Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Posle oluje — pružanje pomoći u Francuskoj

Posle oluje — pružanje pomoći u Francuskoj

Posle oluje — pružanje pomoći u Francuskoj

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ FRANCUSKE

FRANSOAZ je otvorila vrata da uzme drva za kamin. „Nisam mogla da verujem svojim očima“, priseća se ona. „Voda je došla do praga, a jedan veliki talas dolazio je kroz baštenska vrata.“ Do grla u vodi, njen suprug Tijeri je doneo merdevine iz garaže. Porodica se popela na tavan, gde je on napravio otvor na krovu. Mokar i prestravljen, par je s troje dece čekao četiri duga sata da ih neko spase. Konačno ih je helikopter francuske policije pronašao, podigao dizalicom i preneo na bezbedno mesto.

Reke, koje su zbog provale oblaka nabujale, izlile su se preko obala provaljujući pri tom nasipe i uništavajući mostove. Talasi blatnjave vode koji su ponekad bili visoki i preko 10 metara uništavali su sve pred sobom. Više od 30 ljudi je poginulo u ovoj oluji — ili tako što su ostali zaglavljeni u svojim kolima ili su se udavili u snu. Jedna žrtva koju su spasili uporedila je ovu strašnu novembarsku noć sa „krajem sveta“. Cela oblast jugozapadne Francuske — 329 gradova i sela — bila je proglašena opasnom zonom.

Još gore je tek trebalo doći

Jugozapad se još oporavljao kada je nepogoda ponovo udarila. Jedna izuzetno jaka depresija nad Atlantskim okeanom izazvala je uraganske vetrove. Prvi olujni vetar prohujao je severnom Francuskom 26. decembra 1999, a drugi je opustošio jug sledeće noći. Kako je zabeleženo, vetar je dostizao brzinu od preko 200 kilometara na čas. Prema službenim zapisima, Francuska nije doživela takvu oluju barem još od 17. veka.

Elen je bila u osmom mesecu trudnoće kada je oluja nastupila. „Bila sam užasno uplašena“, seća se ona. „Moj muž se motociklom vraćao kući, a ja sam gledala kako napolju po svuda lete grane. Nisam mogla a da ne mislim na to da možda nikada neće videti svoju bebu. Samo što je stigao, voda je počela da nadolazi u kuću. Morali smo da iskočimo kroz prozor.“

U Francuskoj je najmanje 90 ljudi poginulo. Ili su se udavili ili su na njih pali crepovi, dimnjaci i drveće. Stotine drugih bilo je teško povređeno, među kojima i dosta civilnih i vojnih spasilaca. Oluja je takođe pogodila i susedne zemlje, Britaniju, Nemačku, Švajcarsku i Španiju, u kojima je poginulo preko 40 ljudi.

Posledice

Od 96 administrativno-teritorijalnih jedinica same Francuske, 69 su bile zvanično proglašene „područjima pogođenim prirodnom katastrofom“. Šteta je procenjena na nekih 70 milijardi franaka (11 milijardi dolara). Opustošenje u nekim gradovima, selima i lukama podsetilo je posmatrače na ratnu zonu. Drveće ili oboreni stubovi dalekovoda blokirali su puteve i pruge. Krovovi su bili odneseni, kranovi za gradnju oboreni, a čamci izbačeni na kejove. Pošto su staklenici i voćnjaci bili uništeni, hiljade baštovana koji prodaju svoje proizvode ostalo je bez sredstava za život.

Za samo nekoliko sati, vetar je u francuskim šumama i parkovima prouzrokovao pustoš, i sravnio sa zemljom stotine hiljada hektara šume. Prema francuskom Nacionalnom ministarstvu za šumarstvo, procenjeno je da je uništeno 300 miliona stabala. Impozantno vekovno drveće bilo je iščupano ili slomljeno poput šibica. U šumama Akitena i Lorene vetar je napravio ogromne otkose.

„Dan nakon oluje, otišao sam u šumu“, ispričao je Bernar, Jehovin svedok koji radi kao šumar. „Bilo je strašno. Kad tako nešto vidite, ne možete ostati mirni! Ovde 80 posto moje skupštine živi od šume. Ljudi, pogotovo stariji, duboko su potreseni.“ Na zemljištu Versajske palate oboreno je 10 000 stabala. „Biće potrebno dva veka da se parku vrati pređašnji izgled“, žalio se jedan od glavnih baštovana.

