Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Galilejev sukob sa crkvom

Galilejev sukob sa crkvom

Galilejev sukob sa crkvom

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ ITALIJE

GODINA je 1633, 22. jun. Jedan iznemogao starac kleči pred sudom Rimske inkvizicije. On je naučnik, jedan od najpoznatijih u to vreme. Njegova naučna ubeđenja rezultat su dugogodišnjeg proučavanja i istraživanja. Ipak, ako želi da sačuva život, on mora da se odrekne onoga za šta zna da je istina.

Njegovo ime je Galileo Galilej. Galilejev slučaj, kako ga mnogi nazivaju, pobudio je sumnje, pitanja i raspravu koja se vodi i danas, nekih 370 godina kasnije. Ovaj slučaj je ostavio neizbrisiv pečat na istoriju religije i nauke. Zašto se podigla tolika larma oko ovog slučaja? Zašto Galilejev slučaj ponovo izaziva pažnju u današnje vreme? Da li taj slučaj zaista simbolizuje „raskol između nauke i religije“, kako se izrazio jedan pisac?

Mnogi smatraju da je Galilej „otac savremene nauke“. Bio je matematičar, astronom i fizičar. Kao jedan od prvih koji su proučavali nebo koristeći teleskop, Galilej je objavio šta je video kako bi podržao gledište koje se još uvek žestoko osporavalo u njegovo vreme — da se Zemlja okreće oko Sunca i da stoga ona nije centar svemira. Zato ne čudi što neki Galileja smatraju osnivačem savremene eksperimentalne metode!

Koja su bila neka od Galilejevih otkrića i izuma? Kao astronom, otkrio je, između ostalog, da Jupiter ima mesece, da se Mlečni put sastoji od zvezda, da Mesec ima planine i da Venera ima faze kao Mesec. Kao fizičar, proučavao je zakone koji upravljaju klatnom i telima koja padaju. Izumeo je instrumente kao što je geometrijski kompas, jedna vrsta logaritmara. Koristeći podatke iz Holandije, napravio je teleskop koji je njegovom oku približio svemir.

Međutim, dugotrajan sukob sa sveštenstvom preobratio je karijeru ovog čuvenog naučnika u dramu — Galilejev slučaj. Kako je sve počelo i zašto?

Sukob s Rimom

Još krajem 16. veka, Galilej je prihvatio Kopernikovu teoriju da se Zemlja okreće oko Sunca, a ne obrnuto. Ova pojava je poznata i pod nazivom heliocentrični sistem. Koristeći vlastiti teleskop 1610. godine da bi otkrio nebeska tela koja do tada nije video, Galilej je bio ubeđen da je pronašao potvrdu heliocentričnog sistema.

Prema delu Grande Dizionario Enciclopedico UTET, Galilej je želeo da učini više od samih pronalazaka. Želeo je da uveri „javne ličnosti na najvišim položajima (vladare i kardinale)“ da je Kopernikova teorija tačna. On je gajio nadu da će uz pomoć uticajnih prijatelja savladati prigovore crkve i čak zadobiti njihovu podršku.

Zato je 1611. godine otputovao u Rim da bi se sastao sa crkvenim velikodostojnicima. Upotrebio je teleskop da bi im pokazao svoja astronomska otkrića. Ali, stvari nisu ispale onako kako se on nadao. Već 1616. godine, Galilej je bio pod zvaničnim nadzorom.

Teolozi Rimske inkvizicije proglasili su heliocentričnu tezu za „filozofsku ludost i besmislicu i praktično jeres, budući da na više mesta izričito protivreči jeziku Svetog pisma što se tiče njenog doslovnog značenja, uobičajenog tumačenja i saznanja Svetih otaca i teoloških stručnjaka“.

Galilej se sreo s kardinalom Robertom Belarminom, koji je smatran najvećim katoličkim teologom tog vremena i opisan kao „razbijač jeresi“. Belarmino je zvanično upozorio Galileja da prestane sa zagovaranjem svojih gledišta o heliocentričnom sistemu.

Suočavanje sa Inkvizicijom

Galilej se trudio da bude oprezniji, ali nije porekao svoju podršku Kopernikovim tezama. Sedamnaest godina kasnije, 1633. godine, Galilej se pojavio pred Inkvizicijom. Kardinal Belarmino je umro, ali je sada glavni Galilejev protivnik bio papa Urban VIII, koji je ranije bio naklonjen Galileju. Pisci su ovo suđenje označili kao jedno od najčuvenijih i najnepravednijih suđenja drevnih vremena, i čak ga svrstali među Sokratovo i Isusovo suđenje.

