Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Hoće li ikada biti bolje?

Hoće li ikada biti bolje?

Hoće li ikada biti bolje?

DANAS Svetska zdravstvena organizacija i druge organizacije sprovode istraživanja o bolestima i vode programe za praćenje i kontrolu njihovog širenja. Različite organizacije pružaju informacije i podupiru istraživanja u potrazi za novim lekovima i novim načinima kontrolisanja bolesti koje prenose insekti, sve u cilju izlaženja na kraj sa sve većim problemom koji predstavljaju takve bolesti. Međutim, i sami pojedinci i zajednice mogu puno uraditi da bi se informisali i zaštitili. Pa ipak, zaštita pojedinaca nije isto što i kontrolisanje bolesti na globalnom nivou.

Mnogi stručnjaci veruju da su za uspeh u kontroli bolesti neophodni globalna saradnja i poverenje. „Zbog sve veće međusobne saradnje širom sveta, neophodno je da ljudi na celoj planeti ne gledaju samo na svoj komšiluk, svoju oblast, državu ili hemisferu kao na konačno i jedino područje njihove lične biosfere“, piše dobitnik Pulicerove nagrade reporter Lori Garet u svojoj knjizi The Coming Plague — Newly Emerging Diseases in a World out of Balance. „Mikrobi i njihovi prenosioci ne priznaju nijednu granicu koju su postavili ljudi.“ Epidemija u jednoj zemlji brzo postaje predmet zabrinutosti ne samo u susednim zemljama nego i širom sveta.

Neke vlade i ljudi su i dalje skeptični u pogledu bilo kog oblika intervencije, čak i programa za kontrolu bolesti, koji dolazi iz drugih zemalja. I ne samo to, često politička kratkovidost i komercijalna pohlepa takođe remete združene napore međunarodne zajednice. Da li će u borbi koju čovek vodi protiv bolesti pobediti mikrobi? Autor Judžin Linden, koji misli da će pobediti mikrobi, kaže: „Veoma je malo vremena preostalo za neki obrt situacije.“

Razlog za nadu

Naučni i tehnološki napreci dosta zaostaju u odnosu na pojavljivanje novih bolesti. Takođe, jasno je da problem bolesti koje prenose insekti predstavlja samo jednu od mnogih stvari koje prete ljudskom zdravlju. Ali ima razloga za nadu. Premda tek počinju da razumeju složene odnose koji vladaju među živim bićima, naučnici shvataju da je naša planeta sposobna da se sama izleči. Ona ima ugrađene mehanizme koji mogu obnoviti ravnotežu u prirodi. Na primer, na nekada raskrčenoj zemlji često ponovo izrastu šume, a tokom vremena se stabilizuju i odnosi između mikroba, insekata i životinja.

Što je još važnije, složenost prirode ukazuje na Stvoritelja, Boga, koji je prvobitno pokrenuo mehanizme ove planete. Čak i mnogi naučnici priznaju da mora da postoji neka viša inteligencija koja je zaslužna za nastanak ove planete. Da, oni koji ne uzimaju stvari oko sebe zdravo za gotovo nikako ne mogu poreći postojanje Boga. Biblija pokazuje da je Stvoritelj, Jehova Bog, svemoćan i pun ljubavi. On je veoma zainteresovan za to da budemo srećni.

Biblija takođe objašnjava da su nesavršenstvo, bolest i smrt ljudi posledice namernog greha. Da li to znači da smo zauvek osuđeni na patnju? Ne! Božja namera je da zemlja postane raj u kojem će ljudi bez teškoća živeti s drugim stvorenjima, kako velikim zverima, tako i malim insektima. Biblija proriče svet u kojem nijedno biće, bilo ono velika zver ili sitan insekt, neće predstavljati pretnju za čoveka (Isaija 11:6-9).

Naravno, ljudi će imati određenu ulogu u održavanju takvih uslova — i što se tiče ljudske zajednice, i što se tiče životne sredine. Bog je naložio čoveku da „čuva“ ovu planetu (Postanje 2:15). U budućem raju, čovek će savršeno izvršiti taj zadatak tako što će poslušno slediti smernice koje će pružati lično Stvoritelj. Stoga možemo očekivati dan kada „niko od stanovnika neće reći: bolestan sam“ (Isaija 33:24DK).