Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Pogled u svet

Pogled u svet

Pogled u svet

Pod stresom

„Skoro polovina Kanađana se žali da su pod umerenom ili čak jakim stresom dok pokušavaju da usklade svoj posao sa životom kod kuće“, izveštavaju novine Vancouver Sun. „To je duplo više nego pre deset godina.“ Otkuda taj porast? Jedna anketa koju je sproveo Kanadski kongresni odbor, otkrila je porast u procentu kanadskih radnika koji se staraju o članovima porodice. Veći broj njih ima decu u kasnijim godinama, i oni se često suočavaju sa izazovom „da se istovremeno brinu i o deci i o svojim roditeljima“. Iako je 84 procenta ispitanika i dalje zadovoljno svojim poslom, izveštaj napominje da kada usklađivanje zahteva u kući sa zahtevima na poslu postane problem, „većina najpre zakida od svog vremena, u šta spada i vreme za san“. Kongresni odbor primećuje sledeće: „Posledica je stres, a trpi zdravlje.“

Poučavati poštovanju autoriteta

„Današnji roditelji zahtevaju tako malo poštovanja prema autoritetu da mi roditelji zapravo umanjujemo samopoštovanje kod svoje dece“, kaže jedan izveštaj u listu The Toronto Star. „Poznavanje ograničenja u stvari apeluje na detetovu potrebu za izvesnošću i sigurnošću — što mu za uzvrat pomaže da ima veće samopoštovanje“, primećuje stručnjak za bihejviorizam Ronald Moriš. „Deca koja nemaju osećaj za pravila i odgovornost izrastaju u nesigurne osobe.“ On dodaje: „Znam za decu od šest godina koja sama određuju kada će ići na spavanje. Znam za decu od tri godine čije majke nastoje da ih ubede da budu dobra tako što im objašnjavaju kako se mama oseća.“ Deca treba da nauče da se povinuju porodičnim pravilima, a predstava o tome da će ona prirodno manje sarađivati dok odrastaju, sasvim je pogrešna, kaže Moriš. „Očekujemo da nam deca iz godine u godinu sve više znaju. Zašto onda da ne očekujemo da se i njihovo ponašanje iz godine u godinu ne poboljšava?“ pita on. „Ako ne uradite ono što je potrebno da bi dete podiglo igračku, onda nećete imati ni tinejdžera koji će poštovati vreme u koje treba da se dođe kući.“

Snimci za ručak na farmi

Kanadski naučnici su otkrili da mladunčad domaćih životinja mogu biti podstaknuta da jedu ako im se puštaju snimljeni zvuci, izveštava časopis New Scientist. „Snimili smo zov kokoške kada pronađe nešto što želi da pojedu njeni pilići“, kaže Luis Bejt, sa univerziteta Prins Edvard Ajlend. Kada su ti snimci bili pušteni preko zvučnika postavljenih blizu hrane, pilići su jeli iako im tu nije bilo majke. Ali zvuci moraju biti odgovarajući. Bejt primećuje: „Kada smo im pustili glas majke nakon što izlegne piliće, što je za moje uši identično pozivu za jelo, pilići se nisu pomakli.“ Cilj ovih naučnika je da ubrzaju rast životinja, i u prvim eksperimentima pilići su tokom prve tri sedmice rasli i do 20 posto brže nego inače. U sličnim eksperimentima, ćurići i prasići takođe su bili pokrenuti da češće jedu.

Recept za opasnost

„Lekovi su prošle godine u Nemačkoj odneli više života nego saobraćajne nesreće“, izvestile su novine Stuttgarter Nachrichten. Prema izveštaju, 1998. je otprilike 25 000 ljudi umrlo od lekova koji su bili pogrešno prepisani. To je tri puta više od broja poginulih u saobraćajnim nesrećama tokom istog perioda. Kaže se da samolečenje ima samo sporednu ulogu. Izgleda da je glavni problem nedostatak informacija i obuke među doktorima o lekovima i njihovom dejstvu. Farmaceut Ingolf Kaskorbi je rekao da se prema jednoj proceni „svake godine u Nemačkoj može izbeći 10 000 smrtnih slučajeva i 250 000 slučajeva ozbiljnog neželjenog dejstva ako bi se u potpunosti iskoristili rezultati istraživanja i obuke“, navodi ovaj izveštaj.

Slično tome, francuski časopis Sciences et avenir izveštava o jednoj nedavnoj studiji u Francuskoj koja je otkrila da od 150 000 recepata prepisanih ljudima iznad 70 godina starosti, oko 10 700 je bilo ili pogrešno prepisano ili nedelotvorno. Skoro svaki pedeseti među njima bio je u potencijalnoj opasnosti zbog mogućih reakcija u kombinaciji s drugim prepisanim lekovima ili zbog nekih drugih stvari. Procenjuje se da stariji ljudi u Francuskoj svake godine provedu ukupno milion dana u bolnici usled negativnih reakcija na lekove.