Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Pinjata — drevna tradicija

Pinjata — drevna tradicija

Pinjata — drevna tradicija

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ MEKSIKA

DECA iz komšiluka imaju fijestu. Čujemo ih kako ushićeno viču: „Dale! Dale! Dale!“ (Udari ga! Udari ga! Udari ga!) Bacamo pogled u dvorište i posmatramo šareno papirno magarence vezano između dva drveta. Jedno dete ga povezanih očiju udara štapom i pokušava da ga razbije. Gosti oduševljeno navijaju. Konačno je magarence razbijeno i iz njega ispadaju slatkiši, voće i igračke. Uz ciku i smeh dece, svi žurno skupljaju poklone. Izgleda da je veoma zabavno. Kažu nam da se magarence zove pinjata i da je ovde u Meksiku i u još nekim latinoameričkim zemljama razbijanje pinjate na fijestama postalo tradicija.

Pitamo se zašto je pinjata toliko popularna. Koje je njeno poreklo? Da li razbijanje pinjate ima neko posebno značenje? Odlučili smo da to istražimo.

Poreklo pinjate

Široko je rasprostranjeno verovanje da su možda Kinezi bili prvi koji su upotrebljavali nešto poput pinjate kao deo novogodišnje proslave, koja se takođe održavala početkom proleća. Pravili su figure krave, vola i bivola koje su zatim oblagali šarenim papirom i punili s pet različitih vrsta semenja. Za razbijanje figura koristili su se šareni štapovi. Ukrasni papir koji je oblagao figure spaljivao se, a pepeo sakupljao i čuvao za sreću tokom predstojeće godine.

Smatra se da je u 13. veku Marko Polo, putnik iz Venecije, doneo ovaj običaj iz Kine u Italiju. Tamo je nastao današnji naziv od italijanske reči pinjata, što znači lomljiva posuda, i umesto semenjem, punjena je raznim drangulijama, nakitom ili slatkišima. Taj običaj se zatim proširio do Španije. Otada se počelo s razbijanjem pinjate prve nedelje tokom Velikog posta. a Izgleda da su početkom 16. veka španski misionari doneli pinjatu u Meksiko.

Međutim, njih je možda iznenadilo (kao i nas) što je tamošnji narod već imao sličnu tradiciju. Asteci su slavili rođendan Vicilopočtlija, boga sunca i rata, tako što su na kraju godine u njegovom hramu stavljali jednu glinenu posudu na stub. Posuda bi bila ukrašena živopisnim perjem i napunjena sitnim dragocenostima. Zatim bi je razbili štapom, a dragocenosti koje bi se prosule predstavljale bi dar kipu njihovog božanstva. Maje su takođe imale igru u kojoj su učesnici povezanih očiju udarali u glinenu posudu obešenu o žicu.

Španski misionari su se dosetili da pri obraćenju Indijanaca iskoriste pinjatu kako bi, između ostalog, simbolizovali pobedu hrišćanina nad Đavolom i grehom. Tradicionalna pinjata je bila glinena posuda obložena šarenim papirom u obliku zvezde sa sedam krakova. Ovi krakovi su navodno predstavljali sedam smrtnih grehova — pohlepu, neumerenost, duhovnu lenjost, ponos, zavist, gnev i razvrat. Udaranje pinjate povezanih očiju značilo je bezuslovno verovanje i snagu volje da se prevaziđe iskušenje ili zlo. Pokloni iz pinjate bili su nagrada.

Pinjata danas

Kasnije je pinjata postala deo praznika posadas b koji se sve do danas održava u vreme Božića. (Pinjata u obliku zvezde se koristi da bi se predstavila zvezda koja je vodila astrologe do Vitlejema.) Razbijanje pinjate se takođe smatra veoma važnim delom rođendanskih proslava. Da, pinjate su postale toliko karakteristične za Meksiko da se čak izvoze u druge zemlje.

Primetili smo da za mnoge ljude u Meksiku pinjata više nema religiozno značenje i da je mnogi smatraju bezazlenom zabavom. Štaviše, pinjate se u Meksiku koriste na mnogim zabavama, a ne samo tokom posadasa ili na rođendanima. Takođe, sada se mogu nabaviti pinjate koje se dosta razlikuju od onih tradicionalnih u obliku zvezde. Poneke liče na životinje, cveće ili klovnove.

Kada odlučuju da li bi trebalo da imaju pinjatu na skupu, hrišćani treba da uzmu u obzir savest drugih (1. Korinćanima 10:31-33). Glavna briga ne treba da bude to šta je ovaj običaj predstavljao pre nekoliko stotina godina, već kako se na njega gleda danas u vašoj sredini. Razumljivo je da se gledišta mogu razlikovati od mesta do mesta. Zato je mudro da se od toga ne pravi preveliko pitanje. Biblija kaže: „Neka niko ne traži svoju korist, nego korist drugoga“ (1. Korinćanima 10:24).

[Fusnote]

a U nekim religijama, kao na primer u katolicizmu, Veliki post predstavlja 40-dnevno ispaštanje koje dostiže vrhunac tokom proslave Velike nedelje uoči Uskrsa.

b Posadas je u Meksiku devetodnevna proslava koja prethodi Božiću i tokom koje se glumi kako Josif i Marija traže posadu, to jest prenoćište. Vrhunac svake večeri tokom ovog devetodnevnog praznika predstavlja razbijanje pinjate.

[Slika na 23. strani]

Kada odlučujete da li bi trebalo da imate pinjatu na skupu, uzmite u obzir savest drugih

[Slika na 23. strani]

Pinjate postoje u svim oblicima i veličinama