Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Abroljos — otvorite oči

Abroljos — otvorite oči

Abroljos — otvorite oči

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ BRAZILA

MOREPLOVCI koji bi se u 16. veku našli blizu koralnih grebena koji se prostiru duž obale države Baija u Brazilu, upozoravali bi ostale moreplovce: „Abra os oljos!“ (Otvorite oči!) Ovo mnogo puta ponovljeno upozorenje je po predanju postalo naziv grupe od pet ostrvaca u toj oblasti — arhipelag Abroljos.

Abroljos se nalazi u južnom Atlantiku, samo 80 kilometara od priobalnih gradova Karavelasa i Alkobase. Međutim, ovaj arhipelag okružuju i izoluju koralni grebeni. Neucrtani grebeni, kao i snažne atlantske oluje dovoljna su opasnost zbog koje se većina mornara neće usuditi da krene u ove vode, osim ako ne postoji veliki ekonomski razlog, grbavi kit.

Lovljenje i posmatranje kitova

Tokom 19. veka, kitovi iz Abroljosa su postali glavni izvor prihoda priobalnih ribarskih gradova. Nakon što bi prisustvovali posebnoj misi na kojoj je lokalni sveštenik blagoslovio ribarske brodove, kitolovci bi do arhipelaga veslali ili jedrili u malim otvorenim brodovima. Kako su uspevali da ubiju tako ogromno stvorenje? Oni su koristili kitov majčinski instinkt. Kitolovci bi najpre harpunom pogodili mladunče i onda ga koristili kao mamac da bi se majka približila. Ubijene kitove su odvlačili do kopna kako bi se njihova dragocena mast iskoristila u jednoj od šest fabrika za preradu kitova u Karavelasu.

Međutim, kada je sredinom 19. veka lokalno tržište kitovom mašću propalo, opao je i lov na kitove. Do 20. veka, nakon što su decenijama lovljeni, kitovi su praktično napustili Abroljos kao mesto za razmnožavanje. Zbog toga je kitolovstvo oko ovih ostrva na kraju došlo svome kraju. Tamo je kit poslednji put ulovljen 1929. godine.

Nov period u istoriji Abroljosa je počeo 1983, kada su pet ostrva ovog arhipelaga i grebeni Abroljosa — koji zauzimaju ukupnu površinu od 910 kvadratnih kilometara — proglašeni za pomorski nacionalni park. O kitovima se malo toga čulo tokom 50 godina, ali istraživači su 1987. izvestili da su primetili kitove u vodama parka i odlučili da to više ispitaju. Bili su zapanjeni kada su otkrili da se grbavi kitovi ponovo razmnožavaju oko ovih ostrva.

Vesti o povratku kitova zajedno s nekadašnjom slavom Abroljosa kao izgubljenog raja, polako su počele da privlače posetioce. Jednog vedrog letnjeg jutra, jedna porodica se ukrcala na mali ribarski čamac u Karavelasu i upitila se na šestočasovno putovanje do Abroljosa. Evo kako jedan od njih opisuje njihovu posetu ovim ostrvima.

Bedem velikih šešira

„Dok je Manuel, naš kapetan, savladavao put između grebenskih bedema, shvatio sam zašto su se rani portugalski moreplovci plašili ovih voda. S morskog dna se izdižu raznobojni koralni stubovi — visoki do 20 metara i široki do 50 metara na samoj površini vode. Zbog njihovog oblika poput prevrnute kupe, meštani ih nazivaju veliki šeširi. Mnogi od ovih stubova su spojeni pod vodom i tako obrazuju ogromne lukove i prolaze, i čak 20 kilometara duge bedeme koji štrče iz vode kao grebeni. Oni čine zidine grebenskih bedema.

„Grebeni su ostali iza nas, a na horizontu se pojavio Abroljos. Ovih pet ostrva iz daljine izgledaju kao ogromni klinovi koji plutaju na vodi. Geolozi pretpostavljaju da su se u dalekoj prošlosti ove ogromne ploče izdigle s morskog dna pod pritiskom lave koja je nadolazila. Zbog toga sva ostrva imaju sličnu topografiju — strme litice koje štrče iz vode s jugoistočne strane i blagi pad koji se sužava u usku plažu s jugozapadne strane.

