Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Kad više niko ne bude usamljen

Kad više niko ne bude usamljen

Kad više niko ne bude usamljen

NAKON što je, prema izveštaju iz Postanja 2:18, stvorio prvog čoveka, „Jehova Bog, reče: Nije dobro da je čovek sam. Načiniću mu pomoćnika njemu slična.“ Dakle, nije trebalo da čovek bude sam, već da se oslanja na druge.

Najbolji Prijatelj kog možemo imati jeste Jehova Bog. Apostol Pavle kaže da je Jehova „Otac nežnih milosrđa i Bog svake utehe, koji nas teši u svakoj našoj nevolji“ (2. Korinćanima 1:3, 4). Jehova je tužan kad neko od njegovih slugu pati. On je saosećajan Bog. „On zna za građu našu, pamti da smo prah“ (Psalam 103:14). Zar nismo privučeni Jehovi Bogu i zahvalni za obzirnost prožetu ljubavlju, dobrotom i razumevanjem, koju on pokazuje prema nama?

Jehova podržava usamljene

U prošlosti su se mnoge Božje sluge nalazile u situacijama kada su bile usamljene. Izvor podrške i utehe bio im je Jehova. Razmotrimo primer Jeremije, koji je još kao mladić dobio poziv da bude prorok. Od 40 biblijskih pisaca, Jeremija je možda najviše pisao o svojim osećanjima. On je bio bojažljiv i mislio je da nije dorastao svom prvom zadatku koji je dobio od Boga (Jeremija 1:6). Da bi ga ispunio, morao je potpuno da se osloni na Jehovu, koji je bio s njim kao „silan junak“ (Jeremija 1:18, 19; 20:11).

Nakon što je čula za pogibiju Valovih proroka, kraljica Jezavelja, koja je živela oko 300 godina pre Jeremije, zaklela se da će ubiti proroka Iliju. Ilija je pobegao na oko 450 kilometara udaljenu goru Horiv, na Sinajskom poluostrvu. Tamo se sklonio u jednu pećinu da bi prespavao. Jehova Bog ga je upitao: „Šta radiš tu Ilija?“ On je objasnio da misli da je jedini u celom Izraelu koji obožava Jehovu, jedini prorok koji revnuje za službu Bogu. Jehova ga je uverio da nije sam. On je bio s njim. Na njegovoj strani je bilo i 7 000 Izraelaca za koje Ilija nije znao. Tako je Jehova utešio i umirio Iliju i ojačao mu veru. Dopro je do njegovog srca i ohrabrio ga da ne odustaje od svog zadatka (1. Kraljevima 19:4, 9-12, 13a, 15-18). Ako se ikada, poput Ilije, osetimo usamljeno ili bezvredno, i mi se možemo moliti Jehovi za snagu. Takođe, razborite hrišćanske starešine mogu utešiti verne osobe i pomoći im da vide svoju ulogu u ostvarenju Božje namere (1. Solunjanima 5:14).

Iz ovih i drugih primera saznajemo da Jehova želi da pruži podršku i utehu punu ljubavi onima koji se osećaju usamljeno. Da, „Jehova je jako utočište potištenih, jako utočište u teskobi“ (Psalam 9:10; 46:2; Naum 1:7).

Čovek s dubokim emocijama i saosećanjem

U pogledu oponašanja Jehove, Isusove emocije su u savršenoj ravnoteži i zato je on primer osobe koja je vredna divljenja. Luka opisuje kako je Isus reagovao kada je naišao na pogrebnu povorku u gradu Nainu. On piše: „Iznosiše mrtvaca, jedinca u majke... Kad je Gospod ugleda, sažali se na nju i reče joj: ’Ne plači.‘ Prišavši dotače nosila, i nosioci stadoše, a on reče: ’Mladiću, tebi govorim, ustani!‘ I mrtvac sede i poče da govori, i on ga dade njegovoj majci“ (Luka 7:12-15). Isusovo srce bilo je duboko dirnuto. On je bio saosećajan. Zamisli kako je ta usamljena udovica bila srećna kada joj je Isus uskrsnuo sina! Više nije bila usamljena.

