Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Pogled u svet

Pogled u svet

Pogled u svet

Deca i religiozne službe

„Idu li deca na religiozne službe?“, pita jedno nedavno izdanje publikacije Canadian Social Trends. Ono odgovara da je prema jednoj studiji Kanadske statistike, „više od jedne trećine, to jest 36% kanadske dece ispod 12 godina, prisustvovalo religioznim službama bar jednom mesečno, a da je većina bila prisutna svake nedelje. Daljnih 22% bilo je prisutno nešto ređe, ali išli su bar jednom godišnje“. Međutim, članak je istakao da je „za najveće razlike u tome koliko redovno deca posećuju religiozne službe odgovorna religiozna pripadnost... Kod dece koja prema mnogima pripadaju glavnim verskim zajednicama, kao što su Anglikanska i Ujedinjena crkva, zabeležena je najmanja stopa nedeljne posećenosti (18%)“. Rimokatolička deca su za nijansu bolja s 22 posto njih koja su prisutna svake nedelje. Iako je islamskim religioznim službama svake nedelje prisustvovalo 44 posto muslimanske dece, „kod njih je u godini koja je prethodila anketi zabeležena i najveća stopa neprisustvovanja (39%)“.

Upozorenje na dubak

Korišćenje dupka može uticati na fizički i intelektualni razvoj odojčadi, izveštava londonski list Independent. Istraživači s Njujorškog državnog univerziteta otkrili su da dupci s velikom pločom na prednjem delu ograničavaju deci pogled na sopstvene noge i onemogućavaju im da dodiruju stvari oko sebe. Primećeno je da bebe koje koriste dubak počinju da sede uspravno, puze i hodaju više od pet nedelja kasnije u odnosu na bebe koje nikada nisu koristile dubak. Pored toga, istraživanje je otkrilo da se svake godine 50 posto odojčadi koja koriste dupke povredi u nezgodama kao što su padanje niz stepenice, požari ili jednostavno padovi. Dr Deniz Kendrik s Medicinskog fakulteta Notingemskog univerziteta u Britaniji, kaže: „Dupci nisu bezbedni. Oni izgleda ispunjavaju potrebe roditelja time što im decu drže zaokupljenom, umesto da pruže neku korist detetu.“

Začini protiv bakterija

Najgore trovanje hranom u svetu dogodilo se u Britaniji 1996, kada je umrlo 18 ljudi. Krivac je bila bakterija E. coli O157 u zaraženom mesu. Prema londonskom listu The Independent, istraživači su nedavno otkrili da je dodavanje cimeta nepasterizovanom soku od jabuke, u roku od tri dana ubilo 99,5 posto bakterija. Jednom drugom prilikom, naučnici su sirovoj govedini i kobasicama dodali začine i utvrdili da su cimet, karanfilić i beli luk bili najefikasniji u ubijanju E. coli O157. Istraživači misle da bi ovi začini mogli da budu efikasni i u borbi protiv drugih bakterija, uključujući i salmonelu i kampilobakteriju.

Lični dugovi Britanaca

Prema podacima koje je objavila engleska Narodna banka, a o kojima je izvestio londonski The Times, Britanci zbog ličnih zajmova, kreditnih kartica i kupovina na rate duguju 170 milijardi dolara, a svake godine plaćaju 5,5 milijardi dolara kamate. Više od jedne trećine stanovništva ima neku vrstu duga bez pokrića, koji u proseku iznosi 10 400 dolara po osobi. Trošenje putem kreditnih kartica se u Britaniji u periodu od tri godine udvostručilo, dostižući 1998. iznos od 115 milijardi dolara. U anketi se takođe otkrilo da je samo 13 posto zabrinuto zbog mogućnosti da im dugovi izmaknu kontroli. Narodna banka kaže da je svaka peta osoba priznala da pozajmljuje „kako bi održala životni stil“.

Protiv njene volje

Od 304 mlade žene koje su anketirane u okviru jedne studije o kojoj je izvestio nemački časopis Psychologie Heute, skoro jedna četvrtina je rekla da je protiv svoje volje bila primorana na neku vrstu seksualne aktivnosti. Nadalje, izveštaj zapaža kako je više od jedne četvrtine žena izjavilo da su muškarci pokušali da im daju drogu i alkohol kako bi ih naveli na odnos protiv njihove volje. On dodaje: „Kada se uzmu u obzir pokušaji mladih muškaraca da slome otpor žena služeći se psihološkim pritiskom, drogom ili alkoholom, šanse da će devojka između 17 i 20 godina biti primorana na seks protiv svoje volje porašće na više od 50 posto.“

