Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Isprobajte par „brzih“!

Isprobajte par „brzih“!

Isprobajte par „brzih“!

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! S TAJVANA

SUDEĆI po izrazu lica koje sija od zadovoljstva, nije teško zaključiti da devojčica uživa u svom obroku. U levoj ruci drži činiju do vrha punu pirinča, komadića povrća i ribe. A u desnoj ruci ima par tankih štapića načinjenih od bambusa. Malenim prstima koji vešto barataju štapićima, devojčica uzima svoje omiljene zalogaje i pažljivo ih stavlja u usta. Ponekad približi posudu ustima, i s nekoliko brzih poteza štapićima, gurka pirinač pravo u usta. Sve to izgleda tako prirodno, jednostavno i uredno.

Naravno, to što ova devojčica drži u rukama jesu oni čuveni štapići, pribor za jelo. Oni se na kineskom zovu kvaj cu, što znači „brzi“. Bilo kako bilo, u jugoistočnoj Aziji se mogu naći u svakom domaćinstvu. Možda ste već probali da ih koristite dok ste jeli u nekom kineskom restoranu. Ali znate li kako je uopšte nastala ideja o ovim štapićima? Ili, kako i kada su prvi put bili upotrebljeni? I, da li biste želeli da znate kako da ih ispravno koristite?

„Brzi“

Štapići su tanke paličice dugačke oko 20-25 centimetara. Gornja polovina štapića je često četvrtasta. To omogućava da se njima lakše zahvata, i onemogućuje da se kotrljaju po stolu. Donja polovina je obično valjkasta. Japanski štapići su često kraći i pri vrhu zašiljeniji od kineskih.

U ovom vremenu masovne proizvodnje, mnogi restorani su snabdeveni unapred spakovanim štapićima koji su još uvek sastavljeni pri gornjem kraju. Onaj ko želi da ih koristi mora ih pre upotrebe rastaviti. Pošto su namenjeni samo za jednokratnu upotrebu, ovakvi štapići se prave od običnog drveta ili bambusa. Štapići koji se koriste u skupljim restoranima ili kod kuće, često su veoma lepi, načinjeni od poliranog bambusa, lakiranog drveta, plastike, nerđajućeg čelika, ili možda čak od srebra ili slonovače. Oni takođe mogu biti ispisani stihovima ili ukrašeni slikama.

Kako koristiti štapiće

Mnogi posetioci Orijentalnih zemalja kao što su Kina i Japan, fascinirani su kada vide kako neko malo dete od možda samo dve godine, jede pomoću para na izgled prevelikih štapića. Veoma brzo, sadržaj činije je komad po komad prenesen u usta deteta. To zaista izgleda jednostavno.

Da li biste i vi želeli da isprobate par „brzih“? U početku ćete biti malo nespretni prilikom pomeranja štapića u željenom smeru, ali uz malo vežbe to biva lako i štapići postaju poput produžetaka vaših prstiju.

Štapići se drže samo u jednoj ruci, obično desnoj. (Vidite ilustraciju na 15. strani.) Najpre, savijte svoju šaku držeći palac odvojen od prstiju. Stavite jedan štapić između palca i prstiju, postavljajući ga na koren kažiprsta i vrh domalog prsta. Zatim, postavite drugi štapić paralelno s prvim, i držite ga palcem, kažiprstom i srednjim prstom, kao kad držite olovku. Izjednačite krajeve tako što štapiće kucnete o sto. Sada, ne pomerajući donji štapić, pomerajte gornji savijajući svoj kažiprst i srednji prst nagore i nadole. Vežbajte sve dok s lakoćom ne budete mogli da spajate vrhove štapića. Da li ste sada spremni da pomoću ovog višenamenskog pribora pokupite ukusne zalogaje tokom nekog kineskog obroka — od jednog jedinog zrnca pirinča pa sve do prepeličjih jaja! Štapići i kineska hrana se dobro uklapaju jer je hrana obično iseckana na sitne komade.

Šta je s jelima u kojima se pile, patka ili svinjska šunka poslužuju u jednom komadu a ne isečeni na komadiće? Obično je meso do te mere skuvano da se štapići lako mogu koristiti da bi se odvajali komadi veličine zalogaja. Štapići su idealni za ribu, koja se često služi u jednom komadu; riblje kosti možete lakše odvojiti nego što biste to uradili nožem i viljuškom.

Šta je s jedenjem pirinča? Ako je u pitanju neformalna prilika, posudu s pirinčem možete uzeti u levu ruku, približiti je ustima i štapićima pirinač ubaciti u usta. Međutim, kod svečanijih obroka pirinač treba malo po malo pokupiti štapićima.