Možemo biti sigurni da Isus ’saoseća s našim slabostima‘. On saoseća s čestitim osobama koje su usamljene. Zaista, preko njega možemo ’dobiti milosrđe i nezasluženu dobrotu naći u pomoći u pravo vreme‘ (Jevrejima 4:15, 16). Kada oponašamo Isusa, možemo razviti saosećanje prema onima koji doživljavaju veliku tugu, patnju i usamljenost. Ako smo zaokupljeni pomaganjem drugima, manja je verovatnoća da ćemo biti usamljeni. Osim toga, postoji još jedan način na koji možemo dobiti pomoć da bismo savladali negativno osećanje usamljenosti.

Jehovina Reč nam može pomoći da savladamo usamljenost

Mnogi su uvideli da ’utehom iz Pisma imaju nadu‘. Božja Reč sadrži mnoštvo praktičnih saveta koji nam mogu pomoći da savladamo usamljenost (Rimljanima 15:4; Psalam 32:8). Na primer, ona nas podstiče da ’ne mislimo o sebi više nego što treba da mislimo‘ (Rimljanima 12:3). Možda je potrebno da izvršimo neke promene u svom stavu pre nego što primenimo ovaj savet. Poniznost i skromnost — posedovanje realnog gledišta o svojim mogućnostima — sigurno će nam pomoći da budemo uravnoteženi i razumni u onome što zahtevamo od sebe. Božja Reč nas takođe savetuje da razvijamo iskreno lično zanimanje za druge (Filipljanima 2:4). To je poput dvosmerne ulice — kada se trudimo da pokažemo zanimanje i brigu za druge, oni nam uzvraćaju. Dobar odnos s drugima pomaže da se oslobodimo osećaja praznine i da imamo smisaon život.

Biblija podstiče hrišćane da ’ne ostavljaju svoje sastanke‘ (Jevrejima 10:24, 25). Stoga, posvetite se korisnim aktivnostima, kao što je redovno prisustvovanje sastancima Jehovinih svedoka. Hrišćanski sastanci sigurno mogu doprineti našoj duhovnoj, emocionalnoj i fizičkoj dobrobiti. Razgovori s drugima o dobroj vesti o Božjem Kraljevstvu predstavljaju korisnu aktivnost kojom na izvrstan način možemo ispuniti život. To nam pomaže da razmišljamo o istinitim stvarima, učvršćuje nam veru i štiti našu nadu (Efešanima 6:14-17).

Približimo se Jehovi u molitvi. David je podstakao: „Sudbinu svoju [„breme svoje“, DK] na Jehovu stavi, i on će te podržati, i neće nikad dati da pravednik posrne“ (Psalam 55:23). Proučavanje Božje Reči doneće nam sreću (Psalam 1:1-3). Ako nas obuzme osećanje usamljenosti, razmišljajmo o Jehovinoj brizi o kojoj čitamo u njegovoj Reči. Psalmista je napisao: „Duša je moja za prah prionula; oživi me [„sačuvaj me u životu“, NW] po reči svojoj!“ (Psalam 119:25).

Kad niko neće reći: ’Usamljen sam‘

Jehova Bog nam obećava novi svet bez briga, razočaranja i negativnih osećanja. U Bibliji čitamo: „On će obrisati svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge, ni vike, ni boli. Pređašnje stvari prođoše“ (Otkrivenje 21:4). U te pređašnje stvari koje će proći spadaju fizički bol, kao i emocionalni i mentalni problemi.

Na celoj zemlji živeće prijateljski nastrojeni ljudi koji će oplemeniti naš život. Putem svog nebeskog Kraljevstva u rukama Isusa Hrista, Jehova će nas jednom zasvagda osloboditi usamljenosti. U zemaljskom raju, moći ćemo da se bavimo novim, predivnim stvarima. Uskoro će doći dan kada više niko neće reći: ’Usamljen sam.‘

[Slika na stranama 8, 9]

Čak i ako smo sami, uz Jehovinu pomoć nećemo se osećati usamljeno

[Slike na 10. strani]

Šta učimo iz biblijskih izveštaja o Jeremiji i Iliji?