Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Kako da uspešno živite s bolešću?

Kako da uspešno živite s bolešću?

Kako da uspešno živite s bolešću?

BUDITE uvereni da je bujica osećanja koju verovatno doživljavate sasvim opravdana. Premda je činjenica da ste u fizičkom smislu bolesni ili ozleđeni, vaš um se opire promenama na koje vas bolest nagoni. To izgleda kao da vi i vaša bolest nadvlačite konopac, kao da se borite između onoga što ste nekad bili i onoga što ste sada. I možda vam se sada čini da je bolest u prednosti. Pa ipak, možete preokrenuti situaciju. Kako?

„Kada zbog bolesti doživite neki gubitak“, zapaža dr Kiti Stejn, „to mnogo podseća na smrt.“ Zato, kada izgubite nešto što vam je tako dragoceno kao što je zdravlje sasvim je normalno da dozvolite sebi da neko vreme tugujete i plačete, baš kao što biste činili da vam je neko voljeni umro. U stvari, možda ste izgubili i više od zdravlja. Kao što jedna žena kaže: „Morala sam da napustim posao... Morala sam da se odreknem nezavisnosti koju sam uvek imala.“ Čak i ako je tako, gledajte na taj gubitak iz ispravnog ugla. „Treba da žalite za onim što ste izgubili“, kaže dr Stejn, koja i sama boluje od multiple skleroze, „ali treba da gledate i ono što još uvek imate.“ Zaista, kad se na početku izborite sa suzama, videćete da još uvek imate sposobnosti koje nisu narušene. Između ostalog, imate sposobnost prilagođavanja.

Jedan mornar ne može kontrolisati oluju, ali joj može odoleti prilagođavajući jedra broda. Slično njemu, ni vi možda ne možete kontrolisati bolest koja je poput oluje ušla u vaš život, ali se možete boriti s njom prilagođavajući svoja „jedra“, to jest svoje fizičke, umne i emocionalne sposobnosti. Šta je u tome pomoglo nekim hroničnim bolesnicima?

Saznajte nešto o vašoj bolesti

Kada prvi put saznaju dijagnozu mnogi uviđaju da je bolje što znaju tu bolnu istinu nego da su u strahu usled neizvesnosti. Premda vas strah može paralisati, saznanje o tome šta vam se dešava pomoći će vam da razmotrite šta možete učiniti — a to često samo po sebi ima pozitivan uticaj. „Zapazite koliko se bolje osećate kada isplanirate kako ćete se boriti s nečim što vas zabrinjava“, piše dr Dejvid Spigel, sa univerziteta Stanford. „Još i pre nego što nešto stvarno učinite, vi ste sve manje uznemireni dok samo planirate šta ćete uraditi.“

Možda shvatate da je potrebno da saznate nešto više o svom stanju. Kao što jedna biblijska poslovica kaže: „Mudar čovek [„koji ima spoznanje“, NW] pun je snage“ (Poslovice 24:5). „Uzmite knjige iz biblioteke. Saznajte koliko god možete o svojoj bolesti“, savetuje jedan čovek koji je vezan za postelju. Dok učite o dostupnim metodama lečenja i o tome kako da se borite s bolešću, ustanovićete da vaše stanje možda i nije tako strašno kao što ste se plašili da će biti. Možda čak nađete i razloge za optimizam.

Pa ipak, razumevanje vaše bolesti nije vaš konačni cilj. Dr Spigel objašnjava: „Prikupljanje ovih informacija jeste deo jednog važnog procesa prihvatanja bolesti, razumevanja i gledanja iz ispravnog ugla na nju.“ Prihvatanje činjenice da vam je život promenjen ali da nije završen, jeste jedan delikatan i često spor proces. Ali taj korak napred — od racionalnog razumevanja bolesti pa do emocionalnog prihvatanja — jeste korak koji možete učiniti. Kako?

Pronalaženje delikatne ravnoteže

Možda je potrebno da promenite svoje gledište o tome šta znači prihvatiti bolest. Na kraju krajeva, prihvatanje činjenice da ste bolesni nije znak slabosti, kao što nije znak slabosti ni to što mornar prihvata činjenicu da se nalazi u oluji. Naprotiv, to što je realan podstiče ga da deluje. Isto tako, prihvatanje bolesti nije slabost, već to znači „pomak u jednom novom pravcu“, kako je to zapazila jedna hronično bolesna žena.

Iako su vaše fizičke sposobnosti smanjene, trebalo bi da se podsetite da nisu bezuslovno zahvaćene i vaše mentalne, emocionalne i duhovne osobine. Na primer, da li ste još uvek mentalno zdravi i sposobni da organizujete i da rasuđujete? Možda još uvek imate topli osmeh, osećaj brige za druge i sposobnost da budete dobar slušač i pravi prijatelj. I što je najvažnije, još uvek imate veru u Boga.