Šta je sa supom, pošto je ona uvek sastavni deo kineskog obroka? Obično je na raspolaganju porcelanska kašika. Međutim, ako u supi ima rezanaca ili knedli, komadića povrća, mesa ili ribe, pokušajte da se štapićima služite svojom desnom rukom kako biste pokupili hranu a u levoj držite kašiku kako biste sebi pomogli da hranu prinesete ustima.

Bonton i štapići

Kada ste pozvani u kineski dom na ručak, dobro je biti svestan kineskih manira za stolom, to jest bontona. Najpre, nasred stola je servirano nekoliko posuda. Sačekajte dok domaćin ili glava porodice ne uzme svoje štapiće i pokretima da znak da svi mogu početi. To je pogodan trenutak za goste da prihvate poziv, uzmu svoje štapiće i počnu s jelom.

Za razliku od izvesnih zapadnjačkih obroka, posude za stolom se ne dodaju ukrug. Umesto toga, svi za stolom se sami poslužuju. Prilikom porodičnog ručka, obično svaki član koristi svoj sopstveni par štapića da bi komadiće hrane stavljao iz zajedničkih posuda pravo u usta. Čak i tako, smatra se ružnim da mljackate dok jedete, ližete krajeve štapića ili preturate po činijama da biste došli do svog omiljenog zalogaja. Majke na Orijentu poučavaju svoju decu da ne grickaju krajeve štapića, ne samo zato što vode računa o higijeni već i zato što to kvari izgled štapića.

Iz obzira prema gostima, ponekad na raspolaganju stoje kašike ili dodatni štapići. Oni služe da bi se komadići hrane prebacivali iz posude koja se nalazi u sredini u drugu posudu ili u vašu činiju s pirinčem. Ipak, nemojte se naljutiti ako vaš domaćin iskoristi sopstvene štapiće da bi izvadio najlepši komad hrane i stavio ga pravo u vašu činiju. Na kraju krajeva, on želi da njegov poštovani gost dobije najbolji komad!

Smatra se ružnim pokazivati štapićima, kao što je i u slučaju noževa i viljušaka. Isto su u pitanju loši maniri ako nešto drugo uzmete u ruke dok vam se štapići još uvek nalaze u ruci. Dakle, ako vam je potrebna kašika, ili treba da uzmete salvetu, ili šolju s čajem, najpre spustite svoje štapiće. Za to su uvek na raspolaganju mali, privlačni stalci za odlaganje štapića.

Kad ste završili s jelom, uredno spustite svoje štapiće, opustite se i čekajte. Nije lepo da napustite sto pre nego što svi završe sa obrokom. Još jednom, domaćin ili glava porodice je taj koji zaključuje obrok i poziva sve da napuste sto.

Sada kada znate kako da ih koristite, sve što je potrebno jeste da nabavite neke štapiće i vežbate. Sledeći put kada vas neko pozove u kineski restoran ili u svoj dom na kinesku hranu, zašto ne isprobate par „brzih“? Oni čak mogu hranu učiniti ukusnijom!

[Okvir/Slika na 14. strani]

Kratka istorija štapića

Neki kineski izučavaoci veruju da se prvi štapići nisu koristili za jedenje već za kuvanje. Mali komadi sirove hrane zamotavali su se u lišće, a štapići su se koristili za ubacivanje užarenog šljunka u smotuljke. Na ovaj način hrana se mogla kuvati a da pri tome ne zagori! Kasnije u istoriji, štapići su se koristili da bi se komadi hrane vadili iz posude u kojoj se kuvalo.

U početku, štapići su se najverovatnije pravili od propadljivog materijala, od drveta ili bambusa. a To je jedan od razloga zbog čega je skoro nemoguće s tačnošću odrediti kada su prvi put bili upotrebljeni. Neki veruju da se štapići u Kini koriste još od vremena Šang dinastije (otprilike od 16. do 11. veka pre n. e.). Jedan istorijski dokument iz vremena neposredno nakon Konfucija (551-479. pre n. e.), govori o ’hvatanju‘ hrane iz supe, što ukazuje na korišćenje neke vrste štapića.

Izgleda da je početkom Han dinastije (od 206. pre n. e. do 220. n. e.), jedenje štapićima postalo uobičajeno. U jednom grobu iz tog perioda koji je bio iskopan u Čangši, u provinciji Hunan, bio je pronađen komplet lakiranog pribora za jelo, uključujući i štapiće.

Vijetnamci, Japanci, Koreanci i drugi na Orijentu takođe koriste štapiće, i to uglavnom zahvaljujući uticaju kineske kulture.

[Fusnota]

a Na drevnom kineskom jeziku, oba znaka za kvaj cu (brzi), izvedena su od korena reči „bambus“, što ukazuje na materijal od kog su štapići prvobitno pravljeni.

[Slike na 15. strani]

Vežbanje vodi do usavršavanja