Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Bitna uloga medicinskih sestara

Bitna uloga medicinskih sestara

Bitna uloga medicinskih sestara

„Medicinska sestra je neko ko vam pomaže pri oporavku, ko vas bodri i štiti — neko ko je spreman da se brine o bolesnicima, povređenima i ostarelima“ (Nursing in Today’s World — Challenges, Issues, and Trends).

IAKO je nesebičnost neophodna, ipak to nije sve što treba da bi jedna sestra bila vična svom poslu. Za dobru medicinsku sestru takođe je potrebna obimna obuka i mnogo iskustva. Jedan od bitnih zahteva jeste jedna do četiri i više godina školovanja i prakse. Ali, šta odlikuje dobru medicinsku sestru? Evo šta kažu neke iskusne sestre koje je intervjuisao Probudite se!

„Doktor leči, a sestra neguje pacijenta. To često znači ojačati pacijente koji su povređeni i iznutra i spolja, na primer, kad im se kaže da imaju neku hroničnu bolest ili da će ubrzo umreti. Bolesnoj osobi moraš biti kao majka“ (Karmen Hilmartin, Španija).

„Nephodno je da osetiš bol i teskobu koju oseća pacijent i da želiš da pomogneš. Potrebni su ljubaznost i strpljivost. Moraš imati želju da uvek saznaš nešto više o negovanju bolesnika i o medicini uopšte“ (Tadaši Hatano, Japan).

„Zadnjih godina sestrama je potrebno sve više i više stručnog znanja. Zato je veoma važna želja za učenjem i sposobnost shvatanja onoga što se uči. Nadalje, sestre treba brzo da rasuđuju i da brzo deluju kada to situacija iziskuje“ (Kejko Kavane, Japan).

„Kao sestra moraš da pokazuješ toplinu. Moraš biti tolerantna i sposobna da se uživiš“ (Araseli Garsija Padilja, Meksiko).

„Dobar medicinski tehničar mora da bude marljiv, pažljiv i izuzetno profesionalan. Ukoliko on, odnosno ona nisu samopožrtvovani — imaju crtu sebičnosti ili im smetaju saveti drugih koji su iznad njih u zdravstvenoj hijerarhiji — uskoro neće odgovarati ni pacijentima, a ni svojim kolegama“ (Rosanžela Santos, Brazil).

„Neophodno je nekoliko osobina: fleksibilnost, tolerancija i strpljenje. Takođe moraš da budeš otvoren za nove poglede, da se slažeš sa svojim kolegama i pretpostavljenima. Treba brzo da stičeš nove veštine kako bi ostao efikasan“ (Mark Keler, Francuska).

„Moraš voleti ljude i zaista želeti da im pomažeš. Moraš biti sposobna da se nosiš sa stresom zato što u svetu medicinskih sestara nema mesta za greške. Moraš biti prilagodljiva da bi jedan te isti posao obavljala i onda kada nema dovoljno saradnika — a da pri tom ne žrtvuješ kvalitet“ (Klaudija Rajker-Baker, Holandija).

Sestra kao negovateljica

Nursing in Today’s World navodi da se „negovanje bolesnika odnosi na brigu o osobama koje se nalaze u raznim zdravstvenim stanjima. Zato smatramo da medicina leči pacijenta, a da nega bolesnika uključuje brigu za pacijenta“.

Otuda je sestra i negovateljica. Dakle, sestra očigledno mora da pruža negu. Oko 1 200 viših medicinskih sestara bilo je pre nekog vremena upitano: „Šta je najvažnije u vašem poslu medicinske sestre?“ Devedeset osam posto njih odgovorilo je da je to pružanje kvalitetne nege.

Ponekad sestre umanjuju to koliko vrede pacijentu. Ranije citirana Karmen Hilmartin, koja 12 godina radi kao medicinska sestra, rekla je za Probudite se!: „Jednom sam se poverila svojoj prijateljici kako osećam da su mi ruke vezane kad je u pitanju nega jako bolesnih pacijenata. Kao da sam puki ’flaster‘. Međutim, tada je moja prijateljica rekla: ’Blagoslov od „flastera“, jer si ti ono što je čoveku najpotrebnije kada je bolestan — jedna saosećajna sestra.‘“

Izlišno je i spomenuti da pružanje takve nege može sestru koja svaki dan radi deset ili više sati staviti pod veliki pritisak! Šta je ove samopožrtvovane osobe motivisalo da postanu medicinske sestre?

Zašto postaju medicinske sestre?

Probudite se! je intervjuisao medicinske sestre širom sveta i postavio im sledeće pitanje: „Šta vas je motivisalo da postanete sestra?“ Slede neki od njihovih odgovora.

Teri Vederson ima 47 godina iskustva u negovanju bolesnika. Sada radi kao odeljenska sestra na urologiji u jednoj bolnici u Mančesteru (Engleska). „Odgajana sam kao katolikinja i pohađala sam jednu katoličku školu s internatom“, kaže ona. „Kao devojka odlučila sam da postanem ili kaluđerica ili bolničarka. Imala sam želju da služim drugima. Moglo bi se to nazvati urođenom sklonošću. Kao što vidite, pobedio je poziv medicinske sestre.“

Čiva Macunaga iz Sajtame u Japanu, osam godina vodi svoju kliniku. Ona kaže: „Poslušala sam očev stav da je ’najbolje steći neku veštinu koja će te kvalifikovati za posao koji ćeš obavljati celog svog veka‘. Zato sam odabrala poziv medicinske sestre.“

Ecuko Kotani iz Tokija u Japanu, glavna sestra sa 38 godina iskustva u negovanju bolesnika, rekla je: „Dok sam još bila školarac, moj otac je kolabirao i izgubio puno krvi. Dok sam u bolnici pazila na tatu, shvatila sam da želim da budem sestra tako da u budućnosti mogu da pomažem bolesnim ljudima.“

Drugi su bili motivisani svojim ličnim iskustvom dok su bili bolesni. Eneida Vijejra, jedna medicinska sestra iz Meksika, kaže: „Sa svojih šest godina, zbog bronhitisa sam provela dve nedelje u bolnici i baš tada sam odlučila da postanem medicinska sestra.“

Sasvim je jasno da je potrebna velika samopožrtvovanost da bi neko bio medicinska sestra. Osmotrimo pobliže kako izazove tako i nagrade ovog plemenitog zanimanja.

Radosti medicinske sestre

Koje su radosti u pružanju nege bolesnicima? Odgovor na ovo pitanje zavisi od oblasti u kojoj medicinska sestra radi. Na primer, babice su ispunjene zadovoljstvom svaki put prilikom uspešnog porođaja. „Predivan je osećaj kada pomognete da na svet dođe jedno zdravo dete čiji ste razvitak nadgledali“, kaže jedna babica iz Holandije. Jolanda Gilen-Van Hoft koja je takođe iz Holandije, kaže: „Rođenje je jedna od najlepših stvari koje jedan par — a i zdravstveni radnik — mogu da dožive. To je pravo čudo!“

Rašid Asam iz Daksa u Francuskoj ima četrdeset i nešto godina i radi kao bolničar anesteziolog s položenim državnim ispitom. Zašto se tako lepo oseća u bolničarskoj službi? Zbog „satisfakcije koju imaš što doprinosiš uspehu operacije i što pripadaš profesiji koja je neobično zanimljiva i uvek se progresivno menja“, kaže on. Isak Bangili, koji je takođe iz Francuske, rekao je sledeće: „Meni su dirljivi izrazi zahvalnosti koji nam pristižu od pacijenata i njihovih porodica, naročito u hitnim slučajevima gde smo uspeli da oporavimo pacijenta za kog smo mislili da nema nade.“

Jedan takav izraz hvale dobila je ranije pomenuta Teri Vederson. Jedna udovica joj je napisala: „Ne mogu a da još jednom ne spomenem kakvo ste nam olakšanje pružali svojom smirenošću i sigurnim stavom za vreme Čarlsove bolesti. Vaša toplina je bila zračak svetla i izvor iz kog smo crpili snagu.“

Suočavanje s izazovima

Zajedno s radostima medicinske nege dolaze i mnogi izazovi. Nema mesta za greške! Bilo da je u pitanju davanje leka ili vađenje krvi, ili stavljanje braunile, ili jednostavno samo pomeranje pacijenta, sestra mora biti izuzetno pažljiva. On, odnosno ona, ne može sebi dozvoliti greške — pogotovo ne u zemljama gde je uobičajeno pokrenuti pravni postupak. Međutim, ponekad se sestra zatekne u nezgodnoj situaciji. Na primer, pretpostavimo da sestra misli da je doktor prepisao pogrešan lek za pacijenta ili da je dao instrukcije koje nisu u najboljem interesu pacijenta. Šta može da učini? Da ospori doktora? Za to je potrebna hrabrost, taktičnost i diplomatija — a uključen je i izvestan rizik. Nažalost, neki lekari nisu spremni da prihvate sugestije onih na koje gledaju kao na podređene.