Prvi park noćnog neba na svetu

„Skriven bleštavilom gradskog svetla, zaodenut u maglu zagađenog vazduha, leži prizor koji mnogi danas nikada ne vide — baršunasta lepota noćnog neba“, kaže kanadski The Globe and Mail. Pisac o astronomiji Terens Dikinson jadikuje: „Postoji mogućnost da ljudi odrastu i čak ostare, a da nikada ne vide lepotu noćnog neba.“ Na primer, on zapaža da su pre par godina posle jednog zemljotresa zbog koga nije bilo struje u nekim delovima Kalifornije, neki telefonirali policiji da bi „prijavili čudno pojavljivanje zvezda i magličastih pruga“ na nebu. Da bi kanadskim posmatračima zvezda bio ponuđen pogled koji je neometan i skoro potpuno čist od zagađenja svetlošću, komad državnog zemljišta od 1 990 hektara kod jezera Muskoka, oblasti severno od Toronta, određen je za „rezervat noćnog neba“. Dobio je naziv Rezervat Torans Barens, i veruje se da je to prvi park noćnog neba na svetu.

Očevi i ćerke

Jedna nedavna studija, Zdravlje Kanade, temeljena na ispitivanju 2 500 tinejdžera, otkriva jedan komunikacijski jaz između očeva i njihove dece, posebno ćerki, izveštava kanadski list Globe and Mail. U poređenju sa 51 posto dečaka, samo 33 posto devojčica uzrasta između 15 i 16 godina smatra da „lako ili vrlo lako razgovaraju sa očevima o stvarima koje ih zaista brinu“. Pa ipak, izveštaj kaže da su „devojčice sklone da visoko cene svoje očeve i da im je potrebna njihova podrška“. Profesor Alan King s Kraljičinog univerziteta priznaje da je „očevima teško da razgovaraju sa svojom decom, naročito tokom tih burnih godina u početku adolescencije“, kada mnogi očevi ignorišu seksualna pitanja i riskantno ponašanje. Međutim, on apeluje na očeve da se suoče sa izazovom, posebno zbog toga što mnoge majke sada nalaze manje vremena za svoju decu nego pre.

’Ne bez televizora!‘

Šta biste poneli sa sobom kad biste morali neko vreme da provedete na pustom ostrvu? Ovo pitanje je bilo izneseno pred 2 000 omladinaca u Nemačkoj. Za većinu, najvažnije stvari bili bi televizor i radio, zajedno s kompakt-diskovima i kasetama, izveštavaju novine Westfälische Rundschau. Hrana i piće su došli na drugo mesto, dok su članovi porodice i prijatelji bili na trećem. Jedan 13-godišnjak je ovako objasnio svoj izbor: „Bez televizora ne bih mogao da opstanem.“ Samo bi oko jedna trećina ispitanih ponela koristan alat kao što su noževi, motike i testere. Samo 0,3 posto ih je spomenulo da bi poneli Bibliju. Najmlađi učesnik, jedna sedmogodišnja devojčica, rekla je: „Ja bih ponela samo moju mamu. Kad je ona tamo, ništa ne može da bude loše.“

Super sumo rvači

Sumo rvači, poznati u svetu zbog svog širokog struka, postaju preteški za sopstvene noge, kažu sportski fiziolozi iz Japana. Časopis New Scientist izveštava da se u proteklih pet godina broj povreda u dve najteže sumo kategorije udvostručio, što je podstaklo jednu komisiju fiziologa da kod 50 rvača uporedi telesnu težinu s jačinom nogu. Izveštaj kaže da „kod jedne četvrtine rvača, mišići nogu nisu bili dovoljno jaki da bi nosili njihovu težinu“. Prosečna težina najteže kategorije sumo rvača porasla je sa 126 kilograma 1974, na 156 kilograma 1999. „To je delimično povezano sa opštim porastom prosečne visine Japanaca“, kaže sumo komentator Dorin Simonz. Ali, veća masa ne znači obavezno i bolje karakteristike. „Idealni sumo oblik je oblik kruške“, zapaža Simonz. „Niski kukovi, masivne butine i listovi poput hrasta.“

Deca u opasnosti

Angola, Sijera Leone i Avganistan su za decu najopasnija mesta na svetu, i ’šanse da jedno dete preživi do 18. godine su vrlo slabe‘, kaže jedan izveštaj Fonda Ujedinjenih nacija za decu (Unicef). Ratovi, stalno siromaštvo i širenje HIV-a i side, dovode živote dece u veću opasnost nego što su bili pre jednu deceniju. Koristeći „nivo opasnosti u kojoj se nalaze deca“ sa skalom od 1 do 100, Unicef za Angolu računa da je faktor rizika 96, za Sijera Leone 95 i za Avganistan 94. S druge strane, prosečan faktor rizika za decu u Evropi je 6, izveštava londonski list The Times.