„Sada smo mogli da primetimo svetionik i nepravilne konture jednospratnica na najvećem ostrvu, Santa Barbari. Osoblje Brazilskog instituta za životnu sredinu i obnovljiva prirodna bogatstva (IBAMA) i osoblje Brazilske mornarice koje živi na ovom ostrvu zavisi od namirnica koje stižu brodom svake druge sedmice. Verovatno dolazak ovih namirnica željno iščekuju i lokalne koze — koje su zaliha hrane na ostrvu u slučaju preke potrebe. Nema kuća za iznajmljivanje, hotela, barova, niti restorana. Turisti koji žele da prenoće moraju da spavaju na brodovima koji su usidreni oko ostrva.

„Dok je Manuel pažljivo spuštao sidro, pazeći na koralni greben, dva čuvara IBAMA su se ukrcala na naš čamac i objasnila neka pravila u ovom parku. Turisti posećuju samo dva ostrva, Siribu i Redondu, slede obeležene staze i uvek ih prati jedan čuvar. Ne može se loviti riba i ne može se uzeti nijedan predmet kao suvenir — čak ni kamenčić s plaže. Posmatranje kitova je takođe strogo regulisano. Najviše tri čamca se mogu približiti kitovima, i ne smeju prići bliže od 100 metara. Ako se kit približi čamcu, motor se mora ugasiti i ponovo upaliti tek kada kit ispliva na površinu vode. Čamci moraju napustiti to područje ako kit pokaže bilo koje znake uznemirenosti.“

Ptičji svet koji privlači pažnju

„Pticama je ovde veoma dobro. Tropske ptice, kao što su plavolika bluna, mrka bluna, veličanstvena fregata i čađava čigra, imaju na Abroljosu svoje kolonije.

„Kada smo se prvog dana naše posete popeli na stenovitu obalu ostrva Siriba, Jordan, istraživač IBAMA, pokazao nam je gnezda bluna i crvenokljunih tropskih ptica. Bluna je srećna kad može da se gnezdi na otvorenom, ali crvenokljuna tropska ptica više voli pukotine u stenama koje ga štite od snažnih naleta vetra koji lako mogu prevrnuti gnezdo.

„Najveća zvezda među pticama je bez sumnje fregata, koja je po veličini otprilike jednaka kokoški. Tokom sezone parenja, mužjakova upadljiva kesa na grlu postaje jarko crvena i naduva se do veličine fudbalske lopte. Paradoks je što fregata zavisi od mora, a boji se vode. Ona ima malo masti za čišćenje perja, tako da se uvek natopi kada zaroni po ribu.

„Fregatin nedostatak nepromočivosti nadoknađen je njenim letačkim sposobnostima. Sa impresivnim rasponom krila od dva metra, ona hvata tople vazdušne struje i skoro bez ikakvog pokreta lebdi u vazduhu, dok drži na oku svog neopreznog ribarskog druga, blunu. Čim bluna ulovi ribu, fregata se obrušava i napada je dugim kukastim kljunom i ponekad joj otme ribu pravo iz kljuna. Ako uplašena bluna ispusti svoj ulov, fregata se strmoglavi i vešto ga ulovi pre nego što upadne u vodu. Šta ako bluna odmah proguta ribu? Nasilna fregata je čak poznata po tome što progoni blunu i prisili je da povrati svoj obrok!“

Podvodni prizor

„Drugi dan naše posete smo proveli u podvodnom istraživanju. Temperatura vode u ovom arhipelagu nikada ne pada ispod 24 stepena Celzijusa, a vidljivost može biti i do 15 metara. Za istraživanje mirnih plićaka blizu ostrva nije potrebna skupa ronilačka oprema. Sve što vam treba su cevčica za disanje, maska i peraja. Sunčevo svetlo koje prodire do ovog podvodnog sveta, odbija se od jata riba, zelenih, lila i žutih korala, crvenih sunđera i algi. Kupamo se u raznobojnom svetlu. Iako je broj vrsta korala mali u poređenju s drugim tropskim grebenima, neke vrste se mogu naći samo ovde.

