Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Kućni ljubimci — zadržati ispravno gledište o njima

Kućni ljubimci — zadržati ispravno gledište o njima

Kućni ljubimci — zadržati ispravno gledište o njima

KAO što je ranije spomenuto, čoveku je bilo povereno da brine o zemlji i svim životinjama na njoj. Biblija kaže: ’Sve je [Bog] pod noge njegove metnuo: ovce i volove, sve, i zveri poljske, i ptice nebeske, i ribe morske‘ (Psalam 8:7-9; 115:16).

Zaista je važno kako ljudi ispunjavaju svoju obavezu da brinu o životinjama. Božja Reč kaže: „Pravednik se i za stoku svoju brine“ (Poslovice 12:10). Stvarno, Božji zakoni dati Izraelcima uvek iznova su isticali potrebu da ljudi budu obzirni prema životinjama (Ponovljeni zakoni 22:4, 10; 25:4). Dok su ispunjavali tu svoju odgovornost, ljudi su često kao kućne ljubimce imali domaće životinje, pa čak su pripitomljavali i divlje (Postanje 1:24).

Međutim, dobro je imati na umu činjenicu da Biblija jasno naglašava razliku između ljudi i životinja. Ljudi, a ne životinje, stvoreni su ’po obličju i po prilici Božjoj‘ (Postanje 1:26). I dok su životinje stvorene sa ograničenim životnim vekom, ljudi su stvoreni sa izgledom da žive zauvek na zemlji (Postanje 3:22, 23; Psalam 37:29). Da bismo imali „večni život“, Isus Hrist je rekao da moramo da iskazujemo veru u Boga i da stičemo spoznanje o njemu, a to životinje ne mogu da rade (Jovan 3:36; 17:3). Štaviše, Biblija upoređuje one koji nisu dostojni uskrsenja sa ’nerazumnim životinjama koje su po prirodi rođene da se hvataju i ubijaju‘ (2. Petrova 2:9-12).

Stvorene čoveku na korist

Bog je stvorio životinje ljudima na korist. Životinje mogu da im pomognu u obavljanju poslova i mogu da im budu pratioci ili kućni ljubimci. One takođe odražavaju Božju ljubav i mudrost. Zaista je zadovoljstvo posmatrati koliko su životinje lepe i istraživati o njihovoj zadivljujućoj instinktivnoj mudrosti, te tako više učiti o Stvoritelju (Psalam 104:24; Poslovice 30:24-28; Rimljanima 1:20). Samo jedan od mnogih primera takve mudrosti može se videti u svetu insekata. Stvarno je izvanredan način na koji pčele međusobno komuniciraju i kako jedna drugu upućuju do izvora hrane, a da i ne govorimo o tome kako prave tako komplikovano saće.

Životinje mogu služiti čoveku i kao hrana. Bog je prvobitno dao ljudima samo bilje kao hranu. Ali više od 1 600 godina kasnije, posle Potopa u Nojevo vreme, Bog je rekao: „Sve što se miče i živi služiće vam za hranu; sve ja to vama dajem, kao i zelenu travu“ (Postanje 1:29; 9:3). Tako je Bog dopustio ljudima da jedu i životinje. Očigledno je to ljudima koristilo, iako Bog prvobitno nije predvideo da meso bude deo ljudske ishrane.

Problemi s kućnim ljubimcima danas

Izgleda da su se tokom istorije kućni ljubimci retko držali u kući, i to je u većem delu sveta još uvek tako. Međutim, kako su ljudi, ne tako davno, počeli da se sele u gradove i postaju imućniji, držanje ljubimaca u kući postalo je sasvim uobičajeno. To je u razvijenim zemljama stvorilo neke probleme.

Od oko 500 miliona kućnih ljubimaca koliko ih prema procenama ima u svetu, u Sjedinjenim Državama se nalazi oko 40 posto, što je zaista zapanjujuće. U toj zemlji među kućnim ljubimcima ima oko 59 miliona pasa i 75 miliona mačaka. Međutim, računajući po domaćinstvu, u Londonu kao i u Parizu ima ih više nego u Njujorku!

