Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Kako razviti ljubav prema učenju

Kako razviti ljubav prema učenju

Kako razviti ljubav prema učenju

„Uči dete prema putu kojim treba da ide, i ono neće odstupiti od njega ni kada ostari“ (POSLOVICE 22:6).

DA LI ste ikada pokušali da uspavate dete dok se oko vas dešava nešto interesantno? Iako je umorno, plačljivo ili razdražljivo, ono će svim silama nastojati da ostane budno i da bude uključeno u ono što se događa. Pisac Džon Holt ističe da je dečja „želja da razumeju svet i da se u njemu snalaze jaka koliko i potreba za hranom, odmorom ili snom, a ponekad i jača od nje“.

Dok odrastaju, za decu je izazov da želju za učenjem održe snažnom, što se naravno odnosi i na godine provedene u školi. Iako nema sigurne formule za uspeh, postoji nekoliko proverenih metoda koje roditelji, nastavnici i deca mogu primeniti. Međutim, najvažnija je ljubav.

Ljubav je najjača motivacija

Deci je veoma potrebna roditeljska ljubav. Ona im daje osećaj sigurnosti koji u njima budi želju da komuniciraju, postavljaju pitanja i da istražuju. Ljubav pokreće roditelje da redovno razgovaraju s decom i da se zanimaju za njihovo obrazovanje. Istraživanja pokazuju da „roditelji izgleda imaju najjači uticaj na motivaciju deteta za učenje“, navodi se u knjizi Eager to Learn — Helping Children Become Motivated and Love Learning. Saradnja roditelja i nastavnika čini taj uticaj još jačim. Citirana knjiga navodi: „Dečju motivaciju za učenje najviše može ojačati saradnja roditelja i nastavnika.“

Roditelji mogu da utiču i na sposobnost deteta da uči. Prema knjizi Inside the Brain, na osnovu jednog podužeg istraživanja koje je obuhvatilo 43 porodice, istraživači su „ustanovili da su deca s kojom su [tokom prve tri godine života] roditelji puno razgovarali imala znatno veći koeficijent inteligencije od dece s kojom roditelji nisu baš mnogo pričali“. U knjizi se dodaje da „roditelji koji mnogo vremena provode razgovarajući sa svojom decom nastoje da pohvale ono što ona urade, da odgovore na njihova pitanja, da im pruže vođstvo umesto da zapovedaju i da u razgovoru kombinuju mnoštvo različitih reči“. Ako imate decu, da li s njima redovno vodite smisaone razgovore?

Ljubav je dobra i puna razumevanja

Deca se razlikuju po svojim sposobnostima i talentima. Naravno, roditelji neće dozvoliti da te razlike utiču na ljubav koju im pokazuju. Međutim, u današnjem svetu ljudi se često procenjuju po sposobnostima, što neku decu može navesti da „svoju vrednost mere po tome koliko su uspešna u međusobnom nadmetanju“, piše u knjizi Thinking and Learning Skills. Pored toga što deca zbog toga „postaju izrazito sklona neuspehu“, takav stav može dovesti i do prekomerne zabrinutosti i stresa. Zabrinutost koju stvaraju pritisak na polju obrazovanja i nedostatak podrške u porodici navodi se u časopisu India Today kao jedan od glavnih uzroka trostrukog povećanja broja samoubistava među tinejdžerima u Indiji u proteklih 25 godina.

Kod dece kojoj su upućivani komentari da su „ograničena“ i „glupa“ mogu se javiti emocionalni problemi. Takve okrutne primedbe ometaju učenje umesto da ga podstiču. Roditeljsku ljubav uvek treba da karakteriše dobrota, što će u detetu podstaći urođenu želju za učenjem — i to njegovim tempom, bez straha od ponižavanja (1. Korinćanima 13:4). Ukoliko dete ima neki problem sa učenjem, brižni roditelji nastoje da mu pomognu, pri čemu ga svojim ophođenjem nikada ne navode na pomisao da je glupo ili bezvredno. Istina, to možda zahteva strpljenje i taktičnost, ali je i te kako vredno truda. Kako se takva ljubav može razviti? Razvijanje duhovnosti jeste prvi važan korak.

