Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Težak ispit vere za jednu porodicu

Težak ispit vere za jednu porodicu

Težak ispit vere za jednu porodicu

INDIJA, ljupka devetogodišnja devojčica iz Viskonsina, Sjedinjene Države, dobro zna kako izgleda boriti se s bolešću. U stvari, ona je već imala tri ozbiljne operacije i veći broj manjih zahvata. Njena majka Lori kaže: „Tokom šest godina Indijin život se vrteo oko urgentnih odeljenja, boravaka u bolnici i odlazaka kod lekara.“

Sve je počelo kada je Indija imala 18 meseci. Kod nje su se pojavili neobični simptomi koji su uključivali hroničnu dijareju, visoku temperaturu, nadutost stomaka i izuzetno veliki gubitak težine. Takođe je imala bolove u predelu trbuha. Svake noći, u periodu od dve godine, mala Indija se više puta budila plačući, ječeći i ponekad čak vrišteći od bolova.

Dok su lekari pokušavali da ustanove šta je uzrok njenih tegoba, Indijine patnje su se nastavile. „Naša beba je praktično umirala od gladi“, kaže Lori. „Više od godinu dana“, dodaje Mark, Indijin otac, „gledali smo kako naša devojčica postaje sve slabija, a nismo znali kako da joj pomognemo. Sećam se potpune bespomoćnosti koju sam osetio jedne noći kada smo Lori i ja razgovarali o Indijinoj sahrani, koja nam je u to vreme izgledala kao nešto neminovno.“

Konačno je ustanovljeno da Indija boluje od ulceroznog kolitisa — bolesti koja pogađa sluzokožu debelog creva. Osim toga, imala je i kolangitis, to jest upalu žučnih kanala u jetri. Ova oboljenja su izlečiva. Međutim, bile su neophodne hirurške intervencije, kao i terapija lekovima da bi se lečio ulcerozni kolitis. Obe bolesti zahtevaju stalan lekarski nadzor i negu tokom oporavka.

Prošlo je više od sedam godina otkako se Indija razbolela. Zahvaljujući brizi savesnih lekara, ona je na dobrom putu da ozdravi. Mark i Lori, koji su Jehovini svedoci, smatraju da im vera u Božju Reč — posebno u ono što ona govori o bolesti, smrti i nadi u buduće uskrsenje — pomaže da istraju. Vera u Božju Reč takođe pomaže i Indiji da istraje. „Indija je uvek otvoreno govorila o nadi u uskrsenje koja je opisana u Bibliji“, kaže Lori. „Za nju je ta nada nešto veoma stvarno.“

Jednom prilikom, dok je bila u bolničkoj sobi za igru, Indija je upoznala devojčicu čija je sestra imala leukemiju. Lori priča šta se zatim desilo: „Devojčica je rekla Indiji da se plaši da bi njena sestra mogla umreti. Indija joj je onda ispričala šta Biblija govori o smrti i rekla joj je da se ona toga ne plaši. Sutradan mi je prišla majka te devojčice i postavila mi je više pitanja. Bila je iznenađena time što je Indija otvoreno i bez straha govorila o takvim stvarima.“

Mark i Lori su uvideli da su im molitve suvernika bile ogromna podrška. Mark kaže: „Kada sam ranije govorio ljudima da ću se moliti za njih ili kada sam se molio s njima, uvek sam želeo da za njih učinim nešto više. Sada razumem koliko su značajne molitve sa drugima i za njih. Molitva je bila nešto najznačajnije što se moglo učiniti za nas dok smo prolazili kroz poteškoće. Kakvo samo bratstvo puno ljubavi imamo!“

Mark takođe smatra da je Indijina bolest pomogla njemu i Lori da ispitaju svoje prioritete. „Naš stav prema materijalnim stvarima potpuno se promenio“, kaže on. „Kako one mogu izgledati bezvredno kada vam je dete bolesno! Najdragocenije što imamo u životu bili su — i jesu — naš odnos s Jehovom Bogom i naše bratstvo puno ljubavi.“

Mark, Lori, Indija i njen stariji brat i sestra, raduju se vremenu koje je prorekao prorok Isaija, kad ’niko od žitelja neće govoriti: bolestan sam!‘ (Isaija 33:24; Otkrivenje 21:4).

[Slika na 22. strani]

Indija Erikson

[Slika na 23. strani]

Dečja bolnica u San Dijegu

[Slika na 23. strani]

Indija s porodicom