Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Pogled u svet

Pogled u svet

Pogled u svet

Smeće kao hrana

„Neverovatno je koliko je smeće postalo važan izvor hrane za brojne vrste ptica i sisara“, kaže biolog Vilfrid Mejer. „Na nekim mestima ima vrsta koje čak preživljavaju zahvaljujući smeću.“ Kako izveštava časopis Der Spiegel, rezultati jednog globalnog istraživačkog projekta otkrivaju da se otpacima hrani skoro 70 vrsta ptica i 50 vrsta sisara. Na deponijama su formirani kompletni lanci ishrane. Insekti se razmnožavaju na toploti koja nastaje truljenjem otpadaka. Ptice i mali sisari hrane se insektima, dok njih love ptice grabljivice i drugi predatori. Zanimljivo je da nekim pticama koje su inače plašljive ne smeta zaglušujuća buka mašina za preradu smeća i prisustvo drugih životinja i ljudi na deponijama.

Slonovi — drumski razbojnici

Izgleda da se među drumskim razbojnicima ne nalaze samo ljudi. Prema listu Bangkok Post, njima su se pridružili i slonovi. Gladni slonovi iz džungle istočno od Bangkoka blokiraju puteve kojima prolaze kamioni sa šećernom trskom i otimaju njihov slatki tovar. U rezervatu Ang Lue Naj živi oko 130 slonova. Međutim, suša uništava vegetaciju kojom se hrane zbog čega su slonovi prinuđeni da u potrazi za hranom lutaju van džungle. Ju Senatam, upravnik rezervata, naveo je da neki slonovi upadaju na plantaže, dok drugi jedu šećernu trsku koju po putu bacaju vozači kamiona koji se sažale na njih.

Antibiotici za životinje

Svetska zdravstvena organizacija (SZO) već dugo upozorava na to da se zdravim životinjama na farmama preterano i bespotrebno daju antibiotici. Prema španskom listu ABC, lekovi se redovno stavljaju u hranu „radi bržeg tova životinja“. Nedavno je jedno istraživanje sprovedeno u Danskoj pokazalo da uzgoj domaćih životinja može doneti zaradu i bez upotrebe antibiotika. Kada su poljoprivrednici prestali da ih koriste kao dodatak ishrani životinja, to nije uticalo na proizvodnju pilića, a troškovi proizvodnje svinjskog mesa povećali su se za samo jedan posto. SZO je pozdravila dansku inicijativu i sada podstiče druge zemlje da uvedu slične mere. Ako tako urade, navodi pomenuti list, „to će biti korisno i za zdravlje ljudi“.

Šahisti koji varaju

„Mnogi šahisti ne poštuju uvek pravila igre“, izveštavaju novine Frankfurter Allgemeine Zeitung. Primer za to je jedan igrač amater koji je pobedio velemajstora. Međutim, kasnije se ispostavilo da su ispod njegove duge kose bili skriveni mikrofon, slušalice i kamera, pomoću kojih je komunicirao sa šahistom koji se nalazio pred kompjuterom u drugoj prostoriji. Neki odu u toalet i iza zatvorenih vrata pomoću malog kompjutera odrede naredne poteze. Varaju i oni koji igraju preko Interneta. U toku takvih šahovskih partija, neki koriste kompjuterske programe. Bilo je slučajeva da su igrači bili prijavljeni pod dva imena i igrali protiv sebe samih. Igrač je pod jednim imenom uvek gubio, tako da se pod drugim stalno pomerao naviše na tabeli. „Mnogim igračima novčana nagrada nije najvažnija“, navodi se u citiranim novinama. „U većini slučajeva, glavna motivacija nije pohlepa, već sujeta.“

Prestar za učenje?

„Među šestogodišnjom decom na času [u jednoj osnovnoj školi u Keniji], jedan učenik je za glavu i ramena viši od ostalih“, izveštava list Daily Nation iz Najrobija. On ima 84 godine i nedavno se pridružio prvacima „da bi naučio da čita Bibliju“. Iako ima unuke koji pohađaju više razrede, on ne odustaje od škole. „Ne znam da li je tačno ono što mi neki ljudi govore o Bibliji. Zato želim da je pročitam i da to proverim“, izjavio je taj čovek za citirani list. Odeven u školsku uniformu i opremljen svim što je potrebno za učenje, on ulaže maksimalan trud kako bi sledio stroga školska pravila. Ipak, uz dozvolu neke stvari može da radi drugačije. Na primer, kada drugi učenici imaju čas fizičkog ili se igraju, on se „lagano razgibava“.

Tragični zemljotresi u 2003.

„Prema Geološkom institutu Sjedinjenih Država, kada su u pitanju zemljotresi od 1990. do danas, 2003. godina je bila najtragičnija, sa 25 puta više žrtava u odnosu na 2002. godinu“, navodi se u izveštaju tog instituta. „Tokom 2002, u zemljotresima širom sveta stradalo je 1 711 ljudi“, dok je taj broj prošle godine iznosio 43 819. Od tog broja, oko 41 000 smrtnih slučajeva zabeleženo je u Iranu gde je 26. decembra zemljotres jačine 6,6 stepeni Rihterove skale pogodio grad Bam. Najjači zemljotres, a ujedno i jedini koji se može označiti kao „katastrofalan“, pogodio je 25. septembra Hokaido, u Japanu. Njegova jačina iznosila je 8,3 stepena. Prema citiranom izveštaju, „Geološki institut Sjedinjenih Država svakog dana registruje oko 50 zemljotresa... U proseku, širom sveta godišnje izbije 18 razornih zemljotresa (jačine od 7 do 7,9 stepeni) i jedan katastrofalni zemljotres (jačine 8 ili više stepeni). Inače, u svetu se godišnje dogodi nekoliko miliona zemljotresa, međutim, mnogi od njih se ne registruju zbog toga što pogode udaljena područja ili su veoma slabi“.

Zašto među decom ima toliko kriminala?

Stručnjaci veruju da je kriza porodičnog života glavni uzrok naglog porasta broja dece koja se bave kriminalom. Kao što je navedeno u jednom izveštaju objavljenom u južnoafričkim novinama Weekend Witness, većina te dece potiče iz razorenih porodica ili iz porodica u kojima oba roditelja rade i „previše su zauzeti, umorni ili u žurbi“ da bi brinuli o njima. Prema mišljenju kriminologa dr Irme Labuskagni, mnogi tinejdžeri i ne razumeju šta znači pojam „porodica“ i „željni su ljubavi i priznanja“. Zato to traže izvan porodice, zbog čega postaju lak plen bandi koje im nude osećaj pripadnosti. Psiholog dr Sesilija Džensen zapaža da su roditelji „toliko obuzeti statusom, uspehom i materijalizmom da ne znaju šta se dešava u životu članova njihove porodice“. I dr Labuskagne i dr Džensen preporučuju „povratak nekadašnjim porodičnim vrednostima“, piše u citiranim novinama. Članak zaključuje rečima: „Zdravu, srećnu i normalnu porodicu ništa ne može zameniti.“