Duhovnost pruža ravnotežu

Duhovnost koja se razvija na temelju Biblije izuzetno je dragocena, i to iz više razloga. Kao prvo, ona nam pomaže da imamo ispravan stav prema sticanju svetovnog obrazovanja, koje jeste važno, ali nije i najvažnije. Primera radi, matematika ima višestruku praktičnu primenu. Međutim, ona nam ne može pomoći da budemo čestiti i principijelni.

Biblija nas podstiče i da budemo uravnoteženi u pogledu vremena koje izdvajamo za svetovno obrazovanje. Ona kaže: „Ne bi se nikad kraju stiglo kad bi se htelo mnogo knjiga napisati, i suviše veliko učenje umor je telu“ (Propovednik 12:14). Tačno je da je deci potrebno dobro obrazovanje, ali ono ne treba da proguta sve njihovo vreme. Njima su potrebne i druge zdrave aktivnosti, naročito one duhovne prirode, jer time izgrađuju svoju ličnost.

Druga faseta duhovnosti koja se temelji na Bibliji jeste skromnost (Mihej 6:8NW). Skromni ljudi prihvataju svoja ograničenja i ne dozvoljavaju da njima ovladaju ambicija i bespoštedno nadmetanje koji su očigledni u mnogim obrazovnim ustanovama. Ti nezdravi stavovi „izazivaju depresiju“, navodi časopis India Today. Bilo da smo mladi ili stari, mnogo smo uspešniji kada sledimo nadahnuti biblijski savet: „Ne budimo sebični, podstičući jedan drugoga na takmičenje i zavideći jedan drugome.“ „Ali neka svako dokaže kakvo je njegovo delo, i onda će u samom sebi imati razlog za veliku radost, a ne u poređenju s nekim drugim“ (Galatima 5:26; 6:4).

Kako roditelji mogu primeniti ta načela u obrazovanju dece? Jedan način jeste da podstiču svako dete da postavi lične ciljeve i da se ravna prema samom sebi. Na primer, ukoliko je vaš sin nedavno imao kontrolni zadatak iz matematike ili nekog drugog predmeta, neka uporedi te ocene sa ocenama koje je dobio na ranijim kontrolnim zadacima. Zatim mu pružite odgovarajuću pohvalu i podsticaj. Na taj način mu pomažete da postavi dostižne ciljeve, da prati svoj napredak i da obrati pažnju na to gde treba da se poboljša, a da ga pri tom ne upoređujete s drugom decom.

Ipak, neke nadarene mlade osobe namerno propuštaju da postignu dobar uspeh iz straha da će ih školski drugovi ismevati. Zato neki mladi usvajaju gledište da „nije popularno biti dobar učenik“. Da li u ovom slučaju duhovnost može pomoći? Sasvim sigurno! Osmotrite sledeći savet iz Kološanima 3:23 (Ba): „Sve što činite, od srca činite kao Jehovi a ne kao ljudima.“ Postoji li jači motiv da se neko napreže od želje da ugodi Bogu? Taj plemeniti cilj osobi pruža snagu da se odupre nezdravom pritisku vršnjaka.

Pomozite deci da razviju ljubav prema čitanju

Čitanje i pisanje su osnovne veštine potrebne za sticanje kvalitetnog obrazovanja, kako svetovnog tako i duhovnog. Roditelji kod svoje dece mogu razvijati ljubav prema pisanoj reči tako što im čitaju još dok su veoma mala. Dafni, koja radi kao lektor, srećna je zbog toga što su joj roditelji u detinjstvu redovno čitali. „Usadili su u mene ljubav prema pisanoj reči“, objašnjava ona. „Tako sam naučila da čitam pre nego što sam krenula u školu. Roditelji su me naučili da istražujem kako bih mogla da pronađem odgovore na svoja pitanja. Ta pouka se do danas pokazala neprocenjivom.“

S druge strane, ranije citirani pisac Džon Holt upozorava da to što roditelji čitaju svojoj deci „nije neka magična pilula“. On dodaje: „Ako čitanje nije zabavno i deci i roditeljima, od njega će biti više štete nego koristi... Ukoliko roditelji ne vole da čitaju naglas, to će negativno uticati i na decu, bez obzira na to što ona vole da slušaju dok im se čita.“ Zato on savetuje roditelje da izaberu knjige koje i oni sami vole, pošto će ih na zahtev dece verovatno mnogo puta naglas čitati! Dve knjige koje milioni roditelja širom sveta vole da čitaju svojoj deci jesu Uči od Velikog Učitelja i Moja knjiga biblijskih priča, koje su izdali Jehovini svedoci. Ove publikacije koje su posebno pripremljene za decu imaju puno ilustracija, podstiču na razmišljanje i poučavaju decu načelima iz Božje Reči.

