Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Uravnoteženo gledište o radu

Uravnoteženo gledište o radu

Uravnoteženo gledište o radu

JEDAN požrtvovani vojnik je radio tokom pauze za ručak da bi završio nešto što je hitno trebalo njegovom pretpostavljenom. Kada se njegov kolega vratio s ručka zatekao ga je kako leži na papirima na svom stolu — i to mrtav.

Manje od dva sata kasnije njegov kolega se zaprepastio kada je njihov pretpostavljeni pozvao telefonom i rekao: „Šteta što je ——— umro, ali meni treba zamena do sutra ujutru!“ To je posmatrače navelo da se pitaju da li je posao koji je taj vojnik obavljao bilo jedino što je njegov pretpostavljeni cenio?

Ova istinita priča ističe jednu činjenicu — da se vrednost neke osobe često meri isključivo po tome koliko su on ili ona korisni svom poslodavcu. To nekoga može navesti da se pita: ’Da li živim da bih radio, ili radim da bih živeo? Šta u svom životu žrtvujem zbog posla?‘

Mudro izabrati

Dve odluke koje neki smatraju najvažnijim odlukama u životu, često se donose impulsivno — a to su izbor bračnog druga i biranje posla. Nekada se smatralo da su i posao i brak jako važni. Zato se pažljivo biralo i jedno i drugo. Često se tražio savet starijih prijatelja ili roditelja.

Međutim, u današnje vreme izgleda da mnogi biraju bračnog druga skoro isključivo na osnovu telesne privlačnosti, uz mogućnost da nađu drugog partnera ako im ne bude išlo. Slično tome, mnogi biraju posao prvenstveno na osnovu lepih strana koje se vide, bez razmišljanja o mogućim negativnim aspektima. Ili se barem te negativne strane brzo odbacuju uz pomisao: ’Moći ću ja to da sredim‘.

Nažalost, žene u siromašnijim zemljama se često odazivaju na primamljive ponude za poslove koji na nekom drugom mestu obećavaju divan život. Međutim, kada stignu u tu drugu zemlju često ih šalju u javne kuće gde kao prostitutke žive gore nego što su ranije živele. Ovaj užasan oblik savremenog ropstva je „pošast koja ne prestaje“, kako kaže jedan članak u časopisu World Press Review.

Mogu li ljudi biti namamljeni da prihvate na izgled normalnu ponudu za posao, a onda da se nađu u situaciji koja liči na ropstvo? Baš to se i dešava! Neke kompanije, na primer, nude izvanredne udobnosti svojim radnicima. To može da podrazumeva restorane koje mogu da posećuju s porodicom i prijateljima, besplatne taksi usluge i hemijsko čišćenje, zubare u poslovnoj zgradi, besplatno korišćenje teretana i dotirane večere u skupim restoranima.

„Jedna kompanija je čak za svoje preopterećeno osoblje angažovala agenciju za sklapanje poznanstava“, izveštava novinar Ričard Rivs. Ali čuvajte se! On kaže: „Te firme smišljaju planove kako da vam olakšaju život, samo pod jednim uslovom — da im date život; da radite 18 sati dnevno i preko vikenda, dok jedete, vežbate, igrate, pa čak i dok spavate u kancelariji u službi njihovog profita.“

Izabrati bolju mogućnost

Jedna drevna poslovica kaže: „Više vredi živo pseto od mrtvog lava“ (Propovednik 9:4). Ova poslovica nas navodi da se pitamo da li je posao koji radim vredan mog života i moje dobrobiti? Da bi dobili odgovor na ovo pitanje, mnogi su ponovo razmotrili svoju situaciju i našli način da se adekvatno staraju o sebi — kao i o svojoj porodici ako je imaju — i da u isto vreme vode srećan i smisaon život.

Istini za volju, za to je često potrebna skromnost i treba odrediti šta su stvarne potrebe, a šta nebitne želje. Oni koji traže položaj i ugled možda odbacuju ono što predstavlja skromniji izbor i čak smatraju glupima one koji su to izabrali. Ali šta je stvarno važno u životu? Da li ste u poslednje vreme malo zastali da o tome razmislite?

Mudri kralj Solomon, koji je napisao gore citiranu poslovicu, u materijalnom smislu je postigao mnogo više nego možda bilo koji drugi čovek. Ali sažimajući ono što je stvarno važno, pod božanskim nadahnućem je napisao sledeće: „Slušajmo kraj govora: Boga se boj i zapovesti njegove drži, jer je to čoveku sve“ (Propovednik 12:15).

U isto vreme, Solomon je cenio rad. „Jedina radost“, napisao je, „koju čovek može imati, to je da se najede i napije, i da mu duša uživa u zadovoljstvu usred rada njegova“ (Propovednik 2:24). Isus Hrist, Veći Solomon, isto tako ceni rad kao što ga ceni njegov nebeski Otac. „Moj Otac radi sve do sada, pa radim i ja“, rekao je Isus (Jovan 5:17; Matej 12:42).

Međutim, ljudski vek je u današnje vreme ograničen (Psalam 90:10). Ali Hrist je znao da će pod Kraljevskom vladavinom na zemlji postojati večni život, za šta je i poučio svoje sledbenike da se mole. Zato je u svojoj čuvenoj Propovedi na gori i rekao: „Stalno, dakle, tražite najpre kraljevstvo i Božju pravednost, a sve će vam se ovo drugo dodati“ (Matej 6:9, 10, 33).

Kada je reč o životu pod vladavinom tog Kraljevstva, Biblija obećava sledeće: „Oni će kuće graditi i u njima sedeti, i saditi vinograde i rod njihov jesti. Neće oni drugima kuće za naselje graditi... izabranici moji uživaće delo ruku svojih“ (Isaija 65:21, 22).

Kakva veličanstvena mogućnost — imati večni život i smisaon i zadovoljavajuć posao! Ako ozbiljno preispitamo svoju situaciju možda ćemo otkriti da treba da ponovo razmotrimo izvesne aspekte našeg sadašnjeg posla kako bi izbegli moguće opasnosti koje ugrožavaju mogućnost da imamo ’pravi život‘ — budući život pod Božjim Kraljevstvom (1. Timoteju 6:19). Zato u svom poslu, to jest u svemu što radimo, pokažimo da poštujemo Onoga koji nam je dao život (Kološanima 3:23).

[Slike na stranama 8, 9]

Pod Božjim Kraljevstvom ljudi će imati posao koji je i bezbedan i zadovoljavajuć