Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Akanske poslovice — ogledalo društvenih normi

Akanske poslovice — ogledalo društvenih normi

Akanske poslovice — ogledalo društvenih normi

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ GANE

ŠTA je poslovica? Jedan rečnik definiše poslovicu kao „kratku rečenicu koju ljudi često citiraju, a koja daje savet ili govori nešto o životu“. Joruba narod iz Nigerije još živopisnije definiše poslovicu, nazivajući je „konjem koji hitro može odneti čoveka u svet ideja“.

Važnost poslovica, to jest narodnih izreka izražena je sledećom poslovicom koja je dobro poznata ganskom narodu Akan: „Mudrome se govori u poslovicama, a ne u pričama.“ Suština je u tome da mudroj osobi ne treba uvek držati predavanje da bi se ubedila da uradi pravu stvar. Prikladna poslovica podstiče na razmišljanje, pomaže u razumevanju stvari i može motivisati na ispravno postupanje.

U Gani se poslovice dosta koriste prilikom venčanja i sahrana i glavna su odlika narodne muzike. Takođe su nezamenljive u diplomatskim pregovorima. Neki predstavnik ili izaslanik često će pribeći veštoj upotrebi poslovica.

Veština izgovaranja poslovica u akanskom društvu smatra se obeležjem mudrosti. Zanimljivo je da se za kralja Solomona — čoveka poznatog po mudrosti, znanju i diplomatiji — u Bibliji kaže da je znao 3 000 poslovica. Naravno, biblijske poslovice su bile nadahnute od Boga i samim tim tačne, za razliku od poslovica koje se zasnivaju na ljudskom iskustvu i shvatanju. Ljudske poslovice, ma kako mudre, nikada ne treba izjednačavati s biblijskim. Ali, hajde da osmotrimo neke akanske poslovice.

Pojam Boga

Ganske izreke često priznaju postojanje Boga, i to se vidi u mnogim akanskim poslovicama. Ateističke ideje nemaju mesto u akanskoj filozofiji. Na primer, jedna poslovica glasi: „Niko detetu ne pokazuje Boga.“ Postojanje Boga je očigledno čak i detetu. Ova poslovica se često povezuje s nečim što će dete naučiti automatski bez mnogo instrukcija.

Jedna druga akanska poslovica kaže: „Ako bežiš od Boga, još uvek si pod njim.“ Tako je ovo jedna pouka o samoobmanjivanju za svakoga ko pokušava da ignoriše Boga. Biblija je davno iznela slično gledište kada je rekla da su Božje oči „svugda... [da] one vide i rđave i dobre“ (Poslovice 15:3). Svi smo odgovorni Svemoćnom.

Odraz društvenih normi i vrednosti

Kao i poslovice drugih naroda, i akanske poslovice predstavljaju riznicu društvenih normi i vrednosti. Recimo, moć izgovorene reči je dobro istaknuta ovim primerom: „Bolje je nogom pokliznuti nego jezikom.“ Neobuzdan jezik zaista može napraviti veliku štetu i zapravo može dovesti u pitanje nečiji život (Poslovice 18:21).

Međutim, kada se obuzdava, jezik može biti pravi mirotvorac, kao što to potvrđuje ova izreka: „Kad je tu jezik, zubi se ne prepiru.“ Ovde je poenta u tome da se problemi između sukobljenih strana — recimo, muža i žene — mogu ljubazno rešiti mirnim razgovorom. Čak i kada ovo ne funkcioniše, vešta upotreba jezika pri posredovanju u sporu može sprečiti konflikt.

Praktična mudrost

Vrednost razboritosti i promišljenosti slikovito je opisana u brojnim izrekama koje ističu praktičnu mudrost. Impulsivna, nepromišljena osoba koja ne razmišlja o posledicama svojih postupaka može izvući pouku iz ove izreke: „Prvo nađi izlaz, pa onda diraj kobru.“

Roditelj koji primeti neke loše karakterne crte kod deteta trebalo bi da obrati pažnju na ovu poslovicu: „Ako primetiš da raste stabljika koja ti može izbiti oko, ne zalivaj je nego je iščupaj.“ Da, svaka loša karakterna crta treba da se iskoreni — uništi u začetku — pre nego što dovede do pravih problema.

Aludiranje na običaje i navike

Ponekad je potrebno razumeti neku kulturu da bi se shvatile njene poslovice. Na primer, narod Akan smatra da je nepristojno mahati levom rukom pred drugima, naročito pred starijim osobama. Na ovo pravilo lepog ponašanja aludira poslovica: „Ne pokazuj put ka zavičaju levom rukom.“ Drugim rečima, osoba treba da ceni ono što ima, uključujući i svoje poreklo.

Jedna poslovica koja aludira na tradicionalni običaj obedovanja u tipičnom akanskom domaćinstvu kaže: „Dete koje nauči da pere ruke jede sa odraslima.“ Članovi domaćinstva jedu podeljeni u starosne grupe. Međutim, dete koje se dobro vlada, naročito u pogledu fizičke čistoće i lepog ponašanja, može biti počastvovano da se pridruži ocu i drugim starijim osobama za stolom. Ova poslovica naglašava misao da nečiji ugled više zavisi od ponašanja nego od godina starosti.

