbiljne prirode, mi o tome razgovaramo s njom tada ili ponovo počnemo s tom temom za večerom ili tokom porodičnog razgovora.“ Vi možete na sličan način izraziti istinsku brigu i ljubav prema svom detetu tako što ćete linije komunikacije držati otvorene.

Kinjenje i nasilje

Kinjenje je „jedan od najpodmuklijih školskih problema“, izjavljuje Morin O’Konor u knjizi How to Help Your Child Through School. Ona takođe primećuje da „ma koliko nevolje to prouzrokuje žrtvama, one često nisu spremne da nekom odraslom kažu za to iz straha da će biti žigosani kao ’tužibaba‘.“

Nažalost, neki učitelji gledaju na kinjenje kao na normalno ponašanje. Ali, mnogi drugi se slažu s pedagogom Pitom Stefensonom, koji veruje da je kinjenje „oblik zlostavljanja“ i tvrdi da „nije dobro za siledžije dozvoliti da se to nastavi“.

Šta onda možete uraditi ako vaše dete postane žrtva kinjenja? „Prva linija odbrane“, piše O’Konorova, „mora da bude sredina odraslih u kojoj [žrtva] živi.“ Razgovarajte o tim stvarima s nekim saosećajnim učiteljem. To će uveriti vaše dete da oboje smatrate da je takvo agresivno ponašanje neprihvatljivo. Mnoge škole su usvojile jasnu politiku protiv kinjenja, o čemu učitelji otvoreno diskutuju u razredu.

Natali je postala žrtva siledžije zbog svoje religije. „Zato što sam Jehovin svedok, bila sam napadnuta, i moje stvari su ponekad bile pocepane“, priča ona. Da bi rešila taj problem, ona je o tome razgovarala sa svojim roditeljima, koji su predložili da razgovara sa svojim učiteljima. Ona je to i uradila. „Takođe sam preuzela inicijativu da telefoniram roditeljima dvojice mojih školskih drugova koji su me kinjili“, dodaje ona. „Zato što sam mogla da im objasnim problem, sada stvari stoje mnogo bolje. Tako sam stekla pouzdanje i mojih učitelja i većine mojih školskih drugova.“

Ponekad roditelji otkriju da je njihovo dete siledžija, a ne žrtva. U tom slučaju, oni treba da bolje osmotre šta se to događa kod kuće. „Deca čije je agresivno ponašanje izraženije obično dolaze iz porodica gde roditelji ne rešavaju sukob na tako adekvatan način“, izveštava londonski Tajms, dodajući: „Nasilno ponašanje je proces koji se uči.“

Nasilje na nekim mestima dostiže epidemijske razmere. Kad politički nemiri učine školovanje skoro nemogućim, deca koja cene neutralnost ponekad nalaze da je mudro da ostanu kod kuće. Ali ako nevolja izbije kad su u školi, oni neupadljivo napuštaju školu i vraćaju se kući dok se stvari ne stišaju.

Slabo poučavanje

Dobra komunikacija između vašeg deteta i učitelja vašeg deteta može pomoći kad slabo poučavanje prouzrokuje probleme. „Mi uvek hrabrimo našu kćerku da ima pozitivan stav prema lekcijama“, komentariše jedan bračni par. Ali, kad učitelji ne uspeju da neki predmet učine zanimljivim, deca brzo gube interes. Ako vaše dete ustanovi da je to slučaj, zašto ga ne ohrabrite da privatno razgovara s učiteljem?

Pomozite svojoj deci da pripreme pitanja koja će im, kad dobiju odgovore na njih, olakšati i da shvate smisao lekcije i da nauče kako da koriste ono što se uči. Ipak, samo to ne garantuje istinski i trajan interes za taj predmet. Mnogo zavisi od vašeg roditeljskog primera. Pokažite da brinete osmatrajući lekcije sa svojim detetom, i pružite pomoć kod projekata za istraživanje koje učitelj dodeli.

U školi ima dece koja su došla iz rastavljenih porodica, ili koja žive uz zlostavljanje i zanemarivanje, i koja zato često nemaju samopouzdanja i samopoštovanja. Ona se mešaju s decom koja možda imaju bolje okolnosti. Većina roditelja uviđa da treba da ustraje u pomaganju svojoj deci da se suočavaju s problemima koji se pojavljuju u školi. Ali, šta je s ophođenjem roditelja s učiteljima? Kakav odnos treba da razvijaju, i kako?

[Okvir na 7. strani]

Da li je vaše dete žrtva kinjenja?

STRUČNJACI savetuju roditelje da paze na spoljne znakove. Da li on ili ona nerado ide u školu, izbegava školske drugove, dolazi kući s modricama ili s poderanom odećom?

Ohrabrujte svoje dete da vam tačno kaže šta se dogodilo. To će vam pomoći da znate da li je kinjenje zaista problem. Ako jeste, onda razgovarajte s nekim saosećajnim učiteljem.

Pomozite svom detetu da se suoči s time predlažući da se drži pouzdanih školskih drugova i da izbegava mesta i prilike kad može da dođe do kinjenja. Dete s dobrim osećajem za humor i koje zna kako da se izvuče iz teške situacije često će dobro proći.

Izbegavajte da budete previše zabrinuti, i nemojte podsticati na osvetu.