Osim toga, zadržite na umu da iako ne možete promeniti svoje okolnosti, još uvek možete odlučivati kako ćete reagovati na njih. Ajrin Polin s Nacionalnog onkološkog instituta kaže: „Vi ste odgovorni za to kako reagujete na svoju bolest. To je u vašoj moći bez obzira na to šta vam nalaže vaša bolest.“ Helen, 70-godišnja žena s poodmaklom multiplom sklerozom, potvrđuje to: „Da li ćete ponovo uspostaviti ravnotežu u životu ne zavisi toliko od vaše bolesti koliko od vaše reakcije na nju.“ Jedan čovek koji se već niz godina bori s jednom vrstom invalidnosti kaže: „Pozitivan stav je kao temeljna greda koja drži brod uspravno.“ Zaista je tako kako kažu Poslovice 18:14: „Duh čoveka u bolesti podržava, ali duh oboren ko će podignuti.“

Ponovo zadobiti kontrolu

Dok ponovo uspostavljate emocionalnu ravnotežu, umesto pitanja kao što je: ’Zašto mi se to dogodilo?‘ pitajte: ’Pošto mi se to desilo, šta mogu da uradim?‘ U tom trenutku možete odlučiti da preduzmete daljnje korake kako biste učinili pomak u odnosu na sadašnju situaciju. Razmotrimo neke korake.

Procenite vaše stanje, razmislite o tome šta treba da izmenite, i zatim nastojte promeniti ono što se da promeniti. „Vaša bolest je prilika da ponovo procenite život — to je poziv za buđenje, a ne pogrebno zvono“, kaže dr Spigel. Pitajte se: ’Šta mi je bilo važno pre nego što sam se razboleo? Kako se to promenilo?‘ Postavljajte takva pitanja, ne zato da biste utvrdili šta ne možete više da radite, nego da biste ustanovili šta još uvek možete da uradite, možda na drugačiji način. Kao primer neka vam posluži prethodno spomenuta Helen.

Proteklih 25 godina, usled multiple skleroze njeni mišići postajali su sve slabiji. U početku je išla uz pomoć jedne sprave za hodanje. Kasnije, kada je izgubila kontrolu nad desnom rukom koristila je levu. Zatim ju je izdala i leva ruka. I, od pre otprilike osam godina, više ne može ni da hoda. Sada drugi treba da je kupaju, hrane i oblače. Tužna je zbog toga, ali ipak kaže: „Moj moto i dalje ostaje: ’Razmišljaj o onom što možeš da uradiš, a ne o onom što si navikla da radiš.‘“ Uz pomoć svog muža i patronažne sestre koja je obilazi kao i uz nešto svog kreativnog razmišljanja, ona uspeva i dalje da uradi ponešto od onog u čemu je oduvek uživala. Primera radi, prenošenje biblijskog obećanja o predstojećem miroljubivom novom svetu bilo je sastavni deo njenog života još od njene 11. godine, a i danas to radi svake sedmice (Matej 28:19, 20). Helen objašnjava kako:

„Zamolim patronažnu sestru da mi drži novine. Tako zajedno pročitamo i izdvojimo neke čitulje. Zatim ispričam sestri šta bih želela da sadrži pismo rođacima preminule osobe i sestra otkuca pismo. Zajedno s pismom pošaljem i brošuru Kad neko koga volite umre, a koja objašnjava utešnu biblijsku nadu u uskrsenje. Radim to svake nedelje popodne. Srećna sam što još uvek mogu da podelim s drugima dobru vest o Božjem Kraljevstvu.“

Postavite razumne i dostižne ciljeve. Jedan razlog zbog kog Helen nastoji da promeni ono što se da promeniti jeste taj što joj to omogućava da postavlja i dostiže ciljeve. To je važno takođe i za vas. Zašto? Zato što postavljanje ciljeva usmerava vaš um na budućnost, a postizanje tih ciljeva daje vam osećaj uspeha. Takođe vam to može povratiti određenu meru samopouzdanja. Međutim, pazite da postavljate specifične ciljeve. Na primer, možete odlučiti: ’Danas ću pročitati jedno poglavlje iz Biblije.‘ Takođe postavljajte ciljeve koji su za vas realni. Pošto se vaša fizička i emocionalna građa razlikuje od drugih osoba s dugotrajnom bolešću, možda nećete moći da postignete iste ciljeve kao i oni (Galatima 6:4).

„Bez obzira na to koliko vam se cilj čini malim, postizanje tog cilja motiviše vas da učinite više“, kaže Leks iz Holandije. Pre više od 20 godina doživeo je saobraćajnu nesreću zbog koje je sa 23 godine ostao paralizovan. Za vreme mnogobrojnih fizioterapija koje su sledile, bio je podstican da postavlja ciljeve, na primer, da opere lice peškirićem. Bilo mu je teško da to uradi, ali je uspeo. Kada je shvatio da je postigao taj cilj, postavio je sledeći — da sam otvori i zatvori pastu za zube. I ovaj put je uspeo. „Premda mi nije bilo lako“, kaže Leks, „primetio sam da mogu da uradim više nego što sam mislio da ću moći.“

Zaista, uz podršku svoje žene Tineke, Leks je dostigao još veće ciljeve. Recimo, uz njenu pratnju sada ide od kuće do kuće u invalidskim kolicima da bi delio biblijsko spoznanje s drugima. Takođe svake nedelje posećuje jednog teško bolesnog čoveka s kojim proučava Bibliju. „Pomaganje drugima“, kaže Leks, „pruža mi mnogo zadovoljstva“. Kao što i Biblija potvrđuje: „Više ima sreće u davanju, nego u primanju“ (Dela apostolska 20:35).

Možete li i vi postaviti cilj da pomažete drugima? To što ste bolesni ili ozleđeni može vam pomoći da budete posebno vešt tešitelj, jer su vas vaši problemi učinili osetljivijima na bol drugih ljudi.

Ostanite u kontaktu s drugima. Medicinske studije pokazuju da su društveni kontakti dobri za vaše zdravlje. Ali važi i obrnuto. „Povezanost između socijalne izolovanosti i smrtnosti je... toliko jaka kao i povezanost između pušenja... i smrtnosti“, navodi jedan istraživač. On još kaže: „Možda je za vaše zdravlje isto toliko važno da popravite vaše društvene odnose koliko i da prestanete da pušite.“ Nije ni čudo što on zaključuje da naš „opstanak zavisi“ od sposobnosti da održimo društvene odnose! (Poslovice 18:1NW).

Međutim, kao što je zapaženo u prethodnom članku, problem može biti u tome što su neki prijatelji prestali da vas posećuju. Za vaše vlastito dobro, trebalo bi da sprečite sve veću izolovanost. Ali kako? Možete početi tako što ćete zvati prijatelje da vas posete.

Učinite da se osobe osećaju ugodno kad vas posete. b To možete uraditi tako što ćete manje pričati o vašoj bolesti, kako se vaši posetioci ne bi umorili od slušanja o tome. Jedna hronično bolesna žena je rešila ovaj problem tako što je sa svojim suprugom ograničila razgovore o svojoj bolesti. „Jednostavno smo morali da se uzdržavamo od toga“, kaže ona. Zaista, vaša bolest ne treba da uguši sve drugo što biste mogli da podelite. Jedan čovek je posetio svog prijatelja koji je vezan za postelju i razgovarao s njim o umetnosti, istoriji i o razlozima za veru u Jehovu Boga, i nakon toga je rekao: „On je daleko iznad svoje bolesti. Bilo je izvrsno razgovarati s njim.“

Ako zadržite dobar smisao za humor to će takođe učiniti da vaši prijatelji sa zadovoljstvom svraćaju kod vas. Osim toga, smeh koristi i vama. „Humor vam pomaže da se borite u mnogim situacijama i s mnogim situacijama“, kaže jedan čovek s Parkinsonovom bolešću. Zaista, smeh može biti dobar lek. Zapazite šta kažu Poslovice 17:22: „Veselo je srce dobar lek.“ Čak i nekoliko minuta smeha dobro će vam doći. Štaviše, „za razliku od nekih drugih lekova koje koristimo, smeh je potpuno bezbedan, nije toksičan i zabavan je“, zapaža spisateljica Suzan Milstri Vels, koja je i sama hronično bolesna. „Jedino što moramo da izgubimo jeste loše raspoloženje.“

Nađite načine da ublažite stres. Neka istraživanja potvrđuju da stres može da pogorša fizičke simptome bolesti, dok ih ublažavanje stresa čini podnošljivijim. Prema tome dajte sebi s vremena na vreme oduška (Propovednik 3:1, 4). Ne dozvolite da vam bolest bude neprestano u mislima, dok jedete, spavate, dišete. Ako ste vezani za kuću, možete pokušati da smanjite pritisak emocija tako što ćete slušati tihu muziku, čitati neku knjigu, kupati se dugo u kadi, pisati pisma ili poeziju, slikati, svirati neki muzički instrument, razgovarati s nekim poverljivim prijateljem ili obavljati neke slične aktivnosti. To neće trajno rešiti vaš problem, ali vam može pružiti privremeno olakšanje.