Da li nameravate da stupite u brak? Onda uzmite u obzir sledeću akansku poslovicu: „Brak nije palmino vino da se proba.“ Prodavci palminog vina, fermentisanog pića koje se dobija od palminog soka, uglavnom dozvoljavaju potencijalnim kupcima da probaju vino pre nego što odluče koliko će kupiti ili čak da li će ga uopšte kupiti. Međutim, brak se ne može probati na takav način. Ova poslovica ističe trajnost bračne zajednice i neprihvatljivost probnih brakova.

Kritičko posmatranje stvari

Mnoge izreke svedoče o pronicljivim zapažanjima koja je drevni narod Akan imao o ljudima i životinjama. Na primer, na osnovu pažljivog posmatranja kvočke s pilićima nastala je poslovica: „Pile pokraj majke dobija nogu skakavca.“ Koje je značenje? Ako se osoba izoluje, lako se desi da je drugi previde kada se dele dobre stvari.

Svako ko je video uginulu žabu lako može razumeti istinitost ove izreke: „Koliko je žaba dugačka vidi se tek kad je mrtva.“ Ova poslovica se često citira kada neka osoba nije cenjena. U takvoj situaciji, osoba koja nije cenjena teši se činjenicom da će njeno odsustvo možda drugima pružiti priliku da uvide njenu stvarnu vrednost.

Poslovice u „simbolima“

Iako se akanske poslovice usmeno prenose s generacije na generaciju, mnoge izreke su sačuvane u obliku umetničkih prikaza punih simbolike. Takva umetnička dela se vide na drvorezima, palicama, zlatnim tegovima i tradicionalnoj odeći, kao i na savremenim dezenima. Posetioci galerija ganske umetnosti mogu videti sliku čoveka koji se penje na drvo dok mu drugi pomaže. To je vizuelni prikaz sledeće poslovice: „Ako se penješ na dobro drvo, možda će te drugi pogurati.“ Poruka koja se prenosi je očigledna — ako težite za vrednim ciljevima, možete računati na podršku.

Sahrane su posebna prilika za ono što je jedan pisac nazvao „tekstilna retorika“. Žalosna atmosfera u tim prilikama zapravo podstiče na duboko razmišljanje o životu. Stoga, crteži koji se vide na pogrebnoj odeći prenose poruku s filozofskim značenjem. Na primer, odeća s naslikanim merdevinama ili stepeništem podseća na poslovicu: „Merdevinama smrti se ne penje samo jedan čovek.“ a Ovo je upozorenje za sve da budu ponizni i da ne žive tako kao da su imuni na smrt (Propovednik 7:2).

Izaslanici ili predstavnici tradicionalnih vladara u akanskom društvu vični su govorničkoj upotrebi poslovica i takođe nose službenu palicu s motivima koji govore o nekoj ljudskoj vrlini. Na primer, ptica koja je ščepala glavu neke zmije „simbolizuje“ izreku: „Ako uhvatiš zmiju za glavu, ostatak je samo uže.“ Koja je poruka? Suoči se s problemima odlučno — direktno.

Pravila korišćenja poslovica

Kao što je to slučaj sa svakim poređenjem, kada i kako treba upotrebiti poslovicu zavisi i od teme razgovora i od slušalaca. Lepota nekog razgovora može biti narušena pogrešnom upotrebom poslovica. S obzirom da je u nekim kulturama upotreba poslovica važan deo kulture komuniciranja, svaka pogrešna upotreba može stvoriti kod slušalaca negativnu predstavu o govorniku.

Starešine zajednice u Gani su cenjene kao tvorci i čuvari poslovica. Zato izreke često započinju frazom: „Naše starešine kažu...“. A u situaciji kada se osoba obraća dosta starijim sagovornicima, učtivo je najaviti poslovicu izrazom: „Vi starešine kažete...“ Iz poštovanja prema starijima, mlađi sagovornik ne želi da ostavi utisak kao da poučava svoje starešine mudrošću iz poslovica.

Neka pažnje vredna zapažanja

Poslovice mogu da prethode razgovoru a i da uslede nakon razgovora. Takođe mogu biti tako vešto protkane kroz razgovor da je potrebna oštroumnost da bi se uočila misao koja se provlači. Recimo, u vezi s poniznom i miroljubivom osobom, jedan pripadnik naroda Akan bi mogao da kaže: „Ako to zavisi samo od tog i tog, onda neće biti pucnjave u ovom selu.“ Ovo podseća na poslovicu: „Ako su samo puž i kornjača bili umešani, onda neće biti pucnjave u žbunju.“ Smatra se da su obe ove životinje krotke i nenametljive i da nisu sklone borbi. Ljudi koji imaju ove osobine unapređuju mir.

Međutim, ako biste želeli da vam neki pripadnik naroda Akan izrecituje niz poslovica, možda ćete čuti samo jednu: „Gde nema sna, nema ni snova.“ Drugim rečima, kao što niko ne može sanjati dok je budan, tako se ni poslovice ne koriste bez odgovarajućih okolnosti. Njihovu upotrebu diktiraju okolnosti.

[Fusnota]

a Važno je da pomenemo da se ovaj motiv nalazi na odeći raznih boja i da nije ograničen samo na tamnu odeću koja se obično nosi na sahranama.