Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Promenjeni stavovi prema starosti

Promenjeni stavovi prema starosti

Promenjeni stavovi prema starosti

S KOLIKO godina se postaje star? Izgleda da odgovor zavisi od toga koga pitate. Tinejdžeri će spremno u tu kategoriju svrstati svakoga ko ima više od 25 godina.

S druge strane, operski pevači dostižu zenit s mnogo više godina. I jedan izveštaj iz australijskih novina The Sun-Herald u pogledu onih koji nameravaju da napreduju u firmama, tvrdi: „Danas je istina da ako do 40. niste uspeli, onda nećete nikada.“

Uobičajene pretpostavke

Neki možda misle da su stariji ljudi skloni nezgodama, da sporo uče i da u fizičkom pogledu brzo propadaju. Da li je opravdano razmišljati na taj način? Pa, prema statistikama Svetske zdravstvene organizacije, u celoj evropskoj regiji, „svaki treći smrtni slučaj u saobraćaju uključuje ljude mlađe od 25 godina“. Nadalje, najbrža stopa fizičkog propadanja odigrava se u starosti između 30 i 40 godina i ne postoji dokaz o tome da kod zdrave osobe s godinama opadaju intelektualne sposobnosti.

Šta je s mišljenjem da su stariji ljudi obavezno i bolesni? „Jedna uobičajena zabluda jeste da starenje i bolest idu ruku pod ruku“, kaže The Medical Journal of Australia. Činjenica je da su mnogi stariji ljudi prilično zdravi i da sebe ne smatraju starima. Neki se osećaju poput američkog državnika Bernarda Baruka koji je rekao: „Za mene je starost uvek petnaest godina starija od mene.“

Zbog čega su onda stariji ljudi često izloženi diskriminaciji, a ponekad čak i pravim predrasudama? Odgovor u velikoj meri zavisi od stavova prema starenju.

Stavovi prema starosti

The New York Times Magazine citira Maksa Frankela koji kaže: „Amerikanci su opijeni mladošću i iskrivili su gledište medija o ostarelima. Stariji ljudi su praktično proterani iz medija.“ To može pomoći da se objasni savremeni paradoks o kojem je The UNESCO Courier komentarisao: „Nikada pre... društvo nije toliko učinilo za svoje starije članove. Oni imaju koristi od ekonomske i socijalne zaštite, ali slika koju društvo ima o njima veoma je negativna.“

Čak ni zdravstvo nije imuno na ovu predrasudu. The Medical Journal of Australia kaže: „Mnogi lekari, kao i društvo uopšte, veruju da je za ljude koji imaju više od 65 godina kasno za preventivnu negu... Ovakav negativan stav... znači da su stariji ljudi isključeni iz mnogih važnih analiza.“

Ovaj isti žurnal kaže: „Negativan stav medicinskog osoblja prema starijim ljudima, koje ih naziva ’matorcima‘, može se iskoristiti kao izgovor za nepružanje kvalitetne medicinske nege. Mnogi uobičajeni ali ipak manji organski problemi kao što su slabiji vid i sluh, previđaju se ili prihvataju kao normalan deo starenja... Promena u stavu prema starijima jeste ključna stvar za efikasan preventivni program.“

„Možda je, barem u razvijenim zemljama, došlo vreme da se promeni tradicionalna definicija starosti“, predlaže britanski medicinski žurnal The Lancet. Zašto je to važno? Žurnal objašnjava: „Neka drugačija definicija mogla bi raspršiti mračna, zlokobna i turobna predviđanja koja se prečesto koriste da bi se poduprle predrasude o ’najezdi‘ starijih ljudi koji troše ’veliki deo‘ oskudnih sredstava izdvojenih za zdravstvo.“

Najezda ostarelih

Istina je da ima puno starih ljudi i da ih je sve više i više. „Između 1955. i 2025, u čitavom svetu će broj ljudi koji imaju 65 i više godina postati četiri puta veći, a procenat koji će oni sačinjavati od ukupnog stanovništva postaće dvaput veći“, izveštava The UNESCO Courier.

Broj ostarelih ljudi u Indiji već je veći od ukupnog stanovništva Francuske. I kaže se da će u Sjedinjenim Državama 76 miliona takozvanih ’bejbi-bumera‘ — onih koji su rođeni u prvih 18 godina po završetku Drugog svetskog rata — tokom sledećih pola veka otići u penziju. Pošto ovaj trend starenja svetskog stanovništva kod mnogih ekonomista i zdravstvenih radnika izaziva zabrinutost, on nas takođe navodi da ponovo razmotrimo neke od naših unapred zamišljenih ideja o starosti.

