Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Alternativne terapije — zašto ih mnogi koriste

Alternativne terapije — zašto ih mnogi koriste

Alternativne terapije — zašto ih mnogi koriste

ALTERNATIVNA ili komplementarna medicina obuhvata širok spektar tehnika lečenja i tretmana. Mnogi od njih spadaju u opštu kategoriju, naturopatiju, što predstavlja sistem lečenja sa akcentom na upotrebi prirodnih preparata ili fizičkih sredstava kako bi se poboljšalo telesno stanje i omogućilo telu da se sâmo izbori. Prilično velik broj ovih terapija, koje su se vekovima koristile, odavno su prevaziđene ili ih savremena medicina ignoriše.

Na primer, časopis Journal of the American Medical Association od 27. avgusta 1960, zapazio je da je stavljanje hladnih obloga na opekotine bilo „poznato starim narodima, ali izgleda da to lekari i laici podjednako ignorišu. Iako povremena ukazivanja u literaturi jednodušno hvale ovaj oblik lečenja, on više nije u opštoj upotrebi. Zaista, većina lekara kaže ’to se više ne koristi‘, premda niko tačno ne zna zašto.“

Međutim, nedavnih decenija konvencionalna medicina ponovo zastupa primenu hladne vode ili hladnih obloga na opekotine. U izdanju časopisa The Journal of Trauma od septembra 1963, stajalo je: „Interesovanje za korišćenje hladne vode u ranoj fazi lečenja opekotina pokrenuo je izveštaj Ofeigsona i Šulmana iz 1959. i 1960. Tokom prošle godine lečili smo pacijente ovom metodom; naši klinički rezultati su bili ohrabrujući.“

Lečenje hladnom vodom je relativno bezbedno, i sasvim sigurno ublažava bol. Hidroterapija, gde se bolesti na različite načine leče vodom, koristi se u alternativnoj medicini, a sada i savremena medicina priznaje razne oblike takvog lečenja. a

Slično tome, alternativni terapeuti često koriste i biljke u lečenju bolesti. To je bio običaj stotinama, čak hiljadama godina u nekim delovima sveta. Na primer u Indiji je upotreba biljaka bila glavna potpora medicini. Danas, zdravstveni stručnjaci skoro svugde priznaju lekovitu moć izvesnih biljaka.

Pažnje vredno iskustvo

Pre otprilike sto godina, na Riharda Vilštetera, koji je kasnije postao student biohemije biljaka, uticalo je nešto što se dogodilo jednom njegovom bliskom prijatelju, desetogodišnjem Zepu Švabu. Zepova noga je bila veoma inficirana i doktor je rekao da je treba amputirati kako bi mu spasli život, ali Zepovi roditelji su odložili operaciju do narednog jutra. U međuvremenu, potražili su jednog pastira koji je bio poznat po korišćenju biljnih lekova. Pastir je sakupio nekoliko biljaka, iseckao ih u veoma sitne komadiće sve dok to nije postalo masa slična kuvanom spanaću, i to je stavio na ranu.

Do jutra je rana bolje izgledala i operacija je ponovo odložena. Ovaj tretman se nastavio i s vremenom, rana je potpuno zacelila. Vilšteter je počeo da studira hemiju na univerzitetu u Minhenu, i kasnije je dobio Nobelovu nagradu za otkrića u svojim studijama o biljnim pigmentima, naročito hlorofilu. Važno je i to da se otprilike 25 posto farmaceutskih lekova koji se sada koriste dobijaju bilo delom ili u potpunosti iz hemikalija koje se prirodno pojavljuju u biljkama.

Potreba za uravnoteženošću

Ipak, treba priznati da kada je reč o medicinskom lečenju, ono što čini čuda kod jedne osobe, kod druge baš i nije od neke koristi. Delotvornost bilo koje terapije zavisi od mnoštva faktora, uključujući i vrstu bolesti i njenu težinu kao i opšte zdravstveno stanje pacijenta. Čak i momenat lečenja može igrati važnu ulogu.

Alternativne metode obično sporije funkcionišu od ortodoksnih, tako da neka bolest koja je mogla da se suzbije da je ranije dijagnostikovana i lečena sada se razvija do tačke kada su za spasavanje života neophodni jaki lekovi — a možda čak i hirurški zahvat. Stoga je nemudro držati se bilo koje terapije kao jedinog načina za rešavanje zdravstvenog problema.

Alternativna medicina se u njenom pristupu zdravlju razlikuje od konvencionalne. Obično se njene metode lečenja više bave prevencijom, i usredsređuju se na način života osobe, njenu okolinu i na uticaj ovih faktora na njeno zdravlje. Drugim rečima, praktičari alternativne terapije obično posmatraju osobu u celini, a ne samo problematični organ ili stanje bolesti.

Snažna privlačnost alternativne medicine bez sumnje leži u činjenici da su upotreba prirodnih proizvoda i njene metode lečenja blaže i bezopasnije od onih koje koristi konvencionalna medicina. Stoga, pošto vlada sve veće interesovanje za otkrivanjem bezbednog i delotvornog lečenja, u sledećem članku ćemo izneti nekoliko primera alternativne terapije.

[Fusnota]

a Vidi Probudite se! od 22. juna 1988, strane 25-6 (engl.).