Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Omladinski sportovi — nova epidemija nasilja

Omladinski sportovi — nova epidemija nasilja

Omladinski sportovi — nova epidemija nasilja

◼ Grupa srednjoškolaca okupila se da igra ragbi. Nakon što jedna ekipa pobeđuje osvajanjem poena u produžetku, utakmica se završava tučom, u kojoj preko 100 roditelja, trenera i igrača viču jedni na druge i razmenjuju udarce.

◼ Grupa dečaka i devojčica uzrasta od 9 do 12 godina igraju ragbi. Kada jedan desetogodišnji igrač ispušta dodatu loptu, njegov trener ga baca na zemlju, lomeći mu pri tom obe ruke.

◼ Trener jednog bejzbol tima Male lige, za decu uzrasta od 8 do 12 godina, u toku utakmice šalje jednog od svojih igrača na klupu. Otac tog dečaka preti treneru da će ga ubiti i biva osuđen na 45 dana zatvora.

◼ Tokom zagrejavanja uoči jedne utakmice u hokeju na ledu za decu, očevi dvojice igrača počinju da se prepiru oko primenjivanja pravila igre. Jedan od njih na smrt prebija drugog na oči njegovo troje dece.

ZASTRAŠUJUĆI izveštaji poput ovih postali su uobičajeni do alarmantnih razmera. Na sportskim terenima, košarkaškim igralištima i klizalištima, izgleda da se širi nova epidemija nasilja. To je nasilje roditelja i trenera koji bi se radije potukli nego izgubili utakmicu. Džefri Lesli, predsednik jednog Sportskog udruženja s Floride, kaže: „Gledao sam roditelje koji vrište na svoju decu, grubo ih terajući da postignu uspeh; decu koja se tuku na utakmicama, podstaknuta od strane svojih roditelja; decu koja plaču na terenu, jer su ih njihovi roditelji postideli.“ On dodaje: „Ništa ne može izazvati roditelje da se ponašaju na najgori mogući način kao što to mogu sportovi u kojima učestvuju mladi.“ Da bi zaštitile decu od takvog nasilja, neke opštine su morale da preduzmu drastične mere tako što su zabranile nekim roditeljima da prisustvuju sportskim događajima u kojima učestvuju njihova deca.

Kakve su posledice ove epidemije besa? „Ovo sramno ponašanje sve većeg broja odraslih“, kaže Fred Eng, osnivač i predsednik Nacionalnog saveza za omladinske sportove sa sedištem na Floridi, „prlja omladinske sportove, kvari im zabavu i prenosi milionima dece poruku da je neprijateljsko i agresivno ponašanje prihvatljivo.“

Pobeda po svaku cenu

Izgleda da je u korenu ovog problema želja nekih roditelja da njihova deca nadmaše drugu decu i da pobede po svaku cenu. Predstavnica kanadskog Instituta za sprečavanje zlostavljanja dece kaže: „Kada je najvažnije pobediti, kada je najvažnije biti jači, tada stavovi poput ovih stvaraju sredinu u kojoj ranjivi ljudi pate. U sportu gde vlada ovakav duh, ranjivi ljudi su deca.“ Jedan zvaničnik Udruženja za fizičko i zdravstveno obrazovanje Ontarija (Kanada), zapaža da se kod dece koja su izložena takvim pritiscima „mogu u ranom uzrastu pojaviti psihički problemi. I kada odrastu, može im biti teško da prihvate poraz“.

Ne iznenađuje to što se bes roditelja i preterano revnih trenera često direktno prenosi na mlade sportiste. Tokom jedne odbojkaške utakmice za uzrast juniorki, igračice su sedam puta napale sudije. Jedna devojka koja je bila izbačena s jednog teniskog meča reagovala je tako što je demolirala automobil jednog zvaničnika. Nakon što mu je bio dosuđen prekršaj, jedan rvač, inače srednjoškolac, nokautirao je sudiju tako što ga je glavom snažno udario u čelo. „Nekada su omladinski sportovi [bili] oaza lepog sportskog ponašanja“, kaže Darel Bernet, dečji klinički psiholog i psiholog za mlade sportiste. „Više to nisu. Tu više uopšte nije reč o zabavi.“

Šta mogu učiniti roditelji

Roditelji treba da zadrže na umu da deca uživaju u sportskim aktivnostima zbog zabave i vežbanja. Pretvaranje sportova čiji su učesnici deca u aktivnosti koje dovode do velikog stresa i izlažu decu verbalnom zlostavljanju ima stoga suprotan efekat — i surovo je. Biblija kaže: „Nikada ne dovodite svoju decu do ljutnje“ (Efešanima 6:4, The Jerusalem Bible).

Šta može pomoći jednom roditelju da u tom pogledu bude uravnotežen? Pre svega, može biti od koristi ako nastojite da zadržite na umu kako je to bilo s vama kada ste bili mladi. Da li ste mogli postići rezultat koji se mogao uporediti s rezultatom jednog profesionalca? Da li je razumno da to očekujete od svog sina ili kćerke? Na kraju krajeva, ’deca su nejaka‘ (Postanje 33:13). Takođe, pokušajte da zadržite ispravan stav prema pobedi i porazu. Biblija naziva neobuzdano rivalstvo ’taštinom i lovljenjem vetra‘ (Propovednik 4:4).

Zanimljivo, jedan bivši bejzbol igrač koji se takmičio u najvišem rangu savetuje roditelje da imaju uravnoteženo gledište prema pobedi i porazu tako da se ne ljute kada dete ne igra dobro niti da se preterano uzbuđuju kada ono pobedi. Umesto da pobedu smatraju najvažnijom stvari, roditelji treba da se usredsrede na to da njihova deca uživaju u sportu i na koristi koje imaju kada su u dobroj formi.

Neki roditelji su stoga došli do zaključka da organizovani sportovi u kojima deca učestvuju podstiču nezdrav takmičarski duh. Međutim, to ne znači da njihova deca ne uživaju u sportskim aktivnostima s drugima. Mnogi hrišćanski roditelji su, na primer, ustanovili da njihova deca uživaju dok se sa suobožavaocima bave nekim sportom u dvorištu ili u obližnjem parku. Na ovaj način roditelji mogu bolje nadzirati s kim se njihova deca druže. Porodični izleti mogu pružiti i druge prilike za zdravo bavljenje sportom. Istina, igrati utakmicu u dvorištu verovatno nije toliko uzbudljivo kao igrati u nekom pobedničkom timu. Međutim, nikada ne zaboravite da je u najboljem slučaju, „telesno vežbanje korisno [samo] za malo; a odanost Bogu korisna je za sve“ (1. Timoteju 4:8). Uravnoteženim gledištem o sportu možete sprečiti da vaše dete bude žrtva nove epidemije nasilja.

[Slike na 15. strani]

Sport treba da bude zabava, a ne izvor sukoba