Šta su neke sestre primetile u vezi s ovim? Barbara Rajnek iz Viskonsina (SAD), koja je 34 godine viša medicinska sestra, rekla je za Probudite se!: „Sestra mora biti hrabra. Prvo i prvo, ona je pred zakonom odgovorna za bilo koji lek koji daje ili lečenje koje sprovodi i za bilo koju štetu koja bi nastala usled toga. Ona mora biti spremna da odbije nalog doktora ukoliko smatra da je to van delokruga njenih aktivnosti ili ukoliko smatra da je taj nalog neispravan. Medicinska nega nije više ono što je bila u vreme Florens Najtingejl niti ono što je bila pre samo 50 godina. Sada medicinska sestra treba da uvidi kada lekaru da kaže ne, a kada da insistira na tome da doktor pogleda pacijenta, čak i ako je to usred noći. A kad nisi u pravu moraš biti dovoljno jaka da podneseš bilo kakvo ismevanje koje bi doktor uputio.“

Još jedan problem s kojim se sestre moraju suočavati jeste nasilje na poslu. Jedan izveštaj iz Južne Afrike navodi da je za medicinske sestre „potvrđeno da su izložene većoj opasnosti od maltretiranja i nasilja na radnom mestu. U stvari, verovatnoća da će neka sestra biti napadnuta na poslu veća je nego kod zatvorskih čuvara ili policijskih službenika, a 72 posto sestara se ne oseća bezbedno“. Izvešteno je da je slična situacija i u Ujedinjenom Kraljevstvu gde je 97 posto ispitanih sestara u jednom nedavnom istraživanju znalo sestru koja je lane bila fizički napadnuta. Šta dovodi do ovog nasilja? Problem često prouzrokuju drogirani ili pijani pacijenti, pacijenti koji su pod stresom ili su pogođeni dubokom žalošću.

Sestre takođe moraju da se bore i s fizičkom i emocionalnom iscrpljenošću do kojih dovodi stres. Jedan od faktora je nedovoljno osoblja. Kada zbog pretrpanosti poslom jedna savesna sestra ne može pacijentu pružiti odgovarajuću negu, stres se brzo pojačava. U pokušaju da sredi situaciju, ona preskače pauze i radi prekovremeno što izgleda samo dovodi do još veće frustracije.

Mnoge bolnice u svetu nemaju dovoljno osoblja. „Nemamo dovoljno sestara u našim bolnicama“, navodi jedan izveštaj u madridskom časopisu Mundo Sanitario. „Svako kome je potrebna zdravstvena nega uviđa vrednost medicinskih sestara.“ Šta je navedeno kao razlog ovog nedostatka? Ušteda novca! Isti izveštaj je naveo da madridskim bolnicama treba još 13 000 profesionalnih sestara!

Još jedan razlog za stres jeste da su smene često preduge, a plate premale. The Scotsman je naveo: „Više od svake pete medicinske sestre u Britaniji i četvrtina pomoćnika u negovanju bolesnika imaju dodatni posao kako bi nekako sastavili kraj s krajem, izveštava unija javne službe, Unison.“ Od četiri medicinske sestre, tri smatraju da su nedovoljno plaćene. Zbog toga mnogi razmišljaju da napuste ovu profesiju.

Postoje i mnogi drugi činioci koji medicinskim sestrama pojačavaju stres. Na osnovu komentara koje je Probudite se! pribavio od medicinskih sestara širom sveta, smrt pacijenata može imati deprimirajući uticaj. Magda Svang, poreklom iz Egipta, radi u Bruklinu u Njujorku. Kada su je upitali šta joj posao čini tegobnim, ona je rekla: „Kad vidiš kako ti u roku od 10 godina umre najmanje 30 pacijenata o kojima si se tesno brinula. To te satire.“ Nije nikakvo čudo što je jedan izvor naveo: „Neprestano davati sebe pacijentima koji umiru može uzeti ogroman danak u tvojoj snazi.“

Budućnost medicinskih sestara

Razvoj i uticaj tehnologije povećavaju pritisak na području medicinske nege. Izazov je pomiriti tehnologiju i humanost, to jest humani način ophođenja s pacijentima. Nijedna mašina nikada ne može da zameni dodir i saosećanje medicinske sestre.

