Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Pogled u svet

Pogled u svet

Pogled u svet

Prljavi novac

„Papirni novac vrvi od bakterija“, kažu kanadske novine The Globe and Mail. Nedavno istraživanje u Sjedinjenim Državama pokazalo je da su skoro sve novčanice koje su u opticaju zaražene streptokokama, enterobakterom, pseudomonasom, kao i drugim klicama. Ove klice, kaže The Globe, „mogu biti opasne za pacijente koji imaju oslabljen imunitet, kao što su slabašni stariji ljudi ili ljudi koji imaju HIV-sidu“. Na nekim novčanicama se nalaze još opasnije bakterije. Istraživači predlažu da je možda došlo vreme za doslovno „pranje novca“. U Japanu mušterije već mogu dobiti gotovinu iz „čistih automata“, koji „izdaju jene zagrejane na 200 stepeni Celzijusa — dovoljno da se unište mnoge bakterija a da se ne spali novac“. The Globe savetuje da posle rukovanja novcem „operete ruke“.

Manje soli za puteve

Prirodnjački časopis Terre sauvage izveštava da se na puteve u Francuskoj, da bi se uklonili sneg i led, svake zime pospe između 400 000 i 1,4 miliona tona soli. „Sva ta so uzima određeni danak od prirode koji se otkriva malo po malo.“ So kojom se posipaju putevi gomila se u zemljištu i može zagaditi izvore pijaće vode, gornje slojeve podzemnih voda, jezera i ribnjake. Ona ubija krhke biljke na razdaljini od 50 metara od puteva na koje je bačena i oštećuje vrhove korenja drveća. Kada je korenje drveća upije, sprečava fotosintezu. Ako joj je drveće neprestano izloženo, ono slabi i umire. Životinje koje privlače putevi jer s njih mogu da ližu so, često udare vozila ili uginu zato što za kratko vreme unesu mnogo soli. Pod nekim uslovima, so može doprineti i formiranju opasnog „crnog“ leda. Vozači su na putevima koji su prekriveni snegom obično oprezni, ali na putevima na kojima nema snega mnogi rizikuju, neznajući da se takav led možda formirao. Stručnjaci su preporučili: „Što manje soli, to bolje.“

Krici sove otkrivaju njeno zdravstveno stanje

Kada šumske sove ispuste krik, one otkrivaju kakvo je njihovo zdravstveno stanje, kaže The Economist. „Stiven Redpat iz Britanskog centra za ekologiju i hidrologiju, i njegove kolege, proučavali su 22 šumske sove u šumi Kilder na severu Engleske.“ Istraživači su „puštali snimljene krike jednog nepoznatog mužjaka i merili su koliko je sovama koje su proučavane trebalo vremena da odgovore na njega“. Sovama koje su u krvotoku imale više parazita trebalo je više vremena da odgovore — dok je onima s najviše parazita trebalo duplo više vremena u odnosu na one koje ih nemaju. Sem toga, kada su sove s više parazita ispustile krik, visina tona je bila niža nego kod zdravih ptica. „Nema sumnje da ih to odmah odaje“, kaže The Economist.

Nagrade za čitanje detetu

„Kada [deca] vide da majka i otac rado čitaju, ona će pokušati da ih oponašaju“, kaže poljski nedeljnik Przyjaciółka. U vremenu kada deca sve više gledaju TV, kaže članak, vredno je čitati deci čak i ako imaju samo dve godine, skrećući im pažnju na slike i objašnjavajući im ih. Roditelji mogu pitati dete o onome što su upravo pročitali da bi videli da li je dete razumelo. „I ako detetu odjednom postane dosadno... probajte da unesete živost u čitanje gestikulisanjem i promenama intonacije.“ Roditelji su ohrabreni da saznaju šta njihovo dete voli i da pričaju s njim o tome. „Pričajte o vašim omiljenim knjigama iz detinjstva i predložite neke zanimljive naslove... Nemojte odustajati od toga da čitate svojoj deci čak i kada sama mogu čitati“, kaže Przyjaciółka. „Ponekad je radi ohrabrenja dovoljno pročitati prvih nekoliko strana, a dete će rado nastaviti.“

Oštećeni pupoljci čula ukusa

Prema proceni specijaliste za uho, grlo i nos, Hirošija Tomite, u Japanu svake godine više od 140 000 ljudi, uključujući više mladih nego ikada ranije, gubi čulo ukusa. Izveštaj iz časopisa The Daily Yomiuri kaže da, iako ovaj poremećaj mogu izazvati lekovi i zdravstveni problemi, Tomita veruje da je oko 30 posto slučajeva povezano sa slabim unošenjem cinka, koji je neophodan mineral u tragovima. „Cink“, kaže članak, „igra glavnu ulogu u stvaranju novih ćelija pupoljaka čula ukusa, a nedostatak [cinka] postepeno vodi do desenzibilizacije.“ Taj problem postaje ozbiljniji zbog hrane bez hranljivih sastojaka, prerađene hrane i nedostatka raznovrsnosti u ishrani. Članak objašnjava da „aditivi kao što je fosfat, koga ima u mnogim vrstama gotove hrane, iscrpljuje telesne zalihe cinka i ometa njegovo unošenje“. Onima koji ne osećaju ukus hrane, Tomita preporučuje hranu bogatu cinkom. U to spadaju ostrige, sitna riba i džigerica. Raznovrsna i zdrava ishrana može obnoviti pupoljke čula ukusa, ali ako se ozbiljno stanje ne počne lečiti za šest meseci, šanse za oporavak su manje, kaže Tomita.

