Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Dug san medvedice

Dug san medvedice

Dug san medvedice

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ FINSKE

PTICE selice nepogrešivo najavljuju dolazak jeseni na severu. Na nebu se vidi jato čvoraka kako veselo leprša krilima i ždralovi koji u formaciji latiničnog slova „V“ lete na jug da bi izbegli ledenu hladnoću. U isto vreme, mrki medved koji tromo hoda zemljom takođe se suočava s hladnim zimskim vremenom. Kako će preživeti kada vegetacija stane, zemlja se zamrzne i sve bude prekriveno snežnim pokrivačem? Lako je onima koji imaju krila da pobegnu, ali mrki medved ne može tek tako da odjuri kroz šumu i divljinu do toplijih krajeva.

Rešenje je sasvim praktično. Medved će tokom leta pojesti svoju zimsku porciju hrane i zatim će prezimiti do proleća. Međutim, ovo nije tako jednostavno kao što zvuči. Zamislite samo kako biste vi izgledali kada ne biste jeli ili pili pola godine. Zato hajde da osmotrimo neke izvanredne aspekte zimskog sna jedne medvedice.

Leto puno posla

Da bi mogla da izdrži nekoliko meseci bez hrane, medvedica mora unapred da nakupi energiju. Zato ona ne brine o svojoj liniji. Njen glavni cilj je da nakupi dosta sala ispod kože, na nekim mestima i do osam centimetara. Iako su slatke bobice omiljena stavka u njenom jelovniku, ona nije probirljiva — sve dolazi u obzir. Ona jede korenje, male sisare, ribu i mrave. Na kraju se do jeseni njena težina poveća sa 130 kilograma na 160 kilograma, od čega je oko jedne trećine salo (do tada mužjak može da ima i do 300 kilograma). Pre nego što dođe vreme da se povuče u carstvo snova, ona prestaje da jede i da prazni creva. Ona ne jede, ne mokri, niti vrši nuždu u narednih otprilike pola godine.

Dobro mesto za jazbinu može biti neka pećina, napušteni mravinjak ili šupljina ispod korenja nekog drveta, samo da je mirno mesto — uostalom, niko ne voli da ga uznemiravaju dok spava. Medved sakuplja grane smreke, mahovinu, busenje i drugi materijal za prostirku kako bi napravio što je moguće udobniju jazbinu. Jazbina nije mnogo veća od zdepastog tela medveda. Kada dođe zima, sneg će prekriti jazbinu i posmatrač oštrog oka moći će da primeti samo otvor za vazduh.

Počinak

Neki mali sisari, kao što su ježevi, slepi miševi i puh, nazivaju se pravi hibernatori, jer najveći deo zime provode u stanju sličnom smrti, u kom je njihova telesna temperatura približno jednaka temperaturi okoline. Međutim, kod medveda se telesna temperatura spušta samo oko 5 stepeni Celzijusa, tako da njegov san nije jako dubok. „Ne izgleda kao da je nokautiran. On podiže glavu i menja položaj praktično svakog dana“, objašnjava profesor Rajmo Hisa, koji je godinama proučavao zimski san medveda na Univerzitetu u Ouluu u Finskoj. Ipak, medved retko kad izlazi iz svoje jazbine preko zime.

Tokom zimskog sna, životni ciklus medveda je u ekonomičnom režimu rada. Brzina srčanog ritma mu pada na manje od deset otkucaja u minuti i metabolizam se usporava. Kada medvedica zadovoljno utone u san, počinje jedan važan proces sagorevanja sala. Salo se razlaže i snabdeva organizam neophodnim kalorijama i tečnošću. Međutim, iako su vitalne funkcije usporene, usled metabolizma nastaje izvesna količina otpadaka. Kako će ih se medvedica osloboditi, a da ipak u isto vreme održi čistu jazbinu? Umesto da izbaci otpatke, njeno telo će ih preraditi!

Profesor Hisa objašnjava: „Derivati azotne uree se resorbuju iz bubrega i bešike i prenose se putem cirkulacije krvi do creva, gde bakterije hidrolizuju ureu u amonijak.“ Što je još izvanrednije, taj amonijak se vraća u jetru, gde se koristi za formiranje novih amino-kiselina koje su osnovni sastojak proteina. Tako se pretvaranjem otpadaka u gradivne materije telo medveda hrani tokom dugog boravka u jazbini!

Nekada su ljudi imali običaj da love medvede u njihovim jazbinama. Zaista, pospani meda je bio lak plen. Prvo bi se pronašla jazbina, a onda bi je skijaši koji su obrazovali obruč oko tog mesta postepeno opkolili. Zatim bi medveda probudili i ubili. Međutim, danas je lov na medvede u zimu zbog okrutnosti zabranjen gotovo u celoj Evropi.