Timoteju, hrišćaninu iz prvog veka, koristilo je što je odrastao uz majku i baku koje su pokazale živo zanimanje za njegovo obrazovanje, naročito u duhovnom pogledu (2. Timoteju 1:5; 3:15). Kad je odrastao, Timotej je bio izuzetno odgovoran i pouzdan — što su osobine za koje je potrebno više od svetovnog obrazovanja (Filipljanima 2:19, 20; 1. Timoteju 4:12-15). Zahvaljujući brižnim, duhovno nastrojenim roditeljima, danas u skupštinama Jehovinih svedoka širom sveta ima mnogo mladića i devojaka koji su poput Timoteja.

Poučavajte sa oduševljenjem!

Ono što je važno za nastavnika koji želi da u učenike usadi ljubav prema učenju, „može se izraziti jednom rečju — oduševljenje“, navodi knjiga Eager to Learn. „Nastavnici koji zrače oduševljenjem samom svojom pojavom učenicima stavljaju do znanja da im je stalo do onog o čemu poučavaju, i takav stav se jasno može videti iz načina na koji poučavaju.“

Ipak, mora se priznati da nisu svi roditelji i nastavnici puni oduševljenja. Zato mudri učenici nastoje da motivišu sami sebe, da na učenje gledaju kao na ličnu odgovornost. Na kraju krajeva, kako kaže citirana knjiga, „niko neće sedeti kraj naše dece celog života i pomagati im da uče, da dobro obavljaju svoj posao, da razmišljaju i da ulažu dodatni trud kako bi razvili vredne veštine“.

I u tom pogledu, akcenat nije toliko na školi, koliko na porodici i vrednostima kojima se deca u njoj poučavaju. Roditelji, da li ste oduševljeni kada je reč o učenju? Da li je vaš dom jedno zdravo okruženje za učenje, u kom se ističu duhovne vrednosti? (Efešanima 6:4). Upamtite, i vaš primer i poučavanje uticaće na vašu decu dugo nakon što završe školu i osamostale se. (Vidite okvir „Porodice u kojima je učenje zadovoljstvo“, na 7. strani.)

Imajte na umu da ljudi uče na različite načine

Ne postoje dva čoveka čiji um funkcioniše na isti način; svako uči na sebi svojstven način. Ono što je u tom pogledu efikasno kod jedne osobe možda neće biti efikasno kod druge. Stoga, dr Mel Levin u svojoj knjizi A Mind at a Time navodi: „Postupati prema svoj deci na isti način znači staviti ih u neravnopravan položaj. Što se tiče učenja, svako dete ima drugačije potrebe; ono ima i pravo da njegove potrebe budu zadovoljene.“

Primera radi, neki ljudi bolje razumeju i pamte ideje koje su predstavljene pomoću slika i crteža. Drugi više vole tekst ili živu reč — ili kombinovanje tih metoda. „Najbolji način da se nešto upamti jeste da se to preoblikuje, da se ta informacija na neki način transformiše“, kaže dr Levin. „Ako je informacija u vizuelnom obliku, pretvorite je u verbalni, ako je u verbalnom obliku, pretvorite je u dijagram ili sliku.“ Time ne samo što imamo više koristi od učenja, već i više uživamo u njemu.

Naravno, možda ćete morati da isprobate više metoda da biste uvideli koja vam najviše odgovara. Hans, punovremeni hrišćanski propovednik, vodio je biblijski studij sa Džordžom, starijim čovekom koji je imao samo osnovno obrazovanje. Džordž je teško shvatao i pamtio informacije. Zato se Hans trudio da ilustruje glavne tačke tako što je crtao jednostavne crteže. „Za Džordža je to bila prekretnica“, kaže Hans. „Zapravo, počeo je tako dobro da shvata i pamti ono što je učio, da se i sam iznenadio! Kada sam otkrio kako njegov um funkcioniše, uvideo sam da je mnogo oštroumniji nego što je u početku izgledalo. Ubrzo je njegovo samopouzdanje poraslo i, kao nikada pre, počeo je željno da iščekuje sledeći studij.“

