Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Zašto očekujem od sebe savršenstvo?

Zašto očekujem od sebe savršenstvo?

Mladi pitaju. . .

Zašto očekujem od sebe savršenstvo?

„Pošto mi je otac bio nastavnik, svi su očekivali od mene da imam sve petice. Dešavalo se da zaspim sva uplakana“ (Ana). a

„Ja sam perfekcionista. Moram da budem najbolji u svemu što radim ili da to uradim na potpuno drugačiji način od svih ostalih. U suprotnom, nema svrhe ni da započinjem“ (Marko).

DA LI uvek od sebe očekuješ savršenstvo? Da li stalno strahuješ da, ma koliko se trudio, ono što uradiš neće biti dovoljno dobro? Da li ti je teško da prihvatiš bilo kakvu kritiku? Kada stvari krenu naopako, da li kriviš sebe, misleći da si glup, lošiji od drugih ili da si bezvredan? Ako nešto treba da se dobro uradi, da li smatraš da to onda ti moraš uraditi? Da li se ponekad toliko plašiš neuspeha da oklevaš da nešto uradiš ili odustaješ od toga?

Kakvi su tvoji odnosi s drugima? Da li si bez prijatelja zbog toga što ti niko nije dovoljno dobar? Da li te previše uznemiravaju mane i nedostaci drugih? Ukoliko si na bilo koje od ovih pitanja odgovorio potvrdno, onda se možda boriš s nečim što se zove perfekcionizam. Ako je tako, nisi jedini. Sklonost ka tome je uobičajena kod mladih — naročito kod onih koji su talentovani i uspešni. b

Šta dovodi do perfekcionizma? Istraživači samo nagađaju. Knjiga Perfectionism — What’s Bad About Being Too Good? navodi: „Perfekcionizam nije bolest; niste se zarazili njime. Perfekcionizam nije nasledan; niste rođeni s njim. Kako ste onda postali perfekcionista? Neki stručnjaci smatraju da se perfekcionizam razvija tokom detinjstva. Porodica, sama osoba, društvo, mediji i nerealno predstavljene poznate ličnosti mogu stvoriti snažan pritisak koji neke ljude nagoni da celoga života budu zabrinuti, da imaju osećaj krivice i da prenaporno rade.“

Ma šta da ga prouzrokuje, naginjanje ka tome da od sebe uvek očekuješ savršenstvo može upropastiti tvoj život. Hajde da pobliže osmotrimo šta je perfekcionizam i zašto on može biti štetan.

Šta je perfekcionizam?

Perfekcionizam uključuje više od težnje za usavršavanjem ili zadovoljstva zbog dobro obavljenog posla. Uostalom, Biblija u Poslovicama 22:29 (NW) hvali čoveka koji je ’vešt u svom poslu‘. Ona takođe pohvalno govori o mnogim osobama koje su postale izuzetno spretne u raznim veštinama (1. Samuilova 16:18; 1. Kraljevima 7:13, 14). Dakle, dobro je da se teži ka usavršavanju, da se postavljaju visoki, ali realni ciljevi. Tada čovekova ’duša može da uživa u zadovoljstvu usred rada njegova‘ (Propovednik 2:24).

Međutim, perfekcionista ne nalazi zadovoljstvo u svom radu. On uopšte nema zdravo gledište o uspehu. Neki stručnjaci kažu da perfekcionizam podrazumeva „nedostižne (to jest savršene) ciljeve i stalno nezadovoljstvo, bez obzira na dobro obavljen posao“. Zbog toga perfekcionizam „prouzrokuje neprestani stres jer obično navodi osobu da misli da je neuspešna“. Jedno delo definiše perfekcionizam kao „nerazumno uverenje da moraš biti savršen i/ili mora biti savršeno okruženje u kom živiš“. To je „uvek prisutan stav da sve što radiš u životu mora biti potpuno savršeno, bez ikakvog odstupanja, bez ijedne greške ili nedoslednosti“.

Ali zar Isus nije rekao: „Budite dakle savršeni, kao što je vaš nebeski Otac savršen“? (Matej 5:48). To je tačno, ali on time nije hteo da kaže da čovek treba da bude savršen u apsolutnom smislu. Na kraju krajeva, Biblija naučava da su ’svi sagrešili i ne dostižu Božju slavu‘ (Rimljanima 3:23). Šta je onda Isus mislio? Reč „savršen“ u Bibliji prenosi misao o potpunosti (Matej 19:21). Kada je Isus rekao da moramo biti savršeni, tom prilikom je govorio o ljubavi i podsticao je svoje sledbenike da je pokazuju u još potpunijoj meri. Kako su to mogli činiti? Tako što će pokazivati ljubav čak i prema neprijateljima. Biblijski pisac Luka zabeležio je te Isusove reči na sledeći način: „Budite milosrdni, kao što je vaš Otac milosrdan“ (Luka 6:36).