Novi život

Dok mužjak lenčari cele zime, lagano se okrećući s jedne strane na drugu, ženka je okupirana nečim drugim. Medvedi se pare početkom leta, ali oplođene jajne ćelije miruju u ženki sve dok ona ne utone u zimski san. Tada se embrioni usađuju u zid materice i počinju da se razvijaju. Nakon samo dva meseca, u decembru ili januaru, telesna temperatura ženke će malo porasti i ona će na svet doneti dva ili tri mladunca. Zatim njena telesna temperatura pada, iako ne tako nisko kao što je bila pre nego što su mladunci došli na svet. Mužjak ne prisustvuje njihovom rođenju, ali ako bi i prisustvovao, to bi za njega bilo pravo razočaranje. Ogromni mužjak bi teško prepoznao da su ovi mališani njegovo potomstvo, od kojih je svaki težak manje od 350 grama.

Ženka hrani mladunce svojim hranljivim mlekom, što još više crpe njenu energiju. Mladunci brzo napreduju, i na proleće ta mala krznena stvorenja već imaju oko pet kilograma. To znači da se u tesnom domu ženke puno toga dešava.

Proleće

Mart je. Zimska hladnoća je prošla, sneg se topi, a ptice selice se vraćaju s juga. Krajem ovog meseca, mužjaci izlaze iz svojih zimskih jazbina. Međutim, ženke miruju još nekoliko nedelja; možda zato što su im mladunci oduzeli puno snage.

Posle ovog dugog sna, ženka je sama kost i koža u poređenju s njenom snažnom pojavom u jesen. Sneg se otopio, pa tako i njeno salo. Inače, ona je zadivljujuće okretna — nema rana od dugog ležanja, nema grčeva, nema osteoporoze. Nedugo posle izlaska iz jazbine ona izbacuje fekalni čep, „smolasti čep“ metaboličkih otpadaka. Medved obično počinje da jede tek posle dve ili tri nedelje, jer je potrebno neko vreme da se organizam ponovo pokrene. Naravno, posle toga je jako gladan. Međutim, pošto se u proleće priroda tek budi, isprva u šumi nema mnogo toga za jelo. Medved se naslađuje larvama i bubama, čerupa stare lešine, pa čak i pojuri ponekog irvasa.

Prirodno, ženka pokazuje svojim mladuncima kako da se vladaju kao medvedi i čuva ih kao zenicu svog oka. Jedna stara poslovica kaže: „Nameri se pre na medvedicu medvedići kojoj su oteti, negoli na besnog bezumnika“ (Poslovice 17:12). Drugim rečima, ni jedan ni drugi susret nije poželjan. „Ženka je jako zaposlena dok brine o svojim mladuncima. Ako se mužjak približi, ženka istog trena šalje mladunce na drvo jer bi ih mužjak mogao povrediti iako [im] je otac“, objašnjava Hisa.

Ženka i sledeće zime vodi sa sobom mladunce u svoju jazbinu. A naredne godine, odrasli mladunci će morati da pronađu sebi jazbinu, jer će biti vreme da majka okoti novo pokolenje nejakih malenih mladunaca.

Mnogo toga se saznalo o složenom i genijalnom fenomenu medveđeg zimskog sna, ali su mnoge zadivljujuće odlike još uvek misterija. Zašto medved u jesen postane pospan i izgubi apetit? Kako to da ne oboli od osteoporoze? Nije lako dokučiti njegove tajne, ali to je i razumljivo. Svi imaju pravo na privatnost!

[Okvir na 20. strani]

Istraživanje zimskog sna medveda

Odeljenje za zoologiju na Univerzitetu u Ouluu nekoliko godina je vršilo istraživanje fiziološkog procesa po kome se životinje prilagođavaju na hladnoću. Istraživanje evropskog mrkog medveda započelo je 1988, i od tada je proučeno ukupno 20 medveda. U tu svrhu je u zoološkom vrtu ovog univerziteta napravljena posebna jazbina. Upotrebljeni su kompjuteri, laboratorijski testovi i jedna video-kamera da bi se ispitala njihova telesna temperatura, metabolizam i aktivnost, kao i promene u krvi i hormonske promene za vreme zimskog sna. Postojala je saradnja sa univerzitetima iz drugih zemalja, čak i sa univerzitetom iz dalekog Japana. Istraživači se nadaju da će rezultati obezbediti podatke koji mogu biti od pomoći čak i u rešavanju problema ljudske fiziologije.

[Slika na 18. strani]

Jazbina jednog medveda

[Slika na 18. strani]

Slatke bobice