Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Nešto što nijedna nepogoda nije mogla uništiti

Nešto što nijedna nepogoda nije mogla uništiti

Nešto što nijedna nepogoda nije mogla uništiti

OD DOPISNIKÂ PROBUDITE SE! IZ NEMAČKE, AUSTRIJE, MEKSIKA I KOREJE

TOKOM 2002. godine, katastrofalne elementarne nepogode su zadesile mnoge zemlje. Evropa je bila zahvaćena nizom velikih poplava. Nisu bili pošteđeni ni drugi delovi naše planete — jedan razoran uragan je pogodio Meksiko, a tajfun Koreju. Iako su ovi događaji bili tragični, oni su ipak ojačali ljubav koja postoji među pravim hrišćanima.

Nakon niza poplava u Evropi 2002. godine, bivšeg kancelara Zapadne Nemačke, Helmuta Šmita, upitali su kakva je pomoć potrebna postradalima od poplave. Odgovorio je: „Ljudima je potrebna hrana i sklonište, potreban im je novac, i potreban im je neko ko će se pobrinuti za njihove duhovne potrebe.“ Jehovini svedoci su odigrali važnu ulogu u pružanju pomoći postradalima kako u fizičkom tako i u duhovnom pogledu. Razmotrite šta su Svedoci uradili kako bi pružili pomoć u Nemačkoj, Austriji, Meksiku i Koreji.

Spremni dobrovoljci u Nemačkoj

Kada su čuli da prete katastrofalne poplave, mnogi Jehovini svedoci iz Nemačke su se pridružili zajedničkoj akciji svih građana kako bi se poplava sprečila. Devetnaestogodišnja Katlen, koja živi u Drezdenu, kaže: „Jednostavno nisam mogla da sedim skrštenih ruku. Čim sam čula da su neki ljudi u opasnosti da ostanu bez ičega, jednostavno sam morala da odem i pružim pomoć.“

Svedoci iz Nemačke su počeli da se organizuju kako bi pružili brzu i efikasnu pomoć. Kao hrišćani, osećali su se naročito obaveznima da pomognu svojoj duhovnoj braći i sestrama. Međutim, pokazali su i ljubav prema svojim bližnjima (Marko 12:31). Tako su od preko 2 000 dobrovoljaca formirani timovi sa 8 do 12 ljudi, i svaki tim je dobio određeni zadatak na pogođenom području. Pošto se veliki broj ljudi raspitivao o poplavi i nudio pomoć, u podružnici Jehovinih svedoka u Seltersu, u Nemačkoj, bilo je namenjeno 13 telefonskih linija za takve pozive.

Roni i Dina su Jehovini svedoci u punovremenoj službi koji koriste vreme da bi svojim prijateljima i bližnjima pomagali da upoznaju biblijske istine. Kada su čuli da će doći do poplave, prvo su otišli u centar Drezdena i pridružili se onima koji su se svim silama trudili da spasu istorijska zdanja. Nakon poplave, Roni i Dina su se pridružili drugim Svedocima u čišćenju Dvorane Kraljevstva u Frajtalu, koja je bila poplavljena prljavom vodom. Nakon toga svi su počeli da pružaju pomoć komšijama. Vlasnik restorana preko puta Dvorane Kraljevstva vidno je odahnuo kada su mu Svedoci očistili podrum i prizemlje od nanosa i mulja.

Sigfrid i Hanelore žive u Kolmnicu, jednom selu oko 40 kilometara jugozapadno od Drezdena. Reka koja protiče kroz selo pretvorila se u bujicu i poplavila njihovu kuću i baštu. Kada se voda povukla, komšije su bile zapanjene kada su videle oko 30 Svedoka, koji nisu bili iz tog kraja, koji su došli da bi Sigfridu i Hanelori pomogli oko čišćenja njihove kuće. Zatim je ta grupa Svedoka počela da čisti bašte u komšiluku. Nekoliko žitelja je želelo da zna šta ih je podstaklo da prevale put od 100 kilometara da bi pomogli potpuno nepoznatim ljudima. To je za Svedoke bila prilika i da pruže duhovno ohrabrenje postradalima od poplave u Kolmnicu.