„Izvanredno plava voda oko ostrva vrvi ribama kojih ima preko 160 vrsta. Tu su stvorenja svih mogućih oblika i veličina: retka glavata kornjača, francuski skalar, hirurg-riba, morska igla, riba-papagaj, ogromni morski grgeč i murina. Ribe su tako pitome da vam doslovno jedu iz ruke i kada više nema hrane, one nežno grickaju vaše prste, tražeći još.“

Povratak

„Trećeg dana po podne, krenuli smo nazad ka Karavelasu s pomešanim osećanjima. Bio sam opčinjen Abroljosom, ali razočaran što još nismo videli nijednog kita. Međutim, nakon otprilike 30 minuta plovidbe, Manuel je iznenada uzviknuo: ’Kit na vidiku! Kit na vidiku!‘ Tri grbava kita — dva odrasla i jedno mladunče — pojavila su se na oko 200 metara od nas. Mogli smo jasno razabrati belu donju stranu njihovih ogromnih peraja. Možda iz radoznalosti, jedan se približio i nekoliko minuta je plivao uporedo s nama. Nisam mogao da verujem svojim očima kada je kit iskočio iz vode. Do pola je izdigao svoje ogromno telo iznad vode, a onda se strovalio na leđa. To je stvorilo ogromnu brazdu u moru! Dok su se ostrva gubila u daljini iza nas, još uvek smo mogli da vidimo kitova repna peraja, kao i povremene mlazove raspršene vode koju izbacuju kada izađu na površinu. Bili smo srećni što smo videli da se grbavi kitovi vraćaju.“

Neizvesna budućnost

Možda je prošla opasnost od kitolovaca, ali su još uvek tu neke druge pretnje. Bilo bi nerealno misliti da ova ostrva mogu ostati pošteđena od problema vezanih za životnu sredinu. Jedan okeanograf to opisuje ovako: ’Nije dovoljno da se zaštiti jedan arhipelag i ograniči pristup njemu, ako se sve oko njega uništava.‘

Mnogi naučnici veruju da grebenski bedemi blede zbog porasta temperature na globalnom nivou. Taj gubitak boje je znak da njegove sićušne alge izumiru. Izgleda neizbežno da će krčenje šuma na kopnu i erozija tla, što povećava količinu blata koju reke odnose u more, na kraju štetno delovati na ostrvske korale. I naravno, kako broj posetilaca svake godine raste, zagovornici očuvanja prirodnih bogatstava moraće da budu na oprezu kako bi sprečili da Abroljos postane žrtva sopstvene netaknute lepote.

Međutim, do sada nijedan od ovih mračnih oblaka na horizontu Abroljosa nije bacio senku na njegovu besprekornu lepotu — njegove zastrašujuće akrobatske kitove, očaravajući ptičji svet i jedinstvene korale. Skoro 500 godina nakon njegovog otkrića, Abroljos je još uvek mesto koje otvara oči. Poseta ovog mesta je praznik za oči i jedno nezaboravno iskustvo.

[Mapa na 15. strani]

(Za kompletan tekst, vidi publikaciju)

BRAZIL

ABROLJOS

[Mapa na 15. strani]

(Za kompletan tekst, vidi publikaciju)

ARHIPELAG ABROLJOS

Siriba

Redonda

Santa Barbara

Gvarita

Sueste

[Slika na 15. strani]

Svetionik na Abroljosu, izgrađen 1861.

[Slika na 16. strani]

Fregata

[Slika na 16. strani]

Koral

[Izvor]

Enrico Marcovaldi/Abrolhos Turismo

[Slika na 16. strani]

Francuski skalar

[Slika na stranama 16, 17]

Plavolika bluna

[Slika na stranama 16, 17]

Redonda

[Izvor]

Foto da ilha: Maristela Colucci

[Slika na 17. strani]

Murina

[Slika na 17. strani]

Hirurg-riba

[Slika na 17. strani]

Crvenokljuna tropska ptica

[Slika na 18. strani]

Grbavi kit i mladunče