Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Paradoks o privatnosti

Paradoks o privatnosti

Paradoks o privatnosti

„I NAJSIROMAŠNIJI ČOVEK MOŽE SE U SVOJOJ KOLIBI BORITI PROTIV SVIH SILA KRUNE“ (VILIJAM PIT, BRITANSKI POLITIČAR, 1759-1806).

OVE Pitove reči indirektno ukazuju da svaka osoba treba da ima pravo na izvesnu privatnost, to jest da oko nekog dela svog života podigne bedem koji će je štititi od neželjenih pogleda.

Privatnost može da znači različite stvari u različitim kulturama. Na primer, na pacifičkim ostrvima Samoa, kuće često uopšte nemaju zidove, te se većina porodičnih aktivnosti može lako videti spolja. Pa ipak, nepristojno je nepozvan kročiti u nečiju kuću.

Ljudi odavno priznaju potrebu za izvesnom merom privatnosti. Hiljadama godina pre čuvene izreke Vilijama Pita, Biblija je govorila o potrebi poštovanja tuđe privatnosti. Kralj Solomon je napisao: „Prag bližnjega svoga retko kad prelazi, da mu ne dosadiš, da ne omrzne na te“ (Poslovice 25:17). Apostol Pavle je pružio savet: „Da vam cilj bude da... gledate svoja posla“ (1. Solunjanima 4:11).

Pravo na privatnost je toliko važno da ga The UNESCO Courier naziva „kolevkom građanskih prava“. U sličnom duhu se izrazio i jedan uticajni latinoamerički političar: „Sva ljudska prava su u nekom smislu različiti aspekti prava na privatnost.“

Međutim, u današnjoj klimi sve većeg kriminala i globalnog terorizma, vlade i službe za održavanje javnog reda i mira smatraju da veća zaštita njihovih građana podrazumeva rušenje zidova privatnosti. Zašto? Zato što kriminalci koriste pravo na privatnost kao pokriće za zle stvari. Iz tog razloga se vodi borba za usaglašavanje odgovornosti koju vlade imaju da zaštite svoje građane i prava svake individue na privatnost.

Privatnost naspram bezbednosti

Teroristički napadi od 11. septembra 2001. koji su potresli svet, promenili su shvatanje mnogih ljudi o vladinom pravu da zadre u neke aspekte privatnosti. „Jedanaesti septembar je promenio stvari“, rekao je za BusinessWeek bivši federalni načelnik trgovine SAD. On je zapazio: „Teroristi deluju u društvu u kom je zaštićena njihova privatnost. Ukoliko je u nekom pogledu neophodno da se naruši privatnost ljudi kako bi se razotkrili teroristi, većina ljudi će reći: ’U redu, može.‘“ Taj časopis izveštava: „Ankete vršene posle 11. septembra pokazuju da 86% Amerikanaca pristaje na širu upotrebu sistema za prepoznavanje lica; 81 % želi strože kontrolisanje bankovnih transakcija i transakcija kreditnim karticama; a 68% podržava izdavanje jedne posebne lične karte.“

Na takvoj ličnoj karti, o kojoj razmišljaju neke zapadne zemlje, bio bi vlasnikov otisak prsta i prikaz mrežnjače i takva lična karta bi pružala pristup podacima o bilo kakvom ranije izvršenom krivičnom delu kao i o novčanom stanju. Gledano s tehnološke strane, podaci s lične karte mogu se povezati s informacijama na kreditnoj kartici, a to zatim povezati s kamerama za nadzor i prepoznavanje lica. Na taj način bi se kriminalci mogli uhapsiti nakon što kupe materijal za kriminalne delatnosti.

Oni bi se mogli uhvatiti čak i ako pokušaju da sakriju bombe, vatreno oružje ili noževe ispod odeće, ili čak i iza masivnih zidova kuće. Neka oprema kojom raspolažu neke službe za održavanje javnog reda i mira prikazuje konture svega što imate pod odećom. Novi radari omogućuju policiji da otkrije osobe koje se kreću u susednoj prostoriji, pa čak i njihovo disanje. Ali, da li veće mogućnosti nadzora obavezno znače i manje stope kriminala?

Da li kamere odvraćaju kriminalce?

Kada su stope kriminala u Borku, jednom zabačenom gradu u Australiji, počele da divljaju, postavljene su četiri interne televizijske kamere. To je dovelo do drastičnog smanjenja stope kriminala. Međutim, ovakve priče o uspehu nisu opšte pravilo. U nameri da se smanje stope kriminala u Glazgovu (Škotska), 1994. godine su postavljene 32 kamere. Jedna studija Škotskog centralnog odeljenja za istraživanje otkrila je da je posle toga broj izvesnih kriminalnih dela opao. Međutim, taj izveštaj navodi: „Kriminalna dela nepristojnog ponašanja, uključujući i prostituciju, porasla su za 120 slučajeva; kriminalna dela nepoštenja za 2 185, a razni drugi prekršaji (uključujući i prestupe povezane s drogom) za 464 slučaja.“

Čak i ako nadzor dovede do smanjenja kriminala u jednom području, to ne mora značiti da će opasti ukupne stope kriminala. The Sydney Morning Herald govorio je o jednom fenomenu poznatom u policiji i kriminologiji kao „premeštaj“. Dotične novine su navele: „Kada kriminalci vide da ih kamere ili policija koja patrolira jednim krajem mogu otkriti, oni se presele na drugo mesto da bi tamo počinili zločin.“ Možda vas to podseća na ono što je Biblija još davno rekla: „Ko čini zlo, mrzi svetlo i ne dolazi k svetlu, da se njegova dela ne bi razotkrila“ (Jovan 3:20).