Pošto su žice za struju bile pokidane, više od jedne šestine populacije u Francuskoj utonulo je u mrak. Uprkos herojskim naporima javnih službi, desetine hiljada ljudi još uvek je dve nedelje nakon oluje bilo bez struje ili telefona. Neka mala sela bila su totalno odsečena. Porodice su bile prinuđene da vuku vodu s bunara i da koriste sveće kao da žive sto godina unazad a ne na pragu 21. veka.

Oluja nije poštedela ni javne zgrade, zamkove niti katedrale. Mnogobrojne religiozne zgrade bile su oštećene, a među njima i 15 Dvorana Kraljevstva Jehovinih svedoka. Na nekim mestima sastanci su se održavali pod svećama ili petrolejskim lampama.

Otprilike 2 000 porodica Jehovinih svedoka je usled oluje doživelo neku imovinsku štetu, od oborenog drveća ili gubitka crepova, pa do kuća koje su potpuno uništene kada su se reke prelile preko obala. Nekoliko Svedoka je bilo povređeno. Na nesreću, u provinciji Šarent, jedan Svedok od 77 godina se udavio na oči svoje bespomoćne žene. Drugi su zamalo izbegli smrt. Žilber, star 70 godina, priseća se: „Čudo je da nisam poginuo. Vrata su se odvalila i voda je nadošla u svoj svojoj neverovatnoj silini. U trenutku sam se našao u vodi dubokoj metar i po. Spasao sam se tako što sam se uhvatio za orman.“

Pružanje potrebne pomoći

Oluja je u Francuskoj i širom Evrope izazvala retko viđenu solidarnost. Novine Le Midi libre primetile su: „Postoji vreme kada je milosrđe skoro obavezno, bilo da dolazi spontano, zbog prijateljstva, ili zbog savesti.“

Odmah nakon oluje oformljeni su odbori Jehovinih svedoka za pružanje pomoći da bi se pomoglo članovima lokalnih skupština kao i drugima koji su bili pogođeni nepogodom. Regionalni odbori za gradnju, koji se obično koriste za izgradnju Dvorana Kraljevstva, organizovali su timove dobrovoljaca. Nakon novembarske oluje na jugozapadu, 3 000 Svedoka je učestvovalo u spasavanju i čišćenju i pomagalo žrtvama da otklone blato i vodu koja je potopila njihove domove. U nekim selima Svedoci su bili među prvim dobrovoljcima koji su došli. Javne zgrade, poput škola, pošta, opština i staračkih domova, pa čak i groblja, čistili su Svedoci. U mnogim slučajevima radili su to zajedno sa spasilačkim ekipama.

Pomoć je ukazana svima bez obzira na njihova religiozna verovanja. „Pomogli smo seoskom svešteniku. Očistili smo podrum u njegovoj kući“, komentarisao je jedan Svedok. Što se tiče drugih kojima su Svedoci pomogli, on je dodao: „Ljudi su nas gledali kao da smo s neba pali da im pomognemo.“ Jedan službenik je rekao: „Mogli ste da vidite da je to njihov način kako čitaju Jevanđelje i kako pomažu bližnjemu. Mislim da oni koji su došli praktikuju Jevanđelje i svoju religiju.“ Jedna Svedokinja dobrovoljac je komentarisala: „Srce vas pokreće da odete i da na ovakav način pomognete. Pravo je zadovoljstvo kada možete da uradite nešto za svoje bližnje.“

Nakon dvostruke oluje u decembru, desetine porodica Svedoka nekoliko dana nije imalo kontakta sa svojom hrišćanskom braćom. Pod nadzorom putujućih nadglednika i lokalnih starešina organizovana je pomoć. Blokirani putevi i mrtve telefonske veze ponekad su onemogućavali da se stigne do prijatelja koji su živeli samo nekoliko kilometara dalje. Da bi pomogli odsečenim članovima svoje skupštine, neki Svedoci su peške ili biciklom prelazili kroz opustošene šume uprkos velikom riziku da neko drvo padne na njih. Još jednom su dobrovoljci naporno radili čisteći škole, biblioteke, kampove i domove bližnjih i raskrčujući šumske staze.