Međutim, perfekcionisti žive u zabludi da je moguće biti savršen u apsolutnom smislu. Zbog toga možda previše očekuju od drugih. Knjiga Never Good Enough — Freeing Yourself From the Chains of Perfectionism, kaže da su perfekcionisti „osobe koje se nerviraju zbog načina na koji drugi obavljaju svoj posao... Po njihovom mišljenju, ljudi koji ih okružuju nisu zainteresovani za to da dobro urade posao, niti nalaze zadovoljstvo u obavljanju tog posla.“

Primera radi, Karli koja je dobar student, uključena je u jedan program za mlade talente. Međutim, nije baš tako uspešna što se tiče međuljudskih odnosa. Pošto u svemu očekuje savršenstvo, izgubila je većinu svojih prijatelja. „Mislim da su previše nesavršeni“, kaže ona.

Ima i onih koji ne očekuju savršenstvo od drugih ljudi, već od sebe. Knjiga Never Good Enough objašnjava da takve osobe misle „za sebe da nisu dovoljno dobre ili da ono što rade nije dovoljno dobro... i posebno brinu o tome šta će drugi misliti o njima“.

Posledice sklonosti ka perfekcionizmu

Sklonost ka perfekcionizmu nije zdrava i korisna, naprotiv, često se pokaže kao nezdrava i štetna. Umesto da podstiče na usavršavanje, takva karakterna crta obično dovodi do neuspeha. Jedan hrišćanin, koji se zove Danijel, priseća se da je dugo i naporno radio da bi spremio govor koji je trebalo da održi u Dvorani Kraljevstva Jehovinih svedoka. Mnogi od prisutnih su ga pohvalili za dobro održan govor. Zatim mu je nadglednik škole taktično dao neke korisne savete. Biblija nas podstiče da ’slušamo savet i primimo poučenje‘ (Poslovice 19:20). Ali, umesto da prihvati izgrađujuć savet, Danijel je to shvatio kao neuspeh. „Hteo sam da propadnem u zemlju“, priseća se on. Nedeljama nije mogao da spava.

Dakle, perfekcionizam može ometati proces učenja. U jednom članku koji se pojavio na Web sajtu za mlade, devojčica po imenu Rejčel piše: „Kada sam upisala srednju školu rešila sam da budem odličan đak. Uvek sam imala sve petice i smatrala sam da će tako biti i ubuduće.“ Ali, Rejčel je ubrzo shvatila da joj je teško da savlada gradivo iz algebre i dobila je „samo“ četiri plus. „Svi ostali su smatrali da je to dobra ocena“, seća se Rejčel, „ali za mene je to bilo strašno. Bila sam nervozna i zabrinuta... Kada nisam znala da uradim domaći, ustručavala sam se da zatražim pomoć nastavnika, pošto bih time pokazala da ne razumem gradivo... Ponekad bih čak pomislila da je bolje da umrem nego da doživim neuspeh.“

Strahujući od neuspeha, neki mladi čak razmišljaju o samoubistvu. Srećom, većina mladih ne razmišlja o tako kobnom koraku. Silvija Rim, stručnjak na području mentalnog zdravlja, zapaža da neki od njih pokušavaju da izbegnu neuspeh tako što uopšte i ne urade svoje zadatke. Prema njenim rečima, neki mladi koji su perfekcionisti „ne izvršavaju svoje obaveze, ne nalaze zadovoljstvo u svom radu, zaboravljaju svoj domaći zadatak, izvinjavaju se“.

S druge strane, neki mladi odlaze u krajnost da bi sebi zasigurali uspeh. „Do kasno u noć sam radio školske zadatke da bi sve bilo potpuno tačno“, priznaje Danijel. Problem je što takvo preterivanje često ima kontraefekat. Neispavani đaci obično lošije urade svoje zadatke.

Onda nije ni čudo što se perfekcionizam povezuje s neprestanom razdražljivošću, niskim samopoštovanjem, osećanjem krivice, pesimizmom, poremećajima u ishrani i depresijom. Međutim, najgore od svega je to što perfekcionizam može štetiti osobi u duhovnom pogledu. Na primer, Biblija zapoveda hrišćanima da izražavaju svoju veru pred drugima (Rimljanima 10:10; Jevrejima 10:24, 25). Međutim, devojka po imenu Vivijan oklevala je da komentariše na sastancima jer se plašila da neće moći da se izrazi baš onako kako je htela. Slična osećanja ima i jedna mlada žena koja se zove Lija. Ona kaže: „Ako kažem nešto pogrešno, drugi će steći pogrešan utisak o meni. Zato ne komentarišem.“

Dakle, očigledno je da je težnja ka perfekcionizmu štetna i nezdrava. Ukoliko imaš bilo koju od karakternih crta opisanih u ovom članku, možda uviđaš potrebu da promeniš svoje razmišljanje. Naredni članak u ovoj seriji pozabaviće se time kako to možeš uraditi.

[Fusnote]

a Neka imena su promenjena.

b Prema jednom istraživanju, 87,5 posto talentovanih učenika jedne škole bilo je sklono perfekcionizmu.

[Slika na 12. strani]

Strah od neuspeha sprečava neke mlade da urade svoje zadatke

[Slika na 13. strani]

Perfekcionizam može dovesti do depresije i niskog samopoštovanja