Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Kad se „mali brat“ vrati kući

Kad se „mali brat“ vrati kući

Kad se „mali brat“ vrati kući

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ KANADE

SVAKOG proleća, nakon sedam ili osam meseci nomadskog života na moru, tupik se vraća svojoj kući na vode Arktika. Sezona je parenja, i tupik se izgleda doterao za tu priliku. I stvarno, njegova stopala dobila su narandžastu boju, a njegov kljun prekrila je opna živih boja koja će kasnije otpasti. Izrazito crno-belo perje ostaje tokom cele godine što tupiku donekle daje sveštenički izgled. Možda to objašnjava naučno ime severnog tupika, Fratercula arctica, koje u prevodu znači „mali fratar ili brat severa“. a

Tupik kreće prema svojim jamama na strminama u malim grupama od otprilike 20 do 30 ptica. Svog parnjaka tupik će pronaći ili tokom putovanja ili kad stigne do jame. Zanimljivo je da mnogi tupici zadržavaju istu jamu — i istog parnjaka — godinu za godinom.

Tupik može da leti, ali on očito nije najbolji „avijatičar“ na svetu. Stvarno, njegovo spuštanje na obalu možda više podseća na prinudno sletanje! Sem toga, tupikovo uzletanje je nekako trapavo, i ponekad izgleda kao da krila ove ptice neće podići njeno krupno telo. Nekima je čak problem da izađu iz vode. Ali kad ova krila počnu jednom da udaraju — a mogu da udare 400 puta u minuti — tupik može da dostigne ekonomičnu brzinu od 80 kilometara na sat.

Tupiku je očigledno udobnije u moru nego na kopnu. Ali na kopno mora doći, jer par tupika treba da pripremi jamu za svoje mlado. Nakon što stigne na kopno, par će očistiti jamu koja može biti duboka otprilike 50 centimetara ali i četiri puta više. Jamu oblažu travom, grančicama i perjem. Neki tupici se gnezde u pukotinama pod gromadama ili u njihovim naprslinama. Tupik kljunom prokljuckava svoj put kroz blato, a zatim ga utabava svojim opnastim stopalima.

Tupikovo udvaranje odvija se u vodi. Tokom ceremonije mužjak zabacuje glavu, nadima prsa i maše krilima, i par se stalno kucka kljunovima. Ovaj poslednji ritual, zvan ljubljenje kljunovima, nastavlja se čak i posle parenja. Izgleda da na taj način par potvrđuje međusobnu vezu.

Nakon što je jedno jaje sneseno, roditelji ga doslovno priviju pod krila — što je odgovornost i oca i majke. Šest sedmica kasnije, kada se pile izlegne, počinje pravi posao. Na tek ispilelom sivo-crnom ptiću s mekanim paperjem leže još oko nedelju dana da bi ono održalo svoju telesnu temperaturu. Roditelji sve češće idu put mora da bi obezbedili dovoljno hrane za svoje pile. Pohod na ribe nije tako opasan, pošto ima toliko mnogo tupika koji idu do mora i vraćaju se u jame. Izgleda da taj metež otežava napad galebova i grabljivica.

Tupik je odličan plivač i ronilac. Koristeći svoja opnasta stopala kao kormilo i krila za pokretanje, on može ostati pod vodom više od 30 sekundi i to na dubini od skoro 30 metara. Tupik može da se vrati kući s jednom ili dve male ribe u svom kljunu — možda grenlandskim snetcem ili hujicom. Naravno, što su ribe manje, to ih u većem broju tupik može nositi u kljunu. Jedan tupik je primećen sa ulovom od preko 60 riba! Kukaste kosti u njegovim ustima omogućuju tupiku da ribu zgodno drži dok još druge hvata. To je odlična stvar, pošto beba tupik može da pojede 50 riba na dan.

Oko šest nedelja kasnije, roditelji se vraćaju na more. Tupik žutokljunac, sada prepušten sebi, mršavi jer se priprema da napusti gnezdo. Uveče vežba krila. Konačno, pod okriljem mraka, tupik žurno gega prema moru i živahno vesla u daljinu.

Proći će dve do tri godine pre nego što se mladi tupik vrati na svoje mesto rođenja, i imaće četiri ili pet godina pre nego što počne da se pari. Odrasli tupik može težiti nešto više od 490 grama i imati visinu samo 30 centimetara. Iako je relativno mali, zdrav tupik može da živi oko 25 godina. Jedan severni tupik doživeo je starost od 39 godina!

Stručnjaci procenjuju da populacija severnog tupika broji 20 miliona. Ove ptice fasciniraju kad ih posmatrate. „Tupik je zanimljiv čak i u najobičnijim stvarima“, napisali su Dejvid Boag i Majk Aleksander u svojoj knjizi The Atlantic Puffin. A ako živite blizu severne obale Atlantika ili Pacifika, možda ćete jednog videti. U svakom slučaju, jedna stvar je sigurna — svakog proleća, „mali brat sa severa“ doći će kući, i rodiće se nova generacija tamnoperastih morskih ptica.

[Fusnota]

a Ovo ime se možda odnosi i na činjenicu da tupik sklopi svoja opnasta stopala nakon što izroni iz vode, kao da je u nekom molitvenom stavu.

[Slika na 15. strani]

Tupici na obali Vitles u Njufaundlendu

[Izvor]

Ljubaznošću: Tourism, Newfoundland and Labrador; photographer: Barret and Mackay

[Izvor slike na 14. strani]

Ljubaznošću: Tourism, Newfoundland and Labrador

[Izvor slike na 15. strani]

Tom Veso/Cornell Laboratory of Ornithology