Poseban izazov s kojim se suočavaju službe za održavanje javnog reda i mira jeste da čak i najsavremeniji radari ili oprema za nadziranje s rendgenskim zracima ne mogu otkriti šta se krije u nečijem umu i srcu, premda je baš to mesto gde treba povesti pravu borbu za smanjenje kriminala, mržnje i nasilja.

Međutim, postoji jedan oblik nadzora koji je daleko obuhvatniji nego bilo koja tehnologija koju je čovek ikada izumeo. O ovom vidu nadzora i koje korisne učinke on može imati na ponašanje ljudi biće reči u narednom članku.

[Istaknuti tekst na 6. strani]

„Teroristi deluju u društvu u kom je zaštićena njihova privatnost“

[Okvir/Slika na 7. strani]

Koliko su zdravstveni kartoni vaša privatna stvar?

Mnogi možda misle kako se podaci s njihovih zdravstvenih kartona — odnosno informacije o njihovim posetama lekaru i ambulanti — zagarantovano čuvaju kao nešto privatno. Međutim, organizacija za zaštitu privatnosti, Obračunski zavod o pravima na privatnost upozorava: „Možda imate lažan osećaj sigurnosti.“ U svojoj knjizi Database Nation— The Death of Privacy in the 21st Century, Simson Garfinkel beleži: „Zdravstveni kartoni danas imaju veću ulogu... Njih koriste poslodavci i osiguravajući zavodi u odlučivanju koga treba zaposliti i osigurati. Koriste ih bolnice i verske ustanove da bi tražile priloge. Kupuju ih čak i trgovci u potrazi za potencijalnim kupcima.“

Garfinkel takođe zapaža: „Ono što otežava poverljivost jeste činjenica da je tokom jedne obične posete domu zdravlja potrebno da 50 do 75 ljudi ima pristup pacijentovom zdravstvenom kartonu.“ Na nekim mestima pacijenti mogu sami sebi nesvesno uskratiti pravo na privatnost kada prilikom primanja u bolnicu potpišu da pristaju da drugi imaju pristup podacima o njihovom zdravlju. Potpisujući ove obrasce, „vi dopuštate dotičnoj zdravstvenoj ustanovi da podatke o vašem zdravstvenom stanju pruži osiguravajućim zavodima, vladinim organizacijama i drugima“, navodi Obračunski zavod o pravima na privatnost.

[Okvir/Slike na 8. strani]

Privatnost naspram trgovačkih interesa

Osobe koje koriste Internet naročito su izložene neželjenom posmatranju. Obračunski zavod za prava na privatnost navodi: „Praktično ne postoje onlajn aktivnosti ili usluge koje garantuju apsolutno pravo na privatnost... Korisnici Interneta mogu pristupiti informacijama ili dokumentima sa sajtova... odnosno mogu jednostavno prelistavati spiskove usluga bez ikakvih drugih radnji. Mnogi korisnici očekuju da su takve aktivnosti anonimne. Ali nisu. Moguće je registrovati mnoge onlajn aktivnosti, uključujući i kojoj novinskoj kući ili fajlovima je korisnik pristupio i čije je veb-sajtove posetio... Izveštaji o korisnikovom ’obrascu prelistavanja‘... predstavljaju potencijalno vredan izvor dobiti... Te informacije služe kao osnova za usmeravanje trgovaca na stvaranje ciljnih spiskova onlajn korisnika sa sličnim sklonostima i ponašanjem.“

Kako bi u protivnom vaše ime dospelo na spiskove za slanje prodajnih reklama? Do vašeg imena se može doći ukoliko uradite nešto od sledećih stvari:

◼ Popunite garantni list i kartice za registraciju proizvoda.

◼ Priključite se nekim klubovima, organizacijama i dobrotvornim ustanovama ili im poklanjate novac.

◼ Pretplatite se na časopise, upišete u udruženja čitalaca ili muzičke klubove.

◼ Date svoje ime i adresu za telefonski imenik.

◼ Učestvujete u lutrijama ili raznim takmičenjima.

Pored toga, kada koristite debitnu karticu, kreditnu karticu ili čekovnu knjižicu da biste platili stvari kupljene za domaćinstvo, prodavnica u kojoj ste kupovali može prilikom korišćenja skenera za cene povezati vaše ime i adresu sa spiskom stvari koje kupujete. Tako se može sastaviti detaljna baza podataka o vašim navikama kupovine koja se može upotrebiti u marketinške svrhe. a

[Fusnota]

a Temelj za ove informacije nalazi se na veb-sajtu Obračunskog zavoda za prava na privatnost

[Slike na stranama 6, 7]

Da li nadziranje smanjuje kriminal?