Zbog čega je došlo do suđenja? Galilej je napisao knjigu pod naslovom Dijalog o dva glavna svetska sistema. U stvari, u ovoj knjizi je zastupao heliocentrizam. Autoru ove knjige je naloženo da se pojavi pred sudom 1632, ali on je to odlagao budući da je bio bolestan i da je imao skoro 70 godina. U Rim je otputovao sledeće godine, nakon što mu je zaprećeno da će ga dovesti silom i u okovima. Po naređenju pape, ispitali su ga i čak mu zapretili mučenjem.

Da li je ovaj iznemogao starac zaista bio mučen ostaje sporno. Kao što je zabeleženo u njegovoj presudi, Galilej je bio podvrgnut „rigoroznom ispitivanju“. Prema rečima istoričara italijanskog zakona Itala Mereua, ova fraza je bila formalan izraz koji se u to vreme koristio za mučenje. Sa ovim objašnjenjem se slažu brojni naučnici.

U svakom slučaju, Galilej je osuđen 22. juna 1633. u jednoj sumornoj dvorani u prisustvu članova Inkvizicije. Proglašen je krivim za „podržavanje i verovanje u lažnu doktrinu koja se suproti Svetom i Božjem pismu, po kojoj se Sunce... ne kreće od istoka ka zapadu, nego se Zemlja kreće i nije centar sveta“.

Galilej nije želeo da bude mučenik, pa se pod prisilom odrekao svojih učenja. Nakon što mu je izrečena presuda, ovaj ostareli naučnik, klečeći, obučen kao pokajnik, svečano je izjavio: „Odričem se, proklinjem i prezirem izrečene zablude i jeresi [Kopernikovu teoriju] i uopšte svega i bilo koje druge zablude, jeresi ili sekte koja se suproti Svetoj crkvi.“

Postoji jedna poznata legenda — bez čvrstih dokaza — da je Galilej nakon što se odrekao lupio nogom i u znak protesta uzviknuo: „Ipak se okreće!“ Tumači tvrde da je ponižavajuće poricanje sopstvenih otkrića mučilo ovog naučnika sve do smrti. Osuđen je na zatvor, ali je njegova presuda preinačena na doživotni kućni pritvor. Kada je kasnije oslepeo, živeo je skoro potpuno izolovan.

Sukob između religije i nauke?

Mnogi zaključuju da Galilejev primer dokazuje da su nauka i religija beznadežno nespojivi. Štaviše, Galilejev slučaj vekovima odvraća ljude od religije. Mnoge je uverio da je sama religija pretnja za naučni napredak. Da li je to zaista tako?

Papa Urban VIII i teolozi Rimske inkvizicije osudili su Kopernikovu teoriju, tvrdeći da se suproti Bibliji. Galilejevi protivnici su se pozvali na reči Isusa Navina: „Stani, sunce“, koje prema njihovom shvatanju treba razumeti doslovno (Isus Navin 10:12). Ali, da li se Biblija stvarno kosi s Kopernikovom teorijom? Uopšte ne.

Protivrečnost postoji između nauke i očigledno pogrešnog tumačenja Pisma. Tako je Galilej video stvari. Jednom svom učeniku je napisao: „Pismo ne može da greši, ali oni koji ga tumače mogu da pogreše na razne načine. Jedna od grešaka, koja je veoma ozbiljna i česta, bila bi njihova želja da uvek ostanu na doslovnom značenju.“ Svako ko ozbiljno proučava Bibliju morao bi da se složi sa ovim zapažanjem. a

Galilej je išao dalje. On je tvrdio da je dve knjige, Bibliju i „knjigu prirode“, napisao isti Autor i da ne mogu biti protivrečne. Ipak, dodao je da čovek ne može „sa sigurnošću tvrditi da svi tumači govore pod Božjim nadahnućem“. Ova indirektna kritika zvaničnog crkvenog tumačenja verovatno je bila smatrana provokacijom koja je vodila do toga da Rimska inkvizicija osudi ovog naučnika. Uostalom, kako je jedan puki laik dozvolio sebi da se meša u prava koja isključivo pripadaju crkvi?