Ponovno pisanje scenarija

Neki upoređuju život s dramom u tri čina. Smatra se da mladalačko uzbuđenje i učenje dominiraju prvim činom. Odgovornosti podizanja porodice i neumoljiv pritisak rada postavljaju scenu za drugi čin. Glumci su u trećem činu ohrabreni da se povuku s pozornice i da potišteno čekaju da se spusti poslednja zavesa.

Međutim, iz različitih razloga, uključujući i izvanredne napretke u medicini i higijeni tokom 20. veka, vreme koje „glumci“ danas provode izvan pozornice tokom „trećeg čina“, produžilo se i do 25 godina. Mnogi više nisu zadovoljni s tim da budu poslani u penziju i ostanu besposleni. Sve više ovih aktivnih starijih ljudi počinje da zahteva da se scenario ponovo napiše.

Ogroman doprinos

Široko rasprostranjeno mišljenje da većina starijih ljudi zavisi od drugih, jednostavno nije istina. New York Times Magazine je izvestio da u Sjedinjenim Državama „većina starijih ljudi predstavlja nezavisne potrošače iz srednje klase, s više novčanih sredstava od mladih parova... i [da] sociolozi primećuju pojavu jake grupe... dobrostojećih starijih ljudi“. Filip Kotler, profesor marketinga na Severozapadnom univerzitetu u Sjedinjenim Državama, komentariše u pogledu ovoga. „Trgovci će uskoro“, kaže on „za najsočniju demografsku metu smatrati potrošače koji imaju 55 ili više godina.“

Doprinos koji pružaju aktivni stariji ljudi ide daleko iznad isključivo monetarnog uticaja. Sidnejski The Sunday Telegraph je zapazio da u Australiji „bake danas pružaju polovinu od sveukupnog neformalnog staranja o deci čiji su roditelji na poslu, i da više od jedne trećine zaposlenih žena ima baku koja se brine o njihovoj deci dok su one na poslu“.

U mestima kao što je francuski grad Troa, smatra se da je mudrost koju su stekli stariji vredna pomoć. Ova mudrost se ispoljava kada stariji uče decu, kada ona nisu u školi, zanatima kao što su stolarstvo, staklarstvo, rezanje kamena, građevinarstvo i vodoinstalaterstvo. Pored poučavanja, mnogi stariji ljudi idu u školu da bi stekli različite veštine.

Prema časopisu The UNESCO Courier od januara 1999, „Međunarodno udruženje univerziteta trećeg doba sa sedištem u Parizu“ kaže da „širom sveta postoji više od 1 700 univerziteta za starije ljude“. Što se tiče ovih univerziteta, časopis izveštava: „Iako se metode njihove organizacije i upravljanja umnogome razlikuju od zemlje do zemlje, univerziteti za starije ljude dele istu želju da pomognu starijim ljudima da budu potpuno uključeni u kulturni i društveni život.“ Jedna takva institucija iz Japana je izvestila da ima 2 500 studenata!

„Sveukupan doprinos koji stariji ljudi pružaju svojim porodicama i društvu je ogroman, iako ga je teško izmeriti jer se veći deo toga ne naplaćuje“, kaže Aleksandre Kalaš, vođa grupe Programa Svetske zdravstvene organizacije o starenju i zdravlju. On tvrdi: „Države... na svoje starije stanovništvo ne treba da gledaju kao na problem već kao na potencijalno rešenje problema... prvo i najvažnije kao na izvor koji se može upotrebiti.“

Nema sumnje da na našu sposobnost da uživamo u poodmaklim godinama mogu uticati zapažanja i predrasude drugih, ali u velikoj meri zavisi i od našeg sopstvenog stava prema životu. Šta vi možete uraditi da biste ostali aktivni i mentalno i fizički, čak i ako vaše telo stari? Molimo vas pročitajte okvir na 12. i 13. strani i zapazite šta neki stariji ljudi kažu o tome koja je njihova tajna da ostanu aktivni i da uživaju u životu.

Nastojte da ostanete aktivni

Videćete da je opšta karakteristika tih aktivnih starijih ljudi njihovo održavanje smisaonog radnog rasporeda — bilo da rade na svetovnom poslu ili kao volonteri. Takođe redovno vežbaju, aktivno se interesuju za ljude svih generacija i zadovoljavaju svoje osnovne duhovne potrebe. Kao što ćete zapaziti, ove tajne koje vode ka srećnom, aktivnom životu pomoći će i mladima i starima.

Zasad je neprijatna istina da starite čak i dok čitate ovaj članak (Propovednik 12:3). Međutim, biće mudro da obratite pažnju na rezime koji navodi Bulletin of the World Health Organization: „Baš kao što zdravlje omogućava da budete aktivni, tako i vođenjem aktivnog života imate sve šanse da budete zdravi.“

[Okvir/Slike na stranama 12, 13]

Oni ostaju aktivni i raduju se životu

JUŽNA AFRIKA: Pit Ventsel, 77 godina, punovremeni volonter.

