Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Šta izaziva doba gneva?

Šta izaziva doba gneva?

Šta izaziva doba gneva?

JEDAN čovek je ustreljen dok je sedeo u jednoj kafani u Pragu, u Češkoj Republici. Zašto? Ubici je smetala glasna muzika koju je taj čovek puštao na svom kasetofonu. Jedan vozač je na smrt pretučen hokejskom palicom na jednoj raskrsnici u Keptaunu, u Južnoj Africi. Izgleda da je napadača naljutilo to što je čovek uperio farove u njega. Jednoj medicinskoj sestri iz Velike Britanije koja živi u Australiji, razjareni bivši momak nogom provaljuje ulazna vrata; posipa je benzinom, pali i ostavlja da umre.

Da li su vesti o izlivima gneva — na drumu, u kući, u avionu — možda malo preuveličane? Ili su to, poput pukotina na zidovima kakve zgrade, jednostavno vidljiva upozorenja na jedan ozbiljan problem koji se krije iza toga? Činjenice pokazuju da se radi o ovom drugom.

Što se tiče druma, „broj izveštaja o incidentima u saobraćaju u porastu je od 1990. godine skoro za 7 posto godišnje“, kaže se u jednom nedavnom izveštaju Fondacije za bezbednost saobraćaja pri Američkom automobilskom udruženju (AAU).

Što se tiče kuće, gnev je jako raširen. Na primer, u australijskoj državi Novi Južni Vels policija je 1998. godine bila svedok 50-postotnog porasta prijavljenih slučajeva nasilja u porodici. U Australiji je svaka četvrta žena koja je udata ili je u divljem braku, bila žrtva nasilja od strane svog partnera.

Što se tiče aviona, priča je slična. Pretnja koja postoji, naime da će putnici iznenada izgubiti kontrolu nad sobom i napasti osoblje, druge putnike i čak pilote, navela je neke od vodećih svetskih avio-kompanija da svojim posadama obezbede specijalne kaiševe za vezivanje nasilnih putnika za njihova sedišta.

Zašto sve više ljudi izgleda nije u stanju da obuzda svoje emocije? Šta izaziva takve gnevne reakcije? Da li se ta osećanja stvarno mogu kontrolisati?

Zašto ima sve više gneva?

Biti gnevan znači osećati ili pokazivati veliku ljutnju. Gnevni postupci nastaju kada se ljutnji dozvoli da raste dok ne provali u vidu nasilnog izliva emocija. „Svađe koje prerastu u nasilje u saobraćaju retko su rezultat samo jednog incidenta. Umesto toga, izgleda da su one rezultat ličnih stavova i nakupljenog stresa u životu vozača“, primećuje Dejvid K. Vilis, predsednik Fondacije za bezbednost saobraćaja pri AAU.

Tom nakupljanju stresa doprinosi i more informacija koje svakog dana treba da apsorbujemo. Na poleđini knjige Information Overload, od Dejvida Luisa, piše sledeće: „Danas se mnogi radnici dave u moru podataka... Preplavljeni informacijama... oni su strašno istresirani, nesmotreni, paralizovani od silnog analiziranja.“ Navodeći primer takvog mora podataka, jedne novine su rekle: „Dnevno izdanje nekih novina sadrži toliko informacija koliko je prosečna osoba u 17. veku primila u celom svom životu.“

Ono što unosimo na usta takođe može doprinositi da budemo ljuti. Dve opširne studije su pokazale da se sve veće neprijateljstvo među ljudima može povezati s pušenjem, konzumiranjem alkohola i nezdravom ishranom. Ove epidemijske životne navike pothranjuju stres i frustraciju — frustraciju koja provali u vidu psovki, nestrpljivosti i netrpeljivosti.

Nepristojnost i filmovi

Komentarišući o odnosu između nepristojnosti i kriminala, dr Adam Grejkar, načelnik Australijskog Instituta za kriminologiju (AIK), primećuje: „Jedan od najznačajnijih koraka ka reduciranju sitnog kriminala bio bi da se iznova koncentrišemo na poštovanje i pristojnost.“ Ovaj Institut se zauzima za pokazivanje strpljivosti i tolerancije i za uzdržavanje od psovanja. Oni kažu da, ako se to ne čini, buntovno ponašanje može da preraste u kriminalno ponašanje. Ironično je što mnogi, da bi ublažili frustraciju i stres, biraju upravo onaj oblik razonode koji podstiče na netrpeljivost i gnev. Kako to?