Povodom Galilejevog slučaja, nekoliko izučavalaca je izrazilo sumnje u nepogrešivost i crkve i pape. Katolički teolog Hans King beleži da su „brojne i nepobitne“ zablude „zvaničnih crkvenih učenja“, uključujući i „Galilejevu osudu“, dovele u pitanje dogmu o nepogrešivosti.

Da li je Galilej povratio ugled?

Novembra 1979, godinu dana nakon što je izabran, Jovan Pavle II izrazio je nadu da će se ponovo razmotriti status Galileja, koji je, kako je papa priznao „morao jako puno da propati... od ruku crkvenih ljudi i institucija“. Trinaest godina kasnije, 1992. godine, komisija koju je naimenovao ovaj isti papa priznala je: „Neki teolozi, Galilejevi savremenici... nisu razumeli duboko, simbolično značenje Pisma kada je ono opisivalo fizičku strukturu stvorenog svemira.“

Međutim, činjenica je da nisu samo teolozi kritikovali heliocentričnu teoriju. Papa Urban VIII, koji je imao istaknutu ulogu u ovom slučaju, oštro je insistirao da se Galilej uzdrži od podrivanja vekovima starog crkvenog učenja po kom je Zemlja centar svemira. To učenje potiče od grčkog filozofa Aristotela, a ne iz Biblije.

Nakon što je današnja komisija obavila naporno ispitivanje ovog slučaja, papa je nazvao Galilejevo osuđivanje „prenagljenom i nesrećnom odlukom“. Da li je ovaj naučnik povratio ugled? „Pričati, kao što neki pričaju, o povratku Galilejevog ugleda jeste apsurd“, kaže jedan pisac, „jer istorija ne osuđuje Galileja već crkveni sud“. Istoričar Luiđi Firpo je rekao: „Ne može progonitelj da povrati ugled svojim žrtvama.“

Biblija je ’svetiljka koja svetli na mračnom mestu‘ (2. Petrova 1:19). Galilej ju je branio od pogrešnog tumačenja. Ali crkva je, braneći ljudsku tradiciju koja je diskreditovala Bibliju, učinila suprotno.

[Fusnota]

a Pošten čitalac će spremno priznati da izjava o tome da se sunce zaustavi na nebu ne predstavlja naučno objašnjenje već prosto zapažanje o tome kako stvari izgledaju iz ugla ljudskih posmatrača. Astronomi takođe često govore o izlasku i zalasku sunca, meseca, planeta i zvezda. Oni ne misle da ova nebeska tela doslovno kruže oko Zemlje već, umesto toga, samo izgleda kao da se ona kreću preko neba.

[Okvir/Slika na 14. strani]

Galilejev život

Rođen u Pizi 1564, poreklom iz Firence, Galilej je studirao medicinu na univerzitetu u tom mestu. Nemajući veliki interes za tu disciplinu, napustio je medicinu da bi studirao fiziku i matematiku. Porodici se vratio 1585. godine bez ikakve akademske titule. Ipak, stekao je poštovanje najvećih matematičara tog vremena i uspeo da dobije mesto profesora matematike na Univerzitetu u Pizi. Nakon očeve smrti, Galilej se zbog ekonomskih teškoća preselio u Padovu, gde je dobio još bolje plaćeno mesto — mesto šefa matematičke katedre na univerzitetu u tom gradu.

Tokom 18 godina koje je proveo u Padovi, Galilej je dobio troje dece u vanbračnoj vezi s jednom mladom Venecijankom. U Firencu se vratio 1610, gde je popravivši svoju ekonomsku situaciju mogao više vremena da posveti istraživanju — ali na račun slobode koju je uživao na teritoriji Venecijanske republike. Veliki vojvoda Toskane naimenovao ga je za „prvog filozofa i matematičara“. Galilej je umro u Firenci 1642, dok je bio u kućnom pritvoru na koji ga je osudila Inkvizicija.

[Izvor]

Iz knjige The Library of Original Sources, Volume VI, 1915

[Slika na 12. strani]

Galilejev teleskop, pomoću koga je on potvrdio da Zemlja nije centar svemira

[Izvor]

Scala/Art Resource, NY

[Slike na 12. strani]

Geocentrični sistem (središte je Zemlja)

Heliocentrični sistem (središte je Sunce)

[Izvor]

Pozadina: © 1998 Visual Language

[Izvor slike na 11. strani]

Slika: From the book The Historian’s History of the World