Pre nekoliko godina u Parizu je zakupljeno oko 70 mopeda koje zovu kanineti da bi usisavali pseći izmet sa trotoara. Procenjuje se da oko 250 000 pasa u Parizu dnevno ostavi za sobom 25 tona izmeta, od čega manje od polovine pokupe mopedi. Izveštava se da se stotine ljudi godišnje povredi ili čak završi u bolnici zbog toga što se oklizne na pseći izmet.

Zatim tu je i problem sa bukom. Neki vlasnici pasa tolerišu takvo ponašanje kod svojih ljubimaca kakvo nikad ne bi tolerisali kod ljudi. Prema rečima sa Internet sajta The Pet Care Forum, „izgleda da su vlasnici onih pasa koji skoro stalno laju razvili sposobnost da ignorišu buku“. Na primer, neki ne preduzimaju ništa da bi smirili pse, čak ni kada lavež ometa neki važan razgovor.

S druge strane, neki psi su mirni i zadovoljni dok je njihov vlasnik tu, ali možda postaju noćna mora za okolinu kada je njihov gazda odsutan. Istina, vlasnici kućnih ljubimaca vole svoje životinje uprkos takvim slabostima, ali preko tih stvari neće tek tako preći komšija koji radi u smenama ili majka koja u susednom stanu pokušava da uspava bebu. Štaviše, životinje koje se dosađuju mogu početi destruktivno da se ponašaju, mogu postati uznemirene i čak agresivne.

Još jedan problem u vezi s kućnim ljubimcima koji je naročito primetan u gradovima jeste stopa razmnožavanja. Procenjuje se da se godišnje u Sjedinjenim Državama ošteni 17 miliona kučića i omaci 30 miliona mačića. Milioni njih završe u centrima za zbrinjavanje životinja, gde se prema procenama samo u toj zemlji godišnje izvrši između četiri i šest miliona eutanazija, to jest usmrćivanja.

Zašto toliko mnogo životinja završi u tim centrima? Često zato što je ljubav prema kućnim ljubimcima kratkog veka. Slatko kučence i malo umiljato mače odrastu u veće životinje o kojima je potrebno brinuti. Ali možda niko u kući nema vremena niti strpljenja da se igra s kućnim ljubimcem ili da ga dresira. Veterinarka Džonika Njubi kaže: „Nasuprot popularnom verovanju, istraživanja sprovedena širom sveta dosledno potvrđuju da polovina pasa koji dospeju u centre za zbrinjavanje životinja nisu psi koji su napušteni, već su ih njihovi vlasnici odveli tamo jer ne mogu više da podnesu njihov lavež, štetu koju prave, ili možda ne mogu da obuzdaju njihovu ogromnu energiju.“

Na jednom sajtu gde se govori o sve većem broju kućnih ljubimaca rezimira se ta situacija na sledeći način: „Živa stvorenja postaju stvari za jednokratnu upotrebu, to jest maze se dok su slatka, a kada postanu teret onda se ostavljaju. Takvo zanemarivanje životinja prožima i nagriza našu kulturu.“

Važni činioci koje treba uzeti u obzir

Ukoliko želite da imate kućnog ljubimca, treba ozbiljno da razmotrite tu stvar, naročito ako živite u gradu. Da bi živahni kućni ljubimci bili zdravi, oni moraju svakodnevno da se kreću. Na osnovu jednog istraživanja sprovedenog u Australiji došlo se do sledećeg zaključka: „Za psa, šetnja i fizička aktivnost neophodni su u fizičkom smislu i predstavljaju stimulaciju u mentalnom smislu. Sa psima kojima nedostaje fizička aktivnost može biti teško izaći na kraj.“ Međutim, mnogi vlasnici pasa previše su umorni posle napornog radnog dana da bi izveli psa u šetnju kako bi se oslobodio nagomilane energije.

