Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Zašto su nam potrebni novi izvori energije?

Zašto su nam potrebni novi izvori energije?

Zašto su nam potrebni novi izvori energije?

„Ako nam izgleda da je nestašica nafte sada problem, šta će tek biti za 20 godina. Biće to prava noćna mora“ (Džeremi Rifkin, Fondacija ekonomskih trendova, Vašington, avgust 2003).

ZA NAJVIŠE dvadesetak godina, do vremena kada mali Mihej bude dovoljno odrastao da vozi kola, potrošnja energije u svetu prema procenama „porašće za 58 posto“, stoji u izveštaju vlade Sjedinjenih Država International Energy Outlook 2003 (IEO2003). Časopis New Scientist taj predviđeni porast naziva „najvećom potražnjom za energijom u istoriji“. Mogu li dosadašnji izvori energije udovoljiti toj potražnji? Razmotrite sledeće otrežnjavajuće činjenice.

UGALJ:

◼ Od svih fosilnih goriva, uglja ima u najvećim količinama. Prema procenama, postojeće zalihe su dovoljne za narednih 1 000 godina. Termoelektrane na ugalj proizvode skoro 40 posto ukupne električne energije u svetu. Kao najveći izvoznik, Australija obezbeđuje skoro trećinu uglja na svetskom tržištu.

Međutim, u nedavnom zvaničnom saopštenju Instituta Worldwatch stajalo je: „Ugalj je fosilno gorivo s najvećim procentom ugljenika. Prilikom stvaranja iste količine energije, on oslobađa 29 posto više ugljenika od nafte i 80 posto više od prirodnog gasa. Njemu se pripisuje 43 posto godišnje emisije ugljenika u svetu — približno 2,7 milijardi tona.“ Osim što utiče na životnu sredinu, kakav efekat sagorevanje uglja ima na ljudsko zdravlje? Da navedemo jedan primer: u nedavnom izveštaju Ujedinjenih nacija Global Environment Outlook, stajalo je: „U 11 velikih gradova u Kini, dim i sitne čestice koje nastaju sagorevanjem uglja godišnje prouzrokuju više od 50 000 slučajeva prevremene smrti i 400 000 slučajeva hroničnog bronhitisa.“

NAFTA:

◼ U svetu se već troši 75 miliona barela nafte dnevno. Od ukupnih svetskih rezervi, kojih je po procenama bilo oko 2 biliona barela, nekih 900 milijardi barela je već potrošeno. Ako se nastavi sa sadašnjim tempom eksploatacije, procenjuje se da će naftne rezerve potrajati još 40 godina.

Međutim, 1998. godine geolozi Kolin Kembel i Žan Laerer tvrdili su: „Već tokom sledeće decenije, zalihe sirove nafte neće biti dovoljne da bi se udovoljilo potražnji.“ Ovi stručnjaci za naftnu industriju su upozorili: „Vlada pogrešno mišljenje da se iz zemlje može izvući i poslednja kap nafte sa istom lakoćom sa kakvom se danas dobija na nalazištima, gde ona prosto šiklja. Ali, procenat nafte koja se može dobiti na nekom nalazištu ili u nekoj zemlji, uvek najpre dostigne maksimum, a zatim, kada je otprilike polovina izvađena, postepeno opada do nule. Stoga, za ekonomiju nije toliko važno kada će svet potrošiti sve zalihe, već kada će proizvodnja početi da opada.“

Kada se očekuje da će doći do opadanja proizvodnje? Geolog Džozef Riva kaže da „planirani porast proizvodnje nafte... neće uspeti da zadovolji ni polovinu potražnje koja će prema proceni Međunarodnog društva za energiju vladati 2010. godine“. New Scientist upozorava: „Ako proizvodnja bude opadala, a potražnja nastavila da se povećava, verovatno će cena naftnih derivata naglo skočiti ili će biti nestabilna, što bi moglo dovesti do ekonomskog haosa, problema s prevozom hrane i drugih proizvoda, pa čak i do rata između zemalja koje se bore oko ono malo nafte što je preostalo.“

Iako su neki analitičari zabrinuti zbog sve manjih zaliha nafte, drugi smatraju da je bolje da ih što pre potrošimo. Džeremaja Kridon je za časopis Utne Reader napisao: „Jedino što može biti gore od toga da potrošimo svu naftu jeste da je ne potrošimo. Ugljen-dioksid koji se stvara prilikom njenog sagorevