Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Poseta gradu crnog zlata

Poseta gradu crnog zlata

Poseta gradu crnog zlata

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ BRAZILA

MOŽDA nikada niste čuli za grad u Brazilu pod nazivom Oru Pretu, ali njegov broj stanovnika je u 18. veku bio triput veći od broja stanovnika Njujorka, a njegov prihod je jedno vreme pružao sredstva da se izgradi od zemljotresa razrušen Lisabon u Portugalu. Organizacija ujedinjenih nacija za prosvetu, nauku i kulturu stavila je 1980. Oru Pretu na listu Svetske kulturne i prirodne baštine, koja trenutno obuhvata 700 mesta koja se ističu po kulturnoj ili prirodnoj vrednosti. Zašto je Oru Pretu dobio taj status? Pogledajte istoriju ovog jedinstvenog grada.

Zlatno piće

Tokom prve polovine 17. veka, mnoštvo portugalskih istraživača, takozvanih bandeirantesa, pohrlili su u Brazil u potrazi za novom zemljom, indijanskim robljem i zlatom. Jedna ekspedicija se probila u unutrašnjost do planine Itakolomi. Tamo je Duarte Lopiš prišao jednom potoku da bi utolio žeđ. Zagrabio je nešto vode u svoju drvenu posudu i popio. A onda je u činiji primetio crne kamenčiće.

Lopiš je prodao te kamenčiće jednom prijatelju koji ih je, misleći da su dragoceni, poslao guverneru Rio de Žaneira. Kad je ispitao te kamenčiće, guverner je otkrio da je to izuzetno čisto zlato prekriveno tankim, crnim slojem fero-oksida. Ali odakle je došlo to zlato? Čim je Lopiš opisao Itakolomi, započela je potraga. Godine 1698, bandeirante Antonio Dijas de Oliveira pronašao je planinu odakle potiče to zlato. Vratolomnom brzinom su kopači zlata požurili prema jednom privremenom logoru blizu nalazišta koje je kasnije nazvano Vila Rika. Ubrzo je Vila Rika imala 80 000 stanovnika. S vremenom je postala prestonica Minas Žeraisa i dobila ime Oru Pretu, što znači „crno zlato“.

Crno zlato postaje crveno

Između 1700. i 1820, kopači su iskopali 1 200 tona zlata — što je u to vreme predstavljalo 80 posto ukupne svetske proizvodnje zlata. Ali kuda je sve to zlato odlazilo? Iskopano zlato je liveno u kalupe u Kazi dos Kontosu, to jest Kući za kovanje. Posle toga je petina zlata, određena porezom, završavala u trezoru kraljevske porodice u Portugalu.

Kolonisti su se protivili plaćanju tog poreza. Jedan od njih bio je Felipe dos Santos, koji je organizovao pobunu rudara, vojnih lica i članova crkve protiv portugalske krune. Ali, Portugalci su uzvratili. Godine 1720, dos Santos je obešen, a njegovo mrtvo telo su vukli konji kroz ulice. Rudari su se vratili u rudarska okna, a porez je i dalje rastao.

Međutim, bio je to samo privremeni prekid pobune. Kasnije u tom veku pojavio se Žoakim da Silva Šavijer, poznat pod nadimkom Tiradentes, što znači „onaj koji vadi zube“ — što je ukazivalo na jedno od njegovih zanimanja. On je bio u jednoj grupi pesnika, pravnika i vojnih lica iz Oru Pretua koja se redovno sastajala u kući sveštenika Toleda. Isprva su razgovori uglavnom bili filozofska zadirkivanja, a kasnije su se doticali politike tog vremena. Kasnije su njihovi tihi razgovori prerasli u pobunu protiv tlačiteljskih zahteva portugalske krune. Portugalska kraljica, Dona Marija I, upozorila je da će buntovnicima biti odrubljena glava. Međutim, 1788. godine, Tiradentes, tadašnji potporučnik, predvodio je Inkonfidensiju Mineiru, to jest Pobunu države Minas Žerais.

Špijuni su otkrili imena zaverenika ove pobune. Svi su pohapšeni i doživotno prognani u Afriku. Tiradentes je propadao u vlažnoj zatvorskoj ćeliji u Riu de Žaneiru sve dok 21. aprila 1792. nije bio obešen posle čega mu je bila odrubljena glava. Tiradentesova glava je bila nabijena na jedan kolac na gradskom trgu Oru Pretua, a njegovo telo isečeno na četiri dela i nabijeno na kolčeve koji su postavljeni u nekoliko ulica. To je na neko vreme sprečilo bilo kakvu moguću pobunu. Ali tri decenije kasnije, 1822, Brazil je stekao nezavisnost od Portugala.

Riznica umetnosti, istorije i religije

S vremenom je u Oru Pretuu nestalo zlata tako da je i njegov značaj opao. Ali, u gradu su sačuvane neke rukotvorine i drugi podsetnici na njegovu prošlost. Neki od njih se mogu lako naći u muzeju Inkofidensija, koji se nalazi u Prasi Tiradentes. Nekada korišćen kao gradska skupština i zatvor, taj muzej čuva uspomene na umetnost, istoriju i tragediju toga grada.

Na izložbi se može naći i nalog za pogubljenje Tiradentesa, koji je izdala Dona Marija I i delovi vešala korišćenih za njegovo pogubljenje. Pod kamenim pločama, poređanim poput kreveta u nekoj spavaonici, sahranjeni su ostaci nekih Tiradentesovih zaverenika. Na jednom od spratova nalaze se sobe u kojima se čuva antički, kolonijalni i kraljevski nameštaj.

Užitak za ljubitelje dragog kamenja

Šetnja po gornjem kraju Prase Tiradentesa vodi do još jedne riznice: vladareve palate u kojoj su nekada odsedali vladari i predsednici država. Sada se tu nalazi Eskola de Minas, škola za studiranje rudarstva, geologije i metalurgije. U muzeju te škole izložena je veličanstvena kolekcija od 20 000 uzoraka, od kojih su 3 000 različite vrste minerala, dragog kamenja, kristala i, naravno, oru pretua, crnog zlata.

Danas više nema tako puno zlata. Međutim, u toj oblasti se još uvek mogu naći akvamarin i smaragdni berili i žuti imperijal topaz. Pre oko 50 godina, samo šačica stručnjaka je znala da brusi dragulje. Danas, međutim, okolo Prase Tridentesa ima puno samostalnih tragača za draguljima i prodavnica nakita. Vlasnici radnji ne samo što će vas naučiti kako da prepoznate drago kamenje već će vas upoznati i sa osobama koje bruse i poliraju drago kamenje u radionicama. A njima će biti drago da vam pokažu kako se brusi. Ovaj gest gostoljubivosti pokazuje šta stanovnici grada osećaju zbog toga što žive u mestu s tako zanimljivom prošlošću.

Ukoliko planirate da posetite Brazil, obavezno isplanirajte da obiđete i Oru Pretu koji je idealan za fotografisanje.

[Mapa na 22. strani]

(Za kompletan tekst, vidi publikaciju)

Oru Pretu

[Izvor]

Karta: Mountain High Maps® Copyright © 1997 Digital Wisdom, Inc.

[Slika na stranama 22, 23]

Kada se ukloni fero-dioksid, crni kamenčići postaju grumeni zlata

[Slika na 23. strani]

Oru Pretu s planinom Itakolomi u daljini

[Slika na 24. strani]

Muzej Inkofidensija, Prasa Tiradentes

[Slika na 24. strani]

Akvamarin, žuti imperijal topaz i smaragd

[Izvor]

Dragulji: Brasil Gemas, Ouro Preto, MG