„Uviđam da je za dobru fizičku kondiciju važno redovno vežbanje. Već godinama održavam svoju malu baštu. Nakon takvog vežbanja osećam se kao nov čovek. Da bih postigao najbolje što mogu, pokušavam da sam sebe motivišem sledećim načelom: ’Neodlučnost je kradljivac vremena; odugovlačenje je njegov glavni saučesnik.‘“

[Slika]

„Svestan sam koliko je važno redovno vežbanje“ (Pit)

JAPAN: Jošiharu Šiozaki, 73 godine, radi kao agent za nekretnine.

„Imam lumbago, visok krvni pritisak i Menijerovu bolest. Radim četiri dana sedmično i od kuće do kancelarije idem biciklom; put do tamo i nazad iznosi dvanaest kilometara. To je dobra vežba za mene, jer ne naprežem leđa, a jačam nožne mišiće. Trudim se da s drugima, uključujući i komšije, održavam mirne odnose. Gledam da kod drugih ne tražim mane i greške. Shvatio sam da se ljudi mnogo brže odazivaju kada su ohrabreni nego kada su kritikovani.“

[Slika]

„Gledam da kod drugih ne tražim mane“ (Jošiharu)

FRANCUSKA: Leona Šaloni, 84 godine, punovremeni jevanđelizator.

„Bila sam frizerka; volela sam svoj posao i zbog toga mi je bilo teško kada sam 1982. otišla u penziju. Nisam imala obaveza pa sam postala pionir, kako se nazivaju punovremeni jevanđelizatori Jehovinih svedoka. To što imam mnogo biblijskih studija sa zainteresovanim osobama pomaže mi da ostanem mentalno aktivna. Nemam kola tako da mnogo hodam. To mi čuva zdravlje.“

[Slika]

„To što imam mnogo biblijskih studija pomaže mi da ostanem mentalno aktivna“ (Leona)

BRAZIL: Fransisko Lapastina, 78 godina, punovremeni volonter.

„Obično se ne ljutim kad me neko vređa ili ignoriše. Pretpostavljam da je ta osoba pod pritiskom i da ima problema. Svi imamo dane kada nam nije baš do društva. Trudim se da se ne ljutim i da imam na umu da ljudi i mene moraju da tolerišu i prihvate. To mi je pomoglo da steknem mnogo pravih prijatelja.“

[Slika]

„Trudim se da se ne ljutim“ (Fransisko)

AUSTRALIJA: Don Maklan, 77 godina, još uvek radi 40 sati sedmično.

„Četiri godine nakon ugradnje bajpasa još uvek imam odlično zdravlje. Na ovu operaciju nisam gledao kao na period u mom životu u kome ću biti trajno onesposobljen. Svakodnevno idem u šetnju, i to već godinama radim. Kada sam bio mlad i primetio kako drugi prevremeno stare, uvek sam bio odlučan u tome da ne dozvolim sebi da prihvatim takav obrazac razmišljanja. Nalazim pravo zadovoljstvo u tome što upoznajem ljude i započinjem razgovore. Ako se u našem životu odražava duhovnost tada ćemo iskusiti ono što je opisano u Psalmu 103:5: ’Život tvoj [Jehova] dobrima ispunja i podmlađuje te kao orla.‘“

[Slika]

„Nemoj ostariti pre vremena“ (Don)

JAPAN: Čijoko Čonan, 68 godina, punovremeni jevanđelizator:

„Izbegavanje stresa i iscrpljenosti jeste ključ za održavanje dobrog zdravlja. Pokušavam da ne shvatam stvari i suviše ozbiljno i utvrdila sam da mi znači kada s vremena na vreme promenim tempo. Nedavno sam počela da koristim abakus kako bih vežbala prste i um. Mislim da je dobro započinjati nove stvari.“

[Slika]

„Mislim da je dobro započinjati nove stvari“ (Čijoko)

FRANCUSKA: Žozef Kurdudu, 73 godine, punovremeni volonter.

„Da bi se dostojanstveno starilo, važno je da se ostane aktivan što je duže moguće. Rad vodi do zadovoljstva, i treba da paziš na svoju ishranu i učiniš neophodna prilagođavanja. Mislim da te čini drugačijim kada život ima neki smisao. Mislim da je duhovnost veoma važna da bismo sačuvali dobro zdravlje. Pre nego što sam postao Jehovin svedok, bio sam veoma neodlučan i pesimističan. U poznavanju biblijskih istina nalazi se izuzetna sila koja čoveku daje mentalnu snagu da se izbori s raznim situacijama.“

[Slika]

„Duhovnost je veoma važna“ (Žozef)