Poplava je zahvatila i predgrađe Vitenberga. Jedan bračni par Svedoka, Frank i Elfride, zajedno su sa svojim bližnjima nekoliko dana pre poplave punili vreće peskom i pravili nasip duž rečnih obala. Nakon poplave, Frank i Elfride su posetili sve postradale od poplave, odneli im hranu i pružili utehu. Frank priča: „Jedna žena nije mogla da veruje da smo joj mi, potpuni stranci, doneli hranu, a da za uzvrat nismo tražili nikakav novac. Rekla nam je da je niko iz njene crkve nije posetio, a da je organizacija koja joj je donosila hranu svaki put za to tražila novac. Ljudi su bili iznenađeni kada su Jehovine svedoke, umesto s biblijskom literaturom, videli s toplim obrokom u rukama.“

Austrija — brzo reagovanje na nepogodu

Poplava je napravila pustoš i u susednoj Austriji. Osnovana su tri odbora kako bi nadgledala akciju pružanja pomoći. Prioritet je dat renoviranju tri Dvorane Kraljevstva koje su bile teško oštećene. Pored toga, blizu 100 porodica Svedoka bilo je ugroženo zbog poplave, a 50 njihovih kuća je bilo pod vodom. Nekima je ostala samo odeća koju su imali na sebi. Podružnica u Austriji je obavestila lokalne skupštine o tekućoj situaciji, i osnovan je fond za pružanje pomoći. Do septembra je bilo sakupljeno više od 30 000 evra.

Jedna majka je napisala: „Moj osmogodišnji sin je jako štedljiv tako da je sakupio oko 12 evra. Međutim, kada je čuo da su neka naša braća izgubila svu svoju imovinu, bio je spreman da priloži celu ušteđevinu u fond za pružanje pomoći.“

Pod vođstvom Regionalnog odbora za gradnju, koji u normalnim okolnostima nadgleda izgradnju Dvorana Kraljevstva Jehovinih svedoka, formirani su timovi kako bi pomagali u renoviranju kuća oštećenih u poplavi. Jedan posmatrač je uzviknuo: „O ovome što vi ovde postižete treba da pišu novine!“ Neki su čak promenili i svoje gledište o Jehovinim svedocima. „Sve do sada“, kaže jedna Svedokinja, „moja deca, koja nisu Svedoci, nisu htela ni da čuju kada bih pokušala da im govorim o svojim verovanjima. Ali sada oni slušaju prvi put!“

Pomoć je pružena i onima koji nisu Svedoci. Na primer, jedna žena je bila duboko dirnuta kada ju je jedan Svedok posetio oko 7.30 izjutra i pitao da li joj je potrebna pomoć. Ta žena je zatim evakuisana, jer je voda već ulazila u njenu kuću. Međutim, kada se vratila, na kapiji od bašte je našla poruku od onog Svedoka koji ju je posetio. Tamo je pisalo: „Ukoliko vam je potrebna pomoć, odmah nas pozovite.“ Svedoci su joj pomogli da očisti kuću i imanje od mulja i nanosa.

Jedan tim od 100 Svedoka otišao je u selo Au kako bi pomogao lokalnim Svedocima i njihovim bližnjima. Vođe tog tima su išle od vrata do vrata i pitale žitelje da li im je potrebna pomoć. Meštani su bili zapanjeni kada su videli da su Svedoci došli sa opremom za uklanjanje vode i čišćenje — s pumpama, metlama i lopatama. Posao za koji bi, bez pomoći sa strane, vlasnici kuća trebalo da izdvoje jednu sedmicu, bio je urađen za samo nekoliko sati. Ljudi su sve to posmatrali sa suzama u očima.

Oko 400 lokalnih Svedoka je bilo uključeno u akciju pružanja pomoći — često radeći danonoćno. Za posmatrače je to bilo izvanredno svedočanstvo o snazi pravog hrišćanstva.

Isidora pogađa Meksiko

Isidora je u samom početku bila tropska oluja koja je nastala severno od Venecuele. Dana 22. septembra 2002. ovaj uragan, čija je jačina odgovarala trećoj po redu od mogućih pet kategorija uragana, pogodio je meksičko poluostrvo Jukatan. Vetar koji je duvao brzinom od 190 kilometara na sat praćen jakim pljuskom, prouzrokovao je jednu od najvećih šteta u istoriji meksičkih država Jukatan i Kampeče, dok je štetu u određenoj meri pretrpela i država Kintana Ro. Samo u Jukatanu teško je oštećeno oko 95 000 kuća, tako da je bilo pogođeno oko 500 000 ljudi.

Uloga koju su odigrali Jehovini svedoci u akciji pružanja pomoći u Jukatanu bila je tako upečatljiva da je naslov članka u jednim novinama koje izlaze u severnom Meksiku glasio: „Jehovini svedoci priskaču u pomoć.“ Odbor za pružanje pomoći je formiran pre nego što je nevreme nastupilo. Organizovan je prinudni smeštaj za nekoliko stotina lokalnih Svedoka. Obližnje skupštine su prikupile zalihe pomoći. Postradalima od uragana, među kojima je bilo i mnogo onih koji nisu Svedoci, podeljena je odeća, lekovi i više od 22 tone hrane. Lokalne starešine su bile zadužene da posete i ohrabre postradale od uragana Isidore.

