Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Kakva je budućnost kontrole naoružanja?

Kakva je budućnost kontrole naoružanja?

Kakva je budućnost kontrole naoružanja?

TOKOM nedavnih godina, vlade širom sveta razmatrale su načine na koje bi mogle da se bore protiv ilegalne trgovine ručnim naoružanjem. Ovo je osmatrala i Generalna skupština Ujedinjenih nacija. Pripremljeni su izveštaji, iznesene su preporuke i usvojene su rezolucije. Međutim, kritike ističu da usredsređivanje isključivo na crnu berzu znači da najveći trgovci oružjem — same vlade — nisu pod nadzorom.

U stvari, linija između legalne i ilegalne trgovine oružjem nije jasna. Mnoga ilegalna oružja nekada su legalno prodavana. Oružje koje je prvobitno prodato vojsci ili policiji često je bilo ukradeno i prebačeno na crnu berzu. Osim toga, nije neobično da se oružje preproda nekome drugom bez znanja ili dozvole prvobitnog prodavca. Jedan članak u žurnalu Arms Control Today iznosi: „Naročito će nacionalne vlade morati da idu dalje od sopstvene podrške uvođenju strožih mera protiv ilegalne trgovine lakim naoružanjem i ispitaju sopstvenu ulogu u tekućoj legalnoj trgovini oružjem.“ Iako se mnogi nadaju da će države na kraju biti strože s obzirom na trgovinu ručnim naoružanjem, jedan novinar je zapazio: „S pet stalnih članica Saveta [bezbednosti Ujedinjenih nacija] koje su same odgovorne za više od 80% trgovine naoružanjem u svetu, ne bi trebalo da oduševljeno očekujemo tu akciju.“

To što još povećava problem kontrolisanja protoka ručnog i lakog naoružanja jeste da se takvo naoružanje relativno lako proizvodi. Dok je proizvodnja složenog naoružanja poput tenkova, aviona i ratnih brodova ograničena na samo desetak zemalja, lako naoružanje proizvodi preko 300 proizvođača u oko 50 zemalja. Veliki i rastući broj proizvođača vatrenog oružja ne samo što povećava arsenale zemalja već takođe i povećava mogućnosti da se oružjem snabdeju narodna vojska, pobunjeničke grupe ili kriminalne organizacije.

Pitanja o kojima se žučno raspravlja

Do sada je veći deo naše pažnje bio usmeren na upotrebu ručnog naoružanja u ratom opustošenim državama. Ipak, o pitanju kontrole naoružanja žučno se raspravlja u relativno stabilnim državama gde nema rata. Oni koji se zalažu za zakone o strogoj kontroli naoružanja tvrde da više oružja vodi do više ubistava. Oni tvrde da je u Sjedinjenim Državama, gde kontrole nisu stroge i gde vatrenog oružja ima u obilju, visoka i stopa ubistava po glavi stanovnika, a u Engleskoj, gde je stroga kontrola naoružanja, stopa je niska. Protivnici donošenja zakona o kontroli naoružanja brzo argumentuju da u Švajcarskoj većina ljudi ima lak pristup oružju, ali je stopa ubistava niska.

Da bi stvari bile još komplikovanije, studije ukazuju da je u Sjedinjenim Državama stopa ubistava hladnim oružjem veća od ukupne stope ubistava u mnogim evropskim zemljama. Ipak, postoje i druge zemlje u kojima je stopa ubistava počinjenih hladnim oružjem veća od ukupne stope ubistava u Sjedinjenim Državama.

Uobičajeno je da se upotrebljavaju, a i zloupotrebljavaju, statistički podaci da bi se poduprlo izvesno gledište. I kada je reč o kontroli naoružanja, izgleda da za svaki argument postoji na izgled verodostojan protivargument. Pitanja su složena. Međutim, stručnjaci se uglavnom slažu da na stopu ubistava i na kriminal uopšte, ne utiče samo posedovanje oružja već i mnogi drugi činioci.

Moćno Nacionalno streljačko udruženje u Sjedinjenim Državama često zapaža: „Oružje ne ubija ljude; to čine ljudi.“ Prema ovom gledištu, puška, iako oblikovana da ubije, ne ubija sama od sebe. Neko treba da povuče obarač, namerno ili nenamerno. Naravno, neko bi tvrdio da oružje olakšava da se ljudi međusobno ubijaju.

Od mačeva kovati raonike

Prema Bibliji, problem što ljudi ubijaju jedni druge neće biti rešen samim uklanjanjem oružja iz ruku onih koji nameravaju da ubiju. Kriminal je društveni problem, a ne jednostavno problem oružja. Pravo rešenje leži u promeni stavova i naravi samih ljudi. Prorok Isaija je bio nadahnut da napiše: „On će biti narodima sudija, odabranik mnogih naroda. Od mačeva svojih kovaće raonike i srpove od kopalja svojih; neće više narod mač na narod vaditi niti će se više boju učiti“ (Isaija 2:4).

To nije toliko neverovatno kao što neki misle. Isaijino proročanstvo se danas ispunjava među pravim hrišćanima širom sveta. To što oni simbolično pretvaraju oružja u mirnodopsko oruđe odražava njihovu duboku unutrašnju želju da ugode Bogu i da žive u miru s drugima. S vremenom će pod vladavinom Božjeg Kraljevstva svako na zemlji živeti u potpunom miru i sigurnosti (Mihej 4:3, 4). Oružje više neće ubijati ljude. Ljudi više neće ubijati jedni druge. Oružje će biti van upotrebe.

[Slike na 10. strani]

„Od mačeva svojih kovaće raonike“