U Sjedinjenim Državama niču džamije kao pečurke

Ukazujući na sve veći broj muslimanskog stanovništva, „broj džamija se u Sjedinjenim Državama za šest godina povećao za oko 25 posto i sada ih ima više od 1 200“, kaže The New York Times. Džon Esposito, direktor Centra za muslimansko-hrišćansko razumevanje pri Univerzitetu Džordžtaun, veruje da trenutan broj muslimanskog stanovništva iznosi „od oko četiri do šest miliona“. Prema nedavnom izveštaju jednog novijeg istraživanja koje su finansirale četiri Američke islamske organizacije, ovaj broj može biti i veći. Kako god bilo, „zbog nastavka imigracije i zbog toga što je većina muslimanskih porodica relativno velika“, porast će se nastaviti, komentariše Esposito. „U roku od nekoliko decenija islam će po veličini postati druga religija u Americi.“ Times kaže da džamije posećuju „uglavnom muškarci“. Istraživanje je takođe pokazalo da se „obožavaoci etnički razlikuju: trećina ih je iz južne Azije, 30 posto su Afro-Amerikanci, a 25 posto Arapi.“

Bolesni domovi

„Domovi u Melburnu [Australija] koji su stari manje od godinu dana, imaju i do 20 puta više isparljivih organskih supstanci (VOCs) u odnosu na bezbednu granicu koju je preporučio Nacionalni savet za zdravstvena i medicinska istraživanja“, kaže New Scientist. Jedna od tih hemikalija je i formaldehid „koji prouzrokuje iritaciju kože i možda rak“. Formaldehid dospeva u vazduh iz građevinskih materijala kao što je parket i iz nameštaja. Izveštaj objašnjava da novi tepisi ispuštaju stiren za koji se sumnja da je još jedan od izazivača raka, „dok farbe i rastvarači ispuštaju razne otrovne supstance. Hemikalije najverovatnije ne predstavljaju ozbiljnu pretnju po zdravlje većine ljudi. Ali mogu dovesti do glavobolja i mogu loše uticati na malu grupu jako osetljivih osoba“.

Vodeći proizvođač mleka u svetu

Indija je sada prvi proizvođač mleka u svetu, kaže časopis The Hindustan Times. „Ekološki orijentisan Institut za posmatranje sveta [Vašington] pohvalio je mlečnu revoluciju u Indiji“, kaže izveštaj iz tog časopisa. „Od 1994. mleko je postalo vodeći poljoprivredni proizvod u Indiji, a 1997. ta zemlja je došla ispred Sjedinjenih Država i preuzela mesto najvećeg svetskog proizvođača mleka.“ Predsednik Instituta za posmatranje sveta, Lester Braun, citiran je kada kaže: „Izvanredno je što je to postignuto tako što za ishranu stoke nisu korišćene žitarice, već nusproizvodi poljoprivrednih proizvoda i ostaci od useva. Indija je uspela da poveća snabdevanje proteinima a da žitarice nisu bile uskraćivane ljudima i davane za ishranu stoke.“

Olakšano trošenje

Napredna tehnologija je za mnoge Kanađane kupovinu pretvorila u 24-časovnu, 7-dnevnu nacionalnu razonodu, izveštavaju novine Calgary Herald. „Potrošači mogu neprestano da kupuju putem Interneta, tele-šopova, narudžbenica iz kataloga ili pomoću trenutne kupovine kreditnom karticom.“ Kartice s visokim iznosom odobrenog kredita podstiču ljude da previše troše. Neke kreditne kartice nude dodatne stimulanse. Lari Vud, profesor finansija na univerzitetu u Kalgariju, rekao je: „Ljudi će imati gotovinu da kupe neku stvar, ali će trošak prebaciti na svoju kreditnu karticu kako bi dobili nagrade ili poene, misleći da će na kraju meseca gotovinom otplatiti tu stvar. Zatim potroše gotovinu i onda i na kreditnoj kartici imaju dug.“ Međutim, Vud veruje da problem ide još dublje. On misli da će potrošači, u pokušaju da održe životni standard, radije otići u dug nego smanjiti potrošnju. Prema jednoj anketi Kanadske statistike iz 1999, dug Kanađana na kreditnim karticama iznosi više od 14 milijardi kanadskih dolara.