Nakon uragana, formirani su lokalni odbori za pružanje pomoći kako bi se potražili Svedoci za koje se nije znalo gde su. Nekoliko njih je pronađeno u šumovitim predelima i na drugim mestima gde su i do tri dana proveli bez hrane i pijaće vode. Na nekim područjima nivo vode je bio toliki da je ona prekrila bandere za uličnu rasvetu! Zato su nabavljeni motorni čamci koji su korišćeni u potrazi za preživelima, za dostavljanje hrane i transport preživelih do bezbednih područja.

Lokalne vlasti su ustupile čamce i drugu opremu Svedocima, koji su bili spremni da pruže pomoć u područjima gde se većina ljudi nije usudila da ode. Isprva jedan vojni zvaničnik nije hteo da dozvoli Svedocima da krenu u tako opasnu akciju potrage za preživelima. Međutim, kada je video njihovu hrabrost, rekao je: „Uveren sam da biste išli i helikopterima, kada bi to bilo potrebno, kako biste spasli vaše ljude. Naša vozila vam stoje na raspolaganju tako da možete prebaciti vaše ljude gde god želite.“

Nekoliko Svedoka je kupovalo flaširanu vodu u tako velikim količinama da je to izazvalo znatiželju vlasnika jedne radnje. Oni su objasnili da je to bilo za njihovu duhovnu braću i druge kojima je voda bila potrebna. Taj čovek je odlučio da im pokloni svu flaširanu vodu iz radnje. Narednog dana im je dao još vode — i to veliku količinu. U drugoj radnji, jedan mušterija je pitao Svedoke zašto kupuju toliko mnogo hrane. Kada je čuo da je ona namenjena postradalima od poplave, dao je prilog kako bi se kupilo još.

Iako je skoro 3 500 porodica Svedoka pretrpelo materijalnu štetu od uragana Isidora, nijedan Jehovin svedok nije nestao niti nastradao. Međutim, bilo je potrebno započeti s programom rekonstrukcije jer je 331 kuća Svedoka bila oštećena ili uništena. Svedoci sa iskustvom u gradnji išli su u svaku kuću i Dvoranu Kraljevstva kako bi procenili štetu. Do danas, renovirano je 258 kuća, a izgrađeno 172. Takođe, u toku je ponovna izgradnja 19 Dvorana Kraljevstva koje su bile oštećene.

Starešina u jednoj skupštini u državi Jukatan bio je podstaknut da kaže: „U našim publikacijama sam čitao o akcijama pružanja pomoći u mnogim zemljama. Međutim, sasvim je drugačije doživeti to. Moja vera kao i vera mnoge braće ojačana je kada smo videli s kakvom su nam brzinom i brigom Jehovina organizacija i naša draga braća pritekli u pomoć.“

Jedna žena je rekla: „Volela bih da je moja crkva poput vas Svedoka učestvovala u pružanju pomoći.“ Druga žena, koju su Svedoci spasli, rekla je: „Preživeli smo zahvaljujući Jehovinim svedocima. Oni su pokazali svoju ljubav time što su rizikovali život kako bi nas spasli kada je naša kuća bila poplavljena.“

Tajfun pogađa Koreju

Na Koreju se 31. avgusta i 1. septembra 2002. obrušio tajfun nazvan Rusa. Jedan skupštinski starešina po imenu Song Pil Čo rekao je: „Izgledalo je kao da se nalazite pod tušem. Kiša je padala i padala.“ Za manje od 24 sata palo je više od 870 milimetara vode — što je najveća količina padavina u toku jednog dana ikada zabeležena u Koreji.

Prema novinama The Korea Herald, širom zemlje je bilo poplavljeno 28 100 kuća i 85 000 hektara obradive površine. Moralo je da se evakuiše oko 70 000 ljudi. U tajfunu je stradala 301 000 grla stoke, potopljeno je 126 brodova i oboreno na stotine stubova dalekovoda. Stradalo je ili nestalo više od 180 ljudi. Među njima je bilo i dvoje Jehovinih svedoka.