Stvaranje sredine u kojoj vlada ljubav

Mnoge žrtve ovih katastrofa, pogotovu deca i stariji, doživele su traume zbog ovog iskustva. Onima koji su izgubili svoje domove ili voljene osobe biće potrebno dosta vremena i podrške od strane porodice i prijatelja da bi reorganizovali svoj život. Nakon poplave u oblasti Od, dr Gabrijel Koten iz Odbora za hitnu fizičko-medicinsku pomoć je zapazio: „Bilo kakva podrška ljudi iste religije je takođe od znatne pomoći.“

Jehovini svedoci na takvo pomaganje gledaju kao na moralnu i biblijsku obavezu. „Da ne bude podele u telu [zajednici pravih hrišćana]“, rekao je apostol Pavle. „Njegovi udovi [treba da se] jednako brinu jedan za drugoga. I ako jedan ud trpi, svi drugi udovi trpe s njim“ (1. Korinćanima 12:25, 26).

„U satima nakon oluje, desetine hrišćanske braće i sestara došlo je do naše kuće da pomogne oko čišćenja“, kaže Elen, spomenuta ranije, koja je sada majka živahne devojčice. „Čak i Svedoci koji su i sami bili pogođeni olujom došli su da nam pomognu. To pomaganje je bilo tako divno — spontano i iz srca!“

Odet, čija je kuća bila uništena u poplavi, rekla je za druge Svedoke: „Mnogo su me utešili. Jednostavno ne možete da izrazite ono što osećate. Mnogo, mnogo sam ganuta svim onim što je urađeno za mene.“ Jedna druga Svedokinja izrazila je osećanja mnogih kada je uzviknula sa zahvalnošću: „Mi stvarno živimo u sredini gde vlada ljubav!“

[Okvir/Slika na stranama 18, 19]

„CRNI TALAS“

Polovinom decembra, baš pred oluje, supertanker Erika potonuo je u uzburkanom moru, oko 50 kilometara od francuske zapadne obale, izlivajući pri tom u vodu 10 000 tona nafte. Oko 400 kilometara obale od Bretanje do Vandeje bilo je zagađeno. Oluja je samo pogoršala ovu ekološku katastrofu stvarajući mnoge manje lepljive naftne mrlje koje su tako proširile zagađenje i učinile njeno otklanjanje još težim. Hiljade dobrovoljaca, mladih i starih, došlo je iz cele Francuske da pomogne da se ovo viskozno gorivo očisti sa stena i peska.

Nesreća je prouzrokovala ozbiljnu ekološku kontaminaciju primorja. Industrije ostriga i ljuskara bile su ozbiljno pogođene. Prema ornitolozima, uginulo je najmanje 400 000 morskih ptica — tupika, gnjuraca, bluna i pogotovo tankokljunih luma. To je skoro deset puta više nego kada se marta 1978. supertanker Amaco Cadiz nasukao u Bretanji. Mnoge ove ptice, koje su došle iz Engleske, Irske i Škotske, provodile su zimu na francuskoj obali. Direktor Saveza za zaštitu ptica u Rošforu je komentarisao: „Ovo je katastrofalna naftna mrlja. To je najgora koju smo ikada videli... Bojimo se da će retke kolonije ptica biti osiromašene ili čak eliminisane s francuske obale.“

[Izvor]

© La Marine Nationale, France

[Slika na 15. strani]

Stotine ljudi je spaseno helikopterom, kao ovde u Kizak d’Odu

[Izvor]

B.I.M.

[Slika na 15. strani]

Usred upropašćenih vinograda, prekinuta pruga sada nikuda ne vodi

[Izvor]

B.I.M.

[Slika na 15. strani]

Stotine polupanih kola bilo je razasuto po okolini

[Slika na 16. strani]

U Vildenji je ovaj čovek bio zarobljen sedam sati

[Izvor]

J.-M Colombier

[Slika na stranama 16, 17]

Borovi u provinciji Krez polomljeni su poput šibica

[Izvor]

© Chareyton/La Montagne/MAXPPP

[Slika na stranama 16, 17]

Samo u vrtovima Versajske palate oboreno je 10 000 stabala

[Izvor]

© Charles Platiau/Reuters/MAXPPP

[Slika na 17. strani]

Jutro posle u Sen Pjer sur Divu, u Normandiji

[Izvor]

© M. Daniau/AFP

[Slike na 18. strani]

Timovi Jehovinih svedoka čiste starački dom u La Redortu (gore) i opštinu u Resak d’Odu (desno)