Jedan žurnal navodi: „Medicinska nega je trajna profesija... Sve dok je ljudi postojaće i potreba za brigom, saosećanjem i razumevanjem.“ Medicinska nega ispunjava tu potrebu. Međutim, postoji još jedan veći razlog za svetle izglede što se tiče zdravstvene nege. Biblija pokazuje da će doći vreme kad niko neće reći: „Bolestan sam!“ (Isaija 33:24). U tom novom svetu, koji je Bog obećao, neće biti potrebni doktori, sestre niti bolnice (Isaija 65:17; 2. Petrova 3:13).

Biblija takođe obećava da će „Bog... obrisati svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge, ni vike, ni boli. Pređašnje stvari prođoše“ (Otkrivenje 21:3, 4). Međutim, dok to vreme ne dođe, treba da budemo zahvalni za celokupnu pažnju koju pružaju na milione sestara širom sveta i žrtve koje one čine, bez kojih bi boravak u bolnici sigurno bio manje prijatan, ako bi uopšte i bio moguć! Koliko je onda samo prikladno pitanje: „Medicinske sestre — šta bismo bez njih?“

[Okvir/Slika na 6. strani]

Florens Najtingejl — pionir savremene medicinske nege

Rođena 1820. u Italiji u jednoj bogatoj britanskoj porodici, Florens Najtingejl je u detinjstvu bila mnogo mažena. Mlada Florens je odbila ponude za brak i izučavala je teme o zdravlju i brizi oko siromašnih. Uprkos protivljenju svojih roditelja, Florens je krenula u školu za obučavanje medicinskih sestara u Kajzersvertu (Nemačka). Kasnije je studirala u Parizu i, sa 33 godine, postala upravnik ženske bolnice u Londonu.

Međutim, Florens se suočila s najvećim izazovom kada se dobrovoljno prijavila da brine o ranjenim vojnicima na Krimu. Tamo su ona i grupa od 38 bolničarki morale da očiste bolnicu prepunu pacova. Zadatak je bio ogroman, budući da isprva nije bilo sapuna, umivaonika ni peškira, a nije bilo dovoljno ni poljskih kreveta, dušeka i zavoja. Florens i njeno osoblje su s naporom savladale taj izazov i do kraja tog rata pokrenule reformu u bolničarskoj službi i bolničkoj administraciji širom sveta. Florens je 1860. osnovala Školu za obučavanje sestara „Najtingejl“ pri bolnici Sv. Tomas u Londonu — prvu školu za medicinske sestre bez religiozne konotacije. Florens je mnoge godine, sve do svoje smrti 1910, bila invalid privezan za krevet. Međutim, nastavila je da piše knjige i pamflete u cilju poboljšanja standarda zdravstvene nege.

Neki prigovaraju altruističkom prikazu Florens Najtingejl, obrazlažući da i drugi zaslužuju, barem koliko i ona, pohvale za svoj doprinos u nezi bolesnika. Pored toga, njen ugled je izvor žučne debate. Prema knjizi A History of Nursing, jedni tvrde da je Florens bila „temperamentna, arogantna, tvrdoglava, plahe naravi i nadmena“, dok su drugi bili fascinirani njenom „briljantnošću i šarmom, njenom zapanjujućom vitalnošću i izrazito kontradiktornom ličnošću“. Bez obzira na njen istinski karakter, jedno je sigurno — njene tehnike negovanja bolesnika i upravljanja bolnicom proširile su se na mnoge zemlje. Ona se smatra pionirom u profesiji medicinske sestre, onakvoj kakvu danas znamo.

