Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Marabu — ptica prikazana u lošem svetlu

Marabu — ptica prikazana u lošem svetlu

Marabu — ptica prikazana u lošem svetlu

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ KENIJE

„Još nisam naišao na pticu koju prati lošiji glas od marabua“ (The World’s Wild Places — Africa’s Rift Valley).

OD MNOGIH ptica u Africi, samo malo njih je tako ozbiljno kritikovano kao marabu. Za tu pticu se obično kaže da je zloćudna, ružna i podla. Očigledno marabu ima ozbiljan problem s javnim mnjenjem.

Da li vam se dopadaju ptice koje imaju elegantan izgled i koje milozvučno pevaju? E pa, marabu nema ništa od toga. S ružičastom glavom i ogoljenim vratom bez perja, ova ptica izgleda sumorno i jadno. Odrasle ptice imaju crvenkastu kesicu na vratu koju mogu naduvati i koja podseća na debelu, okruglastu leptir-mašnu zavezanu na njihovom vratu. Većina misli da ta kesica baš nešto i ne krasi ovo stvorenje. Međutim, dr Leon Benun, šef Ornitološkog odeljenja pri Državnom muzeju Kenije, podseća nas: „To što je kesica nama ružna ne znači da je ružna i marabuu.“ Međutim, još uvek se ne zna koja je biološka funkcija te kesice.

Ni svojim navikama ishrane ova ptica se neće dodvoriti svojim posmatračima. Između ostalog, ona je lešinar. Za nju se zna da kada ne može da nađe lešine, onda ubija druge ptice kako bi zadovoljila svoj veliki apetit. Nije ni čudo što neki osećaju istinsko gnušanje prema njoj.

Pa ipak, uprkos ružnoj pojavi i naravi, marabu ima dosta divnih osobina. Pridružite nam se dok se bolje upoznajemo s ovom pticom koju uveliko prati rđav glas.

Div među pticama

Marabu je po svemu sudeći najveća ptica u porodici roda. Odrasli mužjak može biti visok i do 1,5 metara i težak preko 8 kilograma. Ženke su nešto sitnije. Težak, kukast kljun ove ptice može biti dugačak i preko 30 centimetara — što je moćna alatka za kidanje mesa s nekog leša.

Iako je tako velika, ova roda je odličan letač. S rasponom krila od preko 2,5 metara, marabu može da jedri poput drugih najboljih letača. Dok leti, ona je prava slika i prilika elegancije pri čemu glavu malo uvuče, a duge noge pruži iza tela. Naučila je kako da koristi tople vazdušne struje, to jest termale, i može da leti tako visoko da se katkad i ne vidi sa zemlje! Zaista, poznato je da se može vinuti čak i 4 000 metara uvis!

Odgovorni roditelji

Međutim, ono što je posebno vredno divljenja jeste posao koji marabu obavlja kao roditelj. Zaista, staranje o potomstvu je zahtevna preokupacija koja počinje izgradnjom gnezda. Nakon što izabere odgovarajuće mesto, mužjak, kom će se kasnije pridružiti i ženka, započinje izgradnju. Gnezdo, katkad sagrađeno i na visini od 30 metara, nije ništa posebno. Široko jedan metar, gnezdo je malo bolje od džombastog, otvorenog postolja od suvog šiblja, grančica i listova. U stvari, ptica koja će imati mlade katkad će naslediti neko staro gnezdo, unoseći malo promena u njega dodavanjem grančica i drugih materijala. Za neke kolonije marabua se zna da 50 godina zadržavaju svoja gnezda!

Dok je novi dom još uvek u toku izgradnje, mužjak će početi da traži ženku. Suprotno pravilu kod mnogih ptica, mužjak marabua čeka da ženka priđe njemu. Nekoliko budućih supruga predstavlja se u nadi da će privući pažnju mužjaka. Normalno je da bude i odbijanja. Ali, upornost se isplati i ženka će na kraju biti prihvaćena. Tokom ovog udvaranja obe ptice u potpunosti naduvaju svoje kesice i puštaju zvukove da bi zaplašile nepoželjno društvo. Ti zvukovi su nešto kao mukanje, cviljenje i zviždanje — i to su jedini poznati zvuci koje marabu ispušta pored povremenog klepetanja ogromnim kljunom. Razvija se snažna veza ojačana popularnim „gore-dole“ pozdravom svaki put kad se partner nakon što je neko vreme bio odsutan vrati u gnezdo. Taj pozdrav podrazumeva zabacivanje i spuštanje glave unazad, a zatim poduže klepetanje kljunom.