Dakle, bilo bi dobro da oni koji žele da imaju kućne ljubimce razmisle o sledećim pitanjima: Da li ću svom kućnom ljubimcu moći da poklonim dovoljno pažnje? Da li će biti zapostavljen veći deo dana zbog mog načina života? Hoću li imati vremena da ga vodim u šetnju ili da se igram s njim? Ukoliko mom psu bude potrebna dresura da li sam u mogućnosti da mu je pružim ili da ga vodim u školu za dresuru pasa? Da li će mi briga oko kućnog ljubimca oduzimati vreme od važnijih aktivnosti?

Još jedna činjenica koju treba uzeti u obzir jeste da držanje kućnog ljubimca iziskuje i materijalne troškove. Jedno istraživanje kojim su bili obuhvaćeni vlasnici kućnih ljubimaca u Sjedinjenim Državama, pokazalo je da se godišnje na veterinarske preglede za jednog psa potroši u proseku 196 dolara, a za mačku 104 dolara. Naravno, u to nije uračunata hrana kao i druge svakodnevne potrepštine. Osim toga, u nekim zemljama postoji i obaveza da se kućni ljubimac prijavi i plati određena taksa.

Nije lako imati uravnoteženo gledište

Naš Stvoritelj je sigurno radostan kada uživamo u životinjskom svetu koji je on stvorio i kada se sa obzirnošću ophodimo prema njemu. Verovatno ćete se složiti s tim da nije u redu da se okrutno postupa sa životinjama. Pa ipak, ljudi obično zabave radi dopuštaju da se životinje poput bikova, pasa i petlova teško zlostavljaju i da budu ubijene u borbama. Nažalost, ljudi ne postupaju prema životinjama uvek saosećajno kao što je to Bog nameravao.

S druge strane, neki ljudi više brinu oko kućnih ljubimaca nego oko nečeg bitnijeg u životu. U stvari, kada naklonost prema životinjama nadvlada razum tada život kućnih ljubimaca može postati čak važniji od ljudskog života. Na primer, kada je izbio požar u jednoj veterinarskoj stanici, vlasnici kućnih ljubimaca okupili su se ispred i neki su, kako se izveštava, „pokušali da probiju kordon vatrogasaca govoreći kroz plač da žele da umru zajedno sa svojim mezimcima“.

Naravno, može biti veoma teško, čak i potresno gledati poslednje trenutke života svog dragog ljubimca. Ali čak i u takvim situacijama moguće je sačuvati uravnoteženost. Kao što je prethodno spomenuto, životinje nisu stvorene po Božjem obličju, niti sa izgledom da žive zauvek, kao mi ljudi. Što se tiče načina na koji je Bog stvorio ljude, Biblija kaže: „On je njima u srce i misao o večnosti metnuo.“ Međutim, za životinje se to nigde ne kaže (Propovednik 3:11).

Biblija ne govori da je neispravno ubijati životinje — na kraju krajeva, one sada predstavljaju uobičajen izvor hrane za milione ljudi. Ali, da li je neispravno usmrtiti i kućnog ljubimca — na primer, ukoliko je on bolestan i pati? To zaista može biti veoma teška i bolna odluka! Ipak, neko ko voli životinje može doći do zaključka da je bolje na brz i bezbolan način usmrtiti svog ljubimca nego mu pružiti skupo lečenje koje će samo produžiti njegovu patnju — i možda čak opteretiti porodični budžet.

S obzirom da Bog mnogo voli svoja ljudska stvorenja, zar ne bi onda trebalo i mi da budemo obzirni i pažljivi prema životinjama koje nam je on poverio, da brinemo o njima i nadziremo ih? Osobe koje imaju takvu ljubav često privlači izvanredan izgled da uživaju u društvu životinja onako kako je to naš Stvoritelj prvobitno nameravao. To je tema našeg zaključnog članka u ovoj seriji.

[Slika na 7. strani]

Zašto se svake godine u centrima za zbrinjavanje životinja usmrti na milione njih?

[Izvor]

© Hulton-Deutsch Collection/CORBIS

[Slike na stranama 8, 9]

Posedovanje kućnog ljubimca, naročito u gradu, iziskuje mnogo više nego što to mnogi misle

[Slika na 9. strani]

Našem Stvoritelju je drago kada se nežno ophodimo sa životinjama