Ukoliko ste pokretni, idite u šetnju, kupovinu, radite nešto u bašti, vozite se ili, ako je moguće, idite na odmor. Doduše, putovanje može biti komplikovanije zbog vaše bolesti, ali uz prethodnu pripremu i malo improvizacije, poteškoće se mogu savladati. Na primer, Leks i Tineka, ranije pomenuti, uspeli su da otputuju u inostranstvo. „U početku je bilo malo napetosti“, kaže Leks, „ali imali smo sjajan odmor!“ Uistinu, vaša bolest jeste deo vašeg života, ali ona ne sme da ovlada vašim životom.

Crpite snagu iz vere. Pravi hrišćani koji se uspešno bore sa ozbiljnim zdravstvenim oštećenjima kažu da su im njihova vera u Jehovu Boga i druženje s hrišćanskom skupštinom izvori stalne utehe i snage. c Evo šta oni kažu o tome koliko je korisna molitva, proučavanje Biblije, razmišljanje o budućnosti i posećivanje hrišćanskih sastanaka u Dvorani Kraljevstva.

● „S vremena na vreme još uvek me uhvati depresija. Kada se to desi, molim se Jehovi i on mi pomogne da ponovo budem odlučan da nastavim da radim ono što mogu“ (Psalam 55:23; Luka 11:13).

● „Čitanje Biblije i razmišljanje o onom što sam pročitao mnogo mi pomaže da zadržim unutrašnji mir“ (Psalam 63:7; 71:12, 13).

● „Proučavanje Biblije me podseća da pravi život tek dolazi i da neću biti zauvek onesposobljena“ (Isaija 35:5, 6; Otkrivenje 21:3, 4).

● „To što verujem u budućnost koja je obećana u Bibliji daje mi snagu da se dan za danom borim sa životom“ (Matej 6:33, 34; Rimljanima 12:12).

● „Kada sam na sastancima u Dvorani Kraljevstva to mi omogućuje da svoje misli usmeravam na pozitivne stvari, a ne na moju bolest“ (Psalam 26:12; 27:4).

● „Ohrabrujuće druženje s članovima skupštine ispunjava mi srce“ (Dela apostolska 28:15).

Biblija nas uverava: „Dobar je Jehova, zaklon je u dan teskobe; poznaje on one koji se u nj uzdaju“ (Naum 1:7). Blizak odnos s Jehovom Bogom i druženje s hrišćanskom skupštinom izvori su utehe i snage (Rimljanima 1:11, 12; 2. Korinćanima 1:3; 4:7).

Dajte sebi vremena

Uspešno življenje s teškom bolešću ili onesposobljenošću jeste proces koji „nastaje tokom vremena, a ne preko noći“, zapaža jedna socijalna radnica koja pomaže ljudima da izlaze na kraj s posledicama dugotrajne bolesti. Dajte sebi vremena, savetuje jedan drugi stručnjak, zato što učite „jednu potpuno novu veštinu: izlaženje na kraj s teškom bolešću“. Shvatite da ćete čak i pored pozitivnog stava imati loše dane ili nedelje, kada će vas posledice vaše bolesti savladati. Međutim, s vremenom ćete napredovati. Tako je bilo i s jednom ženom koja je rekla: „Bila sam tako uzbuđena kada sam shvatila da je prošao ceo dan a da nisam čak ni pomislila na rak... A ne tako davno, mislila sam da to nikad neće biti moguće.“

Zaista, kada preživite početni strah i postavite nove ciljeve, iznenadićete se koliko ćete biti u stanju da se dobro borite — kao što to pokazuje sledeći članak.

[Fusnote]

a Objavili Jehovini svedoci — hrišćanska verska zajednica.

b Predlozi o tome kako da se ophodite s posetiocima mogu se naravno primeniti, čak i u većoj meri, kad se radi o vašem bračnom drugu, deci i staratelju.

c Zanimljivo je da su brojne medicinske studije navele da vera poboljšava zdravlje i čini da se čovek dobro oseća. Prema rečima profesora Dejla Metjuza s Medicinskog fakulteta iz Džordžtauna „dokazano je da je vera od velike vrednosti.“

[Slika na 7. strani]

Učenje o vašoj bolesti može vam pomoći da je prihvatite

[Slika na 8. strani]

Uz pomoć drugih Helen priprema ohrabrujuća pisma

[Slika na 8. strani]

„Srećna sam što mogu da podelim s drugima dobru vest o Božjem Kraljevstvu“

[Slike na 9. strani]

„Primetio sam da iako sam paralizovan, mogu da uradim više nego što sam mislio da ću moći“ (Leks).