Par zajedno dovršava gnezdo. Takođe je i ležanje na jajima zajednički posao. Nakon jednomesečne inkubacije, iz dva ili tri krečnjačko bela jajeta izlegu se mali rozikasti mladunci s malo perja, koji će biti predmet interesovanja oba roditelja. Ovi mališani primaju izuzetnu negu. Započeće intenzivan program prehranjivanja koji obuhvata veoma hranljive obroke kao što je recimo riba. U močvarnim oblastima, gde je marabu čest gost, roditelji mogu u velikim količinama nabaviti i žabe, još jednu uobičajenu stavku na jelovniku ove ptice. Mladunci se hrane tako što po gnezdu skupljaju raskomadane žabe koje su njihovi roditelji izbacili iz usta. Ptići sporo rastu i tek od četvrtog meseca — kad mogu odleteti iz gnezda — počinju sami da se brinu za svoj opstanak.

Sanitarci

Premda se na marabua često gleda s prezirom zato što je vrsta lešinara, on u stvari obavlja jednu jako korisnu službu. Grabljivice ostavljaju razbacane leševe koji trunu po afričkim nizinama. Ukoliko bi tako i ostali, lako bi se širile bolesti i bilo bi opasno i po životinje i po ljude. Međutim, marabu izvršava koristan posao uklanjanja đubreta. Zajedno s lešinarom koji takođe ima dobar apetit, on razgleda nizine u potrazi za napuštenim plenom. Kad ga pronađe, marabu će čekati na agresivnije lešinare koji će svojim jakim kukastim kljunovima otvoriti leš. U jednom pogodnom trenutku, marabu će se brzo obrušiti na leš i svojim kljunom nalik hirurškom nožu uzeti komad mesa i povući se u stranu čekajući još jednu priliku. Kad se lešinari nasite, dolazi vreme za marabua da se bori za preostale otpatke mesa. Marabu će pojesti skoro sve što može da proguta, osim kostiju. On može ko od šale da proguta komade mesa teške i do 600 grama.

Odskora je marabu proširio sprovođenje sanitarnih mera i van divljine. Ova ptica je skoro u potpunosti izgubila strah od čoveka i sada je uobičajeni posetilac gradskih i seoskih smetlišta. Koji je rezultat toga? Čistija sredina. On čak prebira i po otpadnim vodama iz klanica tražeći kakav preostali zalogaj. To koliko je ova ptica izdržljiva može se prikazati sledećim primerom. Dok je preturao po otpacima u blizini jedne klanice u zapadnoj Keniji, jedan marabu je uspeo da proguta i mesarski nož. Nekoliko dana kasnije, blizu istog mesta pronađen je nož — čist i sjajan — dok je marabu koji ga je povratio kao i obično gledao svoja posla bez ikakvih vidljivih loših posledica!

Budućnost marabua

Dok njegov najbliži rođak azijska roda nestaje, afrički marabu napreduje. Nema poznatog neprijatelja u divljini. U prošlosti je najokrutniji neprijatelj marabua bio čovek. Ova velika roda je ubijana, a njeno meko perje na zadnjem delu je bilo očerupano da bi ukrašavalo ženske šešire. „Gotovo je nepojmljivo“, navodi knjiga Storks, Ibises and Spoonbills of the World, „da tako nežna i prelepa pera koja krase lepezu ili neki drugi ženama drag ukras potiče od ovog ogromnog, suvonjavog i antipatičnog strvoždera.“ Na svu sreću po ove ptice, ovakvo nemilosrdno uništavanje je tokom godina utihnulo i sada ih opet ima sve više. Nesumnjivo je naš kratak pogled na marabua otkrio da on jednostavno ne zaslužuje da bude prezren i omalovažavan. Od njegove efikasnosti i marljivosti u čišćenju okoline imamo mnogo koristi. Iako nije među najlepšim pticama, on ipak donosi slavu svom Stvoritelju na svoj skroman način (Psalam 148:7, 10).

[Slika na 16. strani]

Težak klinasti kljun ove ptice može biti dugačak i preko 30 centimetara

[Slika na stranama 16, 17]

Raspon krila marabua je preko 2,5 metara

[Izvor]

© Joe McDonald

[Slika na 17. strani]

Mališani primaju izuzetnu negu

[Izvor]

© M.P. Kahl/VIREO

[Slika na 18. strani]

Još uvek se ne zna koja je biološka funkcija marabuove kesice

[Slika na 19. strani]

Gnezdo je ponekad sagrađeno i na visini od 30 metara