„Deca i odrasli hrle u bioskope da bi gledali scene smrti i uništavanja. Tržište video-kaseta s nasilnim sadržajem je ogromno i unosno. ’Ratne igračke‘ i dalje su popularne kod mnoge dece, premda njihovi roditelji ne vole uvek takve igračke. Nasilje na televiziji je užitak za mnoge, i odrasle i decu, a televizija ima važnu ulogu u prenošenju kulturnih vrednosti“, kaže jedan izveštaj AIK-a. Kakve veze sve to ima sa izlivima gneva na ulici i u kući? Na kraju tog izveštaja stoji: „Ukoliko neko društvo toleriše nasilje, u tom pravcu će se razvijati i vrednosti kod pojedinaca u tom društvu.“

Danas mnogi rezonuju da je davanje oduška gnevu samo prirodno reagovanje na stres, neizbežna reakcija na naše veoma napeto, agresivno društvo. Da li je onda tačno da je popularno mišljenje, „Kad si ljut, daj oduška sebi“, zaista dobar savet?

Da li gnev treba kontrolisati?

Baš kao što erupcija vulkana ostavlja pustoš među ljudima koji žive oko vulkana, tako i osoba koja se mnogo ljuti nanosi štetu onima koji žive oko nje. Ona takođe opasno ugrožava samu sebe. Na koji način? „Davanje oduška gnevu dovodi do još veće agresivnosti“, kaže The Journal of the American Medical Association (JAMA). Prema istraživanjima, kod muškaraca koji ispoljavaju gnev „postoji veća verovatnoća da će umreti pre 50. godine nego kod onih koji to ne rade“.

Američko udruženje za srce slično kaže sledeće: „Muškarci koji su skloni izlivima gneva nalaze se u dva puta većoj opasnosti od moždanog udara nego oni koji kontrolišu svoj temperament.“ Ova upozorenja važe za oba pola.

Koji su saveti zaista delotvorni? Zapazite sledeće sličnosti između saveta svetovnih autoriteta i saveta iz Biblije, najrasprostranjenijeg autoriteta na polju međuljudskih odnosa.

Obuzdavajte ljutnju — izbegavajte gnev

JAMA navodi sledeće reči dr Redforda B. Vilijamsa: „Uprošćeni savet, ’kad si ljut, daj oduška sebi‘, verovatno neće... baš mnogo pomoći. Mnogo je važnije da naučite kako da analizirate svoj gnev i zatim ga obuzdate.“ On predlaže da sebi postavite sledeća pitanja: „(1) Da li je ova situacija za mene važna? (2) Da li su moje misli i moja osećanja primereni objektivnim činjenicama? (3) Da li se ova situacija može izmeniti, tako da ne moram da budem ovoliko ljut?“

Poslovice 14:29; 29:11 „Ko je spor na gnev, dobar razum ima, ali plahi ludost svoju proglašuje. Svu strastvenost svoju [„Sav gnjev svoj“, DK] izliva bezumnik, ali je mudar čovek zauzdava.“

Efešanima 4:26 „Gnevite se, ali ne grešite; sunce da ne zađe a da ste vi još isprovocirani.“

Frenk Donovan, u svojoj knjizi Dealing With Anger—Self-Help Solutions for Men, preporučuje: „Pobeći od gneva — ili konkretnije, pobeći s poprišta i od drugih ljudi kada ste u gnevnom raspoloženju — predstavlja strategiju koja je posebno važna i korisna kada ste malo više ljuti.“

Poslovice 17:14 „Započeti svađu, to je otvoriti branu; ukloni se pre no raspra se raspali.“

Bertram Rotšild, u tekstu za časopis The Humanist, kaže: „Ljutnja... je prvenstveno čovekova lična odgovornost. U glavi imamo razloge da budemo ljuti... Onih nekoliko slučajeva kada vam je koristilo da budete ljuti nisu ništa u poređenju s mnoštvom slučajeva kada ste ljutnjom pogoršali stvari. Mnogo je bolje da se ne gnevite nego da gnev osetite na svojoj koži.“

Psalam 37:8 „Zbaci gnev i ostavi jarost, ne draži se, jer to ka zlu vodi!“

Poslovice 15:1 „Blag odgovor utišava jarost, a reč preka srdnju izaziva.“

Poslovice 29:22 „Čovek gnevljiv svađu potpiruje, a nagao čovek često greši.“

Milioni Jehovinih svedoka širom sveta slažu se s gore navedenim savetima. Pozivamo vas da dođete na njihove sastanke u lokalnoj Dvorani Kraljevstva i sami vidite da je stvarno moguće živeti po biblijskim savetima, uprkos tome što živimo u doba gneva.

[Slike na 23. strani]

Poput erupcije vulkana, onaj ko ne kontroliše gnev nanosi štetu

[Slika na 24. strani]

Biblijski saveti su zaista praktični