Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Naš svemir koji uliva strahopoštovanje — puka slučajnost?

Naš svemir koji uliva strahopoštovanje — puka slučajnost?

Naš svemir koji uliva strahopoštovanje — puka slučajnost?

NEKI ljudi kažu: ’Da, naš svemir je nastao pukom slučajnošću.‘ Drugi, uglavnom religiozni ljudi, ne slažu se s tim. Dok treći jednostavno više nisu sigurni. Šta vi verujete?

Kakvo god da je vaše gledište, bez sumnje ćete se složiti da je naš svemir čudo. Osmotrite galaksije. Procenjuje se da u vidljivom svemiru postoji oko 100 milijardi galaksija. Svaka od njih sačinjava grupu u kojoj može da bude manje od milijardu zvezda, pa sve do preko bilion.

Većina galaksija je grupisana u jata koja sadrže od nekoliko desetina, pa do hiljada galaksija. Na primer, naša susedna galaksija Andromeda opisana je kao blizanac naše galaksije Mlečni put. Ova dva ogromna zvezdana sistema međusobno su povezana gravitacijom. Zajedno s manjim brojem drugih susednih galaksija, one formiraju deo jednog jata.

Svemir je sačinjen od bezbroj galaktičkih jata. Neka jata su međusobno povezana gravitacijom, obrazujući tako superjata. Međutim, od te tačke pa nadalje, sila gravitacije slabi. Naučnici su otkrili da se superjata udaljavaju jedna od drugih. Drugim rečima, svemir se širi. Ovo zadivljujuće otkriće navodi na zaključak da je trenutak početka bio onda kada je svemir bio mnogo manji i u gušćem stanju. O rađanju svemira često se govori kao o velikom prasku.

Neki naučnici ozbiljno dovode u pitanje hoće li čovek ikada biti u stanju da dokuči kako se rodio svemir. Drugi mozgaju ne bi li otkrili da je naš svemir mogao nastati bez nekog inteligentnog uzročnika. Žurnal Scientific American, u izdanju od januara 1999, osmotrio je temu „Kako je počeo svemir?“ Neke teorije naučnika odmah su se pokazale manjkavima. „Nažalost“, kaže časopis, „astronomima je veoma teško... da provere bilo koju od ovih ideja.“

Ideja da je svemir proizvod slučaja, zahteva veru u mnoge „srećne slučajnosti“ ili „koincidencije“, kako to naučnici kažu. Na primer, svemir je sačinjen od bezbroj najprostijih atoma — vodonika i helijuma. Međutim, za život nije dovoljan samo vodonik već takođe i obilje složenijih atoma, pogotovo ugljenika i kiseonika. Naučnici su počeli da se pitaju otkud svi ti dragoceni atomi.

Da li je to čista koincidencija da se kompleksni atomi neophodni za podržavanje života proizvode unutar izvesnih gigantskih zvezda? I da li je to slučajno što neke od ovih ogromnih zvezda eksplodiraju kao supernove, prosipajući svoju riznicu retkih atoma? Ser Fred Hojl, koji je bio uključen u ova otkrića, rekao je: „Ne verujem da bi ijedan naučnik koji je istraživao dokaze propustio da zaključi da su zakoni nuklearne fizike oblikovani s namerom.“

Onda, osmotrimo pobliže materiju od koje je sačinjen naš svemir.

[Okvir/Slika na 4. strani]

TEORIJA ŠIRENJA

Neki naučnici veruju da se izvesne karakteristike ranog svemira, kao što je njegova tačna stopa širenja, mogu objasniti i bez potrebe za poznavanjem nekog inteligentnog uzročnika. Oni apeluju na teoriju, ili teorije, zvane — širenje. Međutim, teorija o svemiru koji se širi ne bavi se pitanjem porekla. Ova teorija zahteva verovanje u nešto što je postojalo pre, iz čega se slučajno rodio naš svemir.

Prema teoriji širenja, svemir je za manje od jedne sekunde izrastao iz veličine manje od atoma u veličinu veću od naše galaksije. Kaže se da se od te tačke pa nadalje, svemir širi sporijom, normalnijom brzinom. Smatra se da je vidljivi deo našeg svemira u stvari manji deo nekog većeg svemira. Teoretičari koji zastupaju širenje, tvrde da iako vidljivi svemir odiše istim redom u svim smerovima, onaj veći, nevidljivi deo, možda je drugačiji, pa čak i haotičan. „Nikada neće biti moguće da se napravi eksperimentalni test širenja“, kaže astrofizičar Džefri Berbidž. U stvari, teorija širenja suprotstavlja se novim pravcima eksperimentalnog dokazivanja. Kada bi ova teorija bila tačna, sada je jasno da bi bila potrebna neka teoretska nova sila antigravitacije. Jedan naučnik, Hauard Džordži s Harvardskog univerziteta, opisao je teoriju širenja kao „predivan naučni mit, koji je u najmanju ruku dobar kao i bilo koji drugi mit o stvaranju za koji sam uopšte čuo“.

[Slika na 3. strani]

Na ovoj slici je skoro svaki objekat snimljen Hablovim svemirskim teleskopom galaksija

[Izvor]

Strane 3 i 4 (zamagljeno): Robert Williams and the Hubble Deep Field Team (STScI) and NASA

[Slike na 4. strani]

’Zakoni nuklearne fizike su oblikovani s namerom‘ (Ser Fred Hojl, na slici sa supernovom 1987A)

[Izvori]

Dr. Christopher Burrows, ESA/STScI and NASA

Fotografija ljubaznošću N. C. Wickramasinghe