Kao što je to bio slučaj u Evropi i Meksiku, Jehovini svedoci su brzo reagovali i u Koreji. Svedoci iz cele zemlje su slali pomoć. Ona je uključivala odeću, ćebad i druge potrepštine. Međutim, članovi nekih skupština su živeli na odsečenim i udaljenim područjima. Putevi su bili uništeni, a mostovi porušeni. Nije bilo struje, a telefonske linije su bile u kvaru. Zato je organizovano da timovi dobrovoljaca krenu peške i pruže neophodnu pomoć. Song Pil Čo, koji je bio u jednom od timova za pružanje pomoći, opisuje kako je izgledalo jedno područje na kom su pružali pomoć: „Sedam mostova i veliki deo puta bili su uništeni. Kada smo konačno došli do grada, posvuda smo videli oštećene i srušene kuće. Širio se užasan smrad, i na sve strane je bilo mrtvih životinja. Kako smo samo bili srećni kada smo videli šestoro naše hrišćanske braće i sestara! Izgubili su svu svoju imovinu, ali svi su bili živi i zdravi.“

U stvari, Jehovini svedoci su bili dobro pripremljeni za ovu nepogodu. S obzirom da poplave nisu neuobičajene tokom sezone monsuna, njihov Regionalni odbor za gradnju sa sedištem u Seulu je još pre tajfuna počeo da organizuje pružanje pomoći u slučaju mogućih elementarnih nepogoda. Počev od 1997, pod pokroviteljstvom ovog Odbora, jednom godišnje se organizuje obuka dobrovoljaca tako da oni mogu biti spremni da reaguju u slučaju potrebe.

Timovi koje je organizovao Regionalni odbor za gradnju stigli su 2. septembra u Kangnung, grad na istočnoj obali. Glavno sedište im je bilo u lokalnoj Dvorani Kraljevstva. Šta je bio njihov prioritet? Obezbediti čistu vodu za preživele. Kada dođe do jakih poplava pri čemu je voda uglavnom vrlo zagađena, vodovodna mreža je obično oštećena. Regionalni odbor za gradnju je organizovao da se u pogođena područja upute veliki kamioni s cisternama punim vode.

Nakon poplave, sve je bilo prekriveno debelim slojem blata neprijatnog mirisa. Pa ipak, osmišljen je jedan delotvoran metod čišćenja. Pošto su skoro sve kuće u tom području napravljene od betona, mogle su se očistiti tako što su se skinule tapete sa zidova i linoleum, i oprale jakim mlazom vode.

Poplava uglavnom oštećuje većinu električnih uređaja. Međutim, ukoliko u roku od nekoliko dana kvalifikovani električari rastave uređaje poput frižidera i parnih kotlova a zatim ih pažljivo očiste, osuše i ponovo sklope, u većini slučajeva oni mogu da funkcionišu ispravno. Regionalni odbor za gradnju je osposobljen da to radi. Ti parni kotlovi se zatim koriste da bi se osušila cela kuća. Za to može biti potrebno dve do tri nedelje.

Prljava odeća i ćebad moraju se dobro oprati u roku od nekoliko dana da bi se mogla ponovo koristiti. Dobrovoljci iz lokalne skupštine Jehovinih svedoka pomagali su svojoj hrišćanskoj braći kako bi sakupili njihove uprljane stvari. Bilo je vrlo teško oprati blatnjavu odeću — i to je trebalo uraditi ručno u izuzetno hladnoj reci. Nakon što je jedan novinski reporter čuo za sve ovo što su Svedoci iz ljubavi radili, u lokalnim novinama je izašla velika slika Svedoka kako peru na reci.

Velike poplave u Evropi, Severnoj Americi i Aziji uništile su kuće i imovinu. Bilo je i mnogo žrtava. Iako su tragični, ovakvi događaji su danas uobičajeni tokom ’poslednjih dana‘ ovog sveta, koji su označeni kao „kritična vremena s kojima se teško izlazi na kraj“ (2. Timoteju 3:1). Ovakve katastrofe takođe mogu služiti kao snažan podsetnik na sledeću činjenicu: Pravi hrišćani vole jedni druge i svoje bližnje. Ta nesebična ljubav je nešto što nijedna nepogoda ne može uništiti.

[Slika na 10. strani]

NEMAČKA — Jedna kuća koja je stradala u nevremenu

[Slike na 11. strani]

NEMAČKA — Više od 2 000 dobrovoljaca brzo je pružilo pomoć

[Slike na 12. strani]

AUSTRIJA — Renoviranje Dvorane Kraljevstva u Otenshajmu

Levo: Tim dobrovoljaca pri povratku iz sela Au, gde su pružali pomoć lokalnim Svedocima i svojim bližnjima

[Slike na 13. strani]

MEKSIKO — Desno: Posle uragana odbor za pružanje pomoći deli vodu za piće preživelima

Dole: Izgradnja kuće

[Slike na 15. strani]

KOREJA — Sleva nadesno: deo grada pod vodom; čišćenje jakim mlazom vode; pranje odeće i ćebadi u obližnjoj reci