Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Istina skrivana 50 godina — zašto?

Istina skrivana 50 godina — zašto?

Istina skrivana 50 godina — zašto?

Ram je jedno malo ostrvo Unutrašnjih Hebrida kod zapadne obale Škotske. Pre nekih 70 godina, njegova vlasnica je dala dozvolu botaničaru Džonu Heslopu Harisonu, jednom univerzitetskom profesoru i članu uglednog britanskog Kraljevskog društva, da istraži njegov biljni svet.

Tokom godina koje su usledile, Harison je izveštavao o pronalaženju mnogih retkih vrsta, biljaka koje su viđene da rastu samo stotinama kilometara južnije. Harisonu se klicalo sa oduševljenjem, njegova dostignuća su umnogome doprinela njegovoj reputaciji. Ali, uporedo s njegovim spiskom, rastao je i skepticizam drugih botaničara.

Godine 1948, Džon Rejven, jedan nastavnik klasike na Kembridžu i strastveni botaničar amater, prihvatio je izazov da sve to istraži. Ali, njegov izveštaj nikada nije objavljen. Umesto toga, bio je sakriven, a njegov sadržaj je ugledao svetlost dana tek 1999. Zašto? Zato što je Rejven dokazao da je Harison bio varalica. Kako je časopis New Scientist izvestio, biljke su uzgajane na drugim mestima i tajno prenošene na Ram.

Rejven je imao prirodan osećaj za biljke u njihovom staništu i uskoro je među korenjem nekoliko Harisonovih „otkrića“ zapazio korenje koje je bilo uobičajeno u Engleskoj, ali retko na Ramu. Druge biljke bile su zaražene jednom mušicom za koju se znalo da postoji na samo dva mesta u Britaniji — jedno od ta dva bio je Harisonov vrt u Engleskoj. Daljnji dokaz pružilo je korenje jedne biljke, koje je sadržavalo čestice kvarca — koji je poreklom daleko od bilo kog prirodnog kvarca s Rama.

Bilo je toga još. Znalo se da su Harisonove izjave o ostrvskim leptirima i bubama neistinite. Časopis The Sunday Telegraph Magazine je primetio da se jedan stanovnik Rama poverio: „Profesor je uvek držao nešto u rukavu — bilo da se radilo o nekom leptiru ili biljci — da bi svake godine imao nešto što će otkriti.“ Zašto onda Harison nikada nije bio raskrinkan?

Istraživač Karl Sabak zaključuje da je odluka da se ne preduzme bilo kakva akcija bila čin ljubaznosti kojim bi se zaštitila Harisonova porodica, ali u obzir se mora uzeti i činjenica da je Harison bio moćan čovek, opasan kad bi mu se stalo na put. Sabak takođe zapaža da je javna osuda „mogla da baci ljagu na celokupnu profesiju botaničara“.