Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Pedeset godina slikanja na porcelanu

Pedeset godina slikanja na porcelanu

Pedeset godina slikanja na porcelanu

ISPRIČAO ALFRED LIPERT

MAJKA je želela da budem tesar. Ali moj nastavnik ju je nagovarao da mi nađe posao u fabrici za ručnu izradu porcelana, koja je bila blizu nas u Majsenu (Nemačka). Zašto je bio tako uporan? Zato što je svojim oštrim okom zapazio da imam talenta za crtanje. Volim moju majku, ali drago mi je što je učitelj uspeo da je nagovori. Tako sam sa 14 godina počeo da učim kako da slikam na jednom od najlepših ručno izrađenih porcelana na svetu.

Porcelan se u Majsenu izrađuje već skoro 300 godina. Ovde je 1710. godine otvorena prva fabrika u Evropi za izradu pravog porcelana. Oko 30 godina kasnije, fabrika je osnovala školu u kojoj su mladi mogli da uče umetnost slikanja na porcelanu. U ovoj školi, koja još uvek postoji i kojom i sad upravlja Majsenska fabrika za ručnu izradu porcelana, počeo sam svoje prve bojažljive poteze kao slikar na porcelanu.

U školi sam takođe naučio finese skiciranja i slikanja cveća, drveća, životinja i ptica. Ovo poučavanje pružilo mi je osnovu za moj kasniji rad.

S glazurom ili bez nje?

Porcelan je prozirna keramika na kojoj se može slikati na dva osnovna načina. Može se slikati pre nego što se na keramiku stavi glazura. Ali porcelan bez glazure je porozan i upija boju, tako da slikanje zahteva visok stepen koncentracije pošto se većina grešaka ne može ispraviti. S druge strane, može se slikati i kada je stavljena glazura na porcelan. Slikanje cvetnih dezena na ovakav način postalo je moja specijalnost. Ovaj rad je uključivao ne samo slikanje nego i dizajniranje pojedinačnih buketa za svaki predmet od porcelana. Tako slikar, pošto je naučio da usmeri misli i da ne dozvoli da mu nešto odvraća pažnju, uči da koristi svoju maštu da bi sačinio nešto lepo.

Nakon nekoliko godina slikanja cvetnih dezena konačno sam prešao na najtežu od svih vrsta slikanja — to je slikanje živih stvorenja. Tu se stvarno isplatilo to što sam ranije učio da slikam životinje i ptice.

Najuzbudljiviji izazov

Slikanje životinja, riba i ptica jeste uzbudljiv izazov zato što svako stvorenje mora da izgleda kao da je živo, a ne statično kao cvet ili drvo. Umetnik mora da zna nešto o anatomiji i navikama životinja i ptica koje slika. Primera radi, mnogi prizori koje slikam prikazuju divljač, uključujući i jelena sa ogromnim rogovima.

Nema boljeg načina da saznate nešto o životinjama nego da ih sami posmatrate. Pre nekoliko godina nameravao sam da uradim niz slika s ribama, tako da sam kupio akvarijum i stavio u njega razne vrste riba. Supruga i ja smo satima sedeli pored tog akvarijuma posmatrajući pokrete i način života svih tih riba. Počeo sam da ih slikam tek kada sam ih upoznao.

Šta jednog slikara čini dobrim?

Ponekad me prijatelji pitaju šta čini dobrim jednog slikara koji slika na porcelanu. Nesumnjivo, on treba da ima dara za umetnost, oštro oko i smirenu ruku. Ali potrebno mu je i više od toga. Da bi neko bio uspešan slikar mora imati ispravan stav prema sebi, svom radu i drugim ljudima. Dobar slikar jeste majstor koji sebe tera da marljivo radi na poboljšanju svojih veština. On jedno zna: ili će ih koristiti ili će ih izgubiti. On nikad ne prestaje da uči, budući da sluša šta drugi kažu i prihvata njihov savet.

Još jedna stvar na kraju. Iskusan umetnik je osetljiv na želje mušterije. Ljudi koji kupuju ručno izrađen porcelan ne žele nešto svakidašnje što će držati neko vreme i onda baciti i zameniti nečim drugim. Mušterija želi jedno umetničko delo, predmet od kulturne vrednosti — nešto što joj pleni pogled, greje srce i obogaćuje život. Slikar je srećan kad može da udovolji tim željama.

Slikanje vodi do vere u Boga

Moj posao slikara dao mi je podsticaj da pobliže osmotrim Bibliju i da razvijem jaku veru u Boga. Kako? Pa, povremeno sam radio sa ekspertima koji proučavaju život ptica, skicirao sam i slikao ilustracije za knjige koje su oni izdavali. Kada sam počeo da radim te ilustracije verovao sam u evoluciju. Ali bliski kontakti s nekoliko autora vodili su do razgovora o poreklu života. Takvi razgovori su promenili moje gledište.

Posebno je na mene uticalo to što, iako su svi eksperti verovali u evoluciju, svaki je imao svoju teoriju koja je često bila protivrečna teoriji drugih eksperata. Koliko ja mogu da vidim, teorija evolucije nije jednoobrazna. Otuda sam zaključio da ako eksperti ne mogu naći jednoobrazno objašnjenje za evoluciju, kako bi to iko drugi mogao? Tako je evolucija za mene umrla prirodnom smrću. Jedina alternativa evoluciji jeste ta da je život na zemlji delo stvaranja. Tako sam počeo da verujem u našeg Stvoritelja.

Tako mi je drago što su ljudi sada zadovoljni mojim radom i to me ispunjava. Moja ljubav prema slikanju nikada neće prestati, niti će prestati moja ljubav prema porcelanu.

[Izvor slike na 17. strani]

Slike na 16. i 17. strani: Mit freundlicher Genehmigung der Staatlichen Porzellan-Manufaktur Meissen GmbH