[Slika]

Bolnica Sv. Tomas nakon osnivanja Škole za obučavanje sestara „Najtingejl“

[Izvor]

Ljubaznošću National Library of Medicine

[Okvir/Slika na 8. strani]

Kvalifikacije medicinskih sestara

Medicinska sestra: „Osoba koja je naročito teoretski potkovana u pogledu nege bolesnika i koja udovoljava izvesnim propisanim standardima obrazovanja i kliničke kompetentnosti.“

Viša medicinska sestra: „Sestra koja je diplomirala i zakonski je ovlašćena (registrovana) da radi nakon što je polagala ispit pred državnom komisijom koja se sastoji od kvalifikovanih sestara.“

Odeljenska sestra: „Viša medicinska sestra s većim stepenom znanja, umeća i kompetentnosti na nekom specijalizovanom polju bolničke službe.“

Sestra-babica: „Osoba koja je školovana u dve discipline — nezi bolesnika i akušerstvu.“

Priučena sestra: „Osoba koja ima praktičnog iskustva u medicinskoj nezi, ali koja nije završila nikakvu medicinsku školu.“

Registrovana priučena sestra: „Neko ko je prošao obuku praktične medicinske nege... ko je zakonom ovlašćen da radi kao registrovana sestra s praksom, to jest osposobljena sestra.“

[Izvori]

Iz američke publikacije Dorland’s Illustrated Medical Dictionary.

UN/J. Isaac

[Okvir/Slike na 9. strani]

’Glavni oslonac zdravstvene nege‘

Na Stogodišnjoj konferenciji Međunarodnog saveta medicinskih sestara u junu 1999, dr Gro Harlem Brantlan, generalna direktorka Svetske zdravstvene organizacije, rekla je:

„Medicinske sestre, kao ključni zdravstveni radnici, nalaze se u jedinstvenom položaju da deluju kao moćni branioci zdravlja... Pošto sestre i babice u većini državnih sistema zdravstva već sačinjavaju i do 80 posto kvalifikovane zdravstvene radne snage, one predstavljaju potencijalno snažnu silu za ostvarenje potrebnih promena kako bi se udovoljilo potrebama Zdravlja za sve u 21. veku. Zaista, njihov doprinos u zdravstvenim uslugama obuhvata čitav spektar zdravstvene nege... Jasno je da su medicinske sestre glavni oslonac većine timova za zdravstvenu negu.“

Bivši predsednik Meksika, Ernesto Zediljo Ponse de Leon, uputio je posebnu pohvalu medicinskim sestrama u Meksiku kada je u jednom govoru rekao: „Dan za danom svi vi... ulažete svoje najbolje znanje, solidarnost i služite u očuvanju zdravlja i oporavljanju Meksikanaca. Dan za danom vi se zauzimate za one kojima je potrebna ne samo vaša stručna pomoć već i uteha koja od vas dolazi na jedan ljubazan, predan i duboko human način... Vi predstavljate najveći segment naših zdravstvenih institucija... U svakom spasenom životu, svakom vakcinisanom detetu, u svakom porođaju, svakom govoru o zdravlju, i svakoj pruženoj nezi, u svakom pacijentu koji dobija pažnju i čvrst oslonac, ogleda se rad našeg osoblja medicinskih sestara.“

[Izvori]

UN/DPI Photo by Greg Kinch

UN/DPI Photo by Evan Schneider

[Okvir/Slika na 11. strani]

Jedan zahvalan doktor

Sandip Jouhar, doktor u Njujorškoj prezbiterijanskoj bolnici, priznao je koliko duguje dobrim sestrama. Jedna medicinska sestra ga je taktično uverila da jednom pacijentu koji umire treba više morfijuma. On je napisao: „Dobre sestre takođe uče doktore. Sestre na specijalnim odeljenjima kao što je recimo intenzivna nega jesu jedne od najbolje obučenih stručnjaka u bolnici. Kad sam bio stažista, one su me učile kako da stavim kateter i podesim respiratore. Govorile su mi koje lekove da izbegavam.“

Nastavio je: „Sestre pacijentima pružaju neophodnu psihičku i emocionalnu podršku, zato što su one te koje s njima provode najviše vremena... Retko kad se tako brzo odazovem kao kad mi neka sestra u koju imam poverenja kaže da iz istih stopa moram videti pacijenta.“

[Slika na 7. strani]

„Imala sam želju da služim drugima“ (Teri Vederson, Engleska).

[Slika na 7. strani]

„Dok sam u bolnici pazila na tatu, shvatila sam da želim da budem sestra“ (Ecuko Kotani, Japan).

[Slika na 7. strani]

’Rođenje deteta je jedna od najlepših stvari koje babica doživi‘ (Jolanda Gilen Van-Hoft, Holandija).

[Slika na 8. strani]

Babice osećaju radost i zadovoljstvo kad pomažu pri porođaju