Nikada nismo prestari za učenje

„Sposobnost mozga zavisi od toga koliko se koristi“, stoji u knjizi Inside the Brain. „To je vrhunska mašina koja radi na principu ’koristi je ili izgubi‘, i koja spremno usvaja nove informacije.“ U istoj knjizi se takođe navodi: „Istraživanja pokazuju da baš kao što fizičko vežbanje pomaže starijim osobama da ostanu krepke u svojim sedamdesetim i osamdesetim, mentalne aktivnosti mogu na isti način uticati na njihov mozak. Dugo se smatralo da je starenje nepovratan strmoglavi pad u mentalnu konfuziju. Međutim, nova istraživanja pokazuju da se [to] uglavnom dešava kada se tako nešto očekuje, a uzrok tome je uglavnom mentalna neaktivnost. Osim toga, ljudi starenjem ne gube svakodnevno veliki broj moždanih ćelija, kao što se nekada mislilo.“ Ozbiljno pogoršanje mentalnih funkcija obično je znak nekog oboljenja, uključujući i kardiovaskularne bolesti.

Istina, u poznijim godinama može doći do izvesnog, ali ne obavezno i zabrinjavajućeg pogoršanja mentalnih sposobnosti. Istraživači kažu da se mozak koji je aktivan odupire tom pogoršanju — i to tim više ukoliko se osoba drži dobrog programa fizičkog vežbanja. „Što više neko uči, to ima veću sposobnost učenja. Bolje učimo kada to stalno činimo“, navodi se u knjizi Elderlearning — New Frontier in an Aging Society.

Ta činjenica je istaknuta u jednom dvadesetogodišnjem istraživanju koje je sprovedeno u Australiji na osobama starosti od 60 do 98 godina. Pad inteligencije kod mnogih je iznosio svega oko jedan posto godišnje. Međutim, „kod nekih pojedinaca, uključujući i devedesetogodišnjake, pad inteligencije nije zabeležen“, navodi se u izveštaju. „To su bile osobe koje su učestvovale u eksperimentima u okviru kojih su sistematski učili neki strani jezik i/ili da sviraju neki muzički instrument.“

Džordž, koji je spomenut ranije, imao je više od 70 godina kada je počeo da proučava Božju Reč. Slično njemu, Virdžinija, koja sada ima preko 80 godina, i njen pokojni muž, Robert, takođe su počeli da proučavaju Bibliju u poznim godinama. Virdžinija kaže: „Iako je bio skoro slep, Robert je držao kratke biblijske govore u Dvorani Kraljevstva na temelju predložaka koje je pamtio. Što se mene tiče, nikada nisam volela da čitam, ali sada uživam u tome. Evo, rano jutros pročitala sam čitavo jedno izdanje časopisa Probudite se!“

Džordž, Robert i Virdžinija su samo troje od mnogih starijih osoba koje odskaču od stereotipa i dobro koriste svoje mentalne sposobnosti. Istraživanja pokazuju da je 70 ili 80 godina učenja za mozak isto što i čaša vode za jedno veliko bure — sve to jedva da može ostaviti neki trag. Ali, zašto mozak ima tako veliki kapacitet?

[Okvir/Slika na stranama 4, 5]

Internet i TV — korisni ili štetni?

„Internet može biti i koristan i štetan“, stoji u knjizi A Mind at a Time. Veoma je korisno kada naučimo da pronađemo informacije koje su nam potrebne, međutim, u istoj knjizi se navodi da neki učenici „samo preuzimaju informacije, koje nisu razumeli, ni usvojili“. Zato postoji opasnost da to postane nov način pasivnog učenja ili čak način sticanja saznanja koje nije pouzdano.“

Istraživači smatraju da preterano gledanje TV-a može umanjiti sposobnost rešavanja problema i slušanja, oslabiti maštu i ometati razvoj ličnosti. „Slično kao na cigaretama, i na televizijskim aparatima trebalo bi da stoji upozorenje o šteti koju mogu prouzrokovati“, zapaža se u knjizi Eager to Learn.

Jedan drugi izvor navodi da je deci najpotrebnije „da budu u kontaktu s jezikom (putem čitanja i razgovora), da osete ljubav i prime mnogo nežnih zagrljaja“.

[Okvir/Slike na 7. strani]

Porodice u kojima je učenje zadovoljstvo

Sledeće navike i gledišta mogu pomoći porodicama da uživaju u učenju:

◼ Česta i ljubazna komunikacija s decom o tome da ima puno toga što se od njih očekuje, ali da je to razumno

◼ Gledište da je naporan rad veoma važan za uspeh

◼ Aktivan, a ne sedelački način života

◼ Učenje kod kuće kom deca svake sedmice posvećuju dosta vremena i aktivnosti koje uključuju domaće zadatke, čitanje u slobodno vreme, hobije, porodične poduhvate i obavljanje različitih kućnih poslova

◼ Gledište da je porodica uređenje u kom postoji uzajamna podrška i gde se problemi rešavaju zajedničkim snagama

◼ Jasno razumevanje i dosledno poštovanje porodičnih pravila

◼ Česti kontakti s nastavnicima

◼ Davanje prioriteta razvijanju duhovnosti

[Slika]

Roditelji, da li poučavate decu da uživaju u čitanju?

[Izvor]

Temeljeno na knjizi Eager to Learn —Helping Children Become Motivated and Love Learning.

[Okvir/Slike na stranama 8, 9]

Kako poboljšati učenje i učiniti ga prijatnijim

Budite zainteresovani Udubite se u ono što učite i lakše ćete time ovladati. U knjizi Motivated Minds — Raising Children to Love Learning, iznosi se sledeće zapažanje: „Istraživači ističu da kada deca uče zato što uživaju u tome, to onda nije površno, već smisaono učenje, a naučeno se duže pamti. Takođe, deca su upornija, kreativnija i spremnija da se uhvate u koštac s nekim izazovnim zadatkom.“

Istaknite vezu između učenja i života Pisac i pedagog Ričard Viver piše: „Direktna veza između učenja u učionici i praktičnog iskustva može se uporediti sa električnim impulsom koji pali sijalicu razumevanja.“

Potrudite se da steknete razumevanje Kada ljudi nastoje da nešto razumeju, oni stimulišu i sposobnost razmišljanja i pamćenje. Učenje napamet ima svoje mesto, ali ono nije zamena za razumevanje. „Mudrost je pametnog čoveka u tome što razume put svoj“, piše u Poslovicama 14:8a, (NW).

Koncentrišite se „Koncentracija je preduslov za učenje“, objašnjava se u knjizi Teaching Your Child Concentration. „[Ona] je tako važna da se naziva osnovnim preduslovom za razvoj inteligencije i čak se izjednačava s njom.“ Veštinom koncentracije se može ovladati. To možemo postići ukoliko najpre učimo u kraćim intervalima koje potom postepeno produžavamo.

Izražavajte se svojim rečima „Najsposobniji učenici su oni koji naučeno umeju dobro da izraze svojim rečima“, kaže dr Mel Levin u svojoj knjizi A Mind at a Time. Na taj način se informacije sažimaju u manje i podesnije celine koje se lakše pamte. Oni koji vode dobre beleške koriste ovaj princip tako što ne beleže svaku reč.

Povezujte stvari koje učite U knjizi The Brain Book, Piter Rasel novonaučeno upoređuje s kukicama koje se kače za ono što se već nalazi u našem sećanju. Kratko rečeno, svaki put kada povežemo nešto novo sa onim što već znamo, naše pamćenje se poboljšava. Što više stvari povezujemo, bolje pamtimo.

Vizuelno predstavite stvari Žive slike se dugo pamte. Zato, kad god je to moguće, vizuelno predstavite sebi ono što učite. Stručnjaci na području pamćenja koriste ovu tehniku za poboljšanje memorije tako što stvaraju mentalne slike koje su često smešne ili preuveličane.

Napravite pregled naučenog U roku od 24 časa možemo zaboraviti i do 80 posto informacija koje smo naučili. Ukoliko nakon učenja napravimo kratak pregled, a zatim isto to učinimo sutradan, nakon jedne sedmice, jednog meseca pa čak i nakon šest meseci, time ćemo znatno poboljšati pamćenje, a možda ćemo čak biti u stanju da zapamtimo skoro 100 posto informacija koje smo naučili.

[Slike na 8. strani]

Roditelji i nastavnici treba da sarađuju kako bi pomogli deci da uče

[Slike na 10. strani]

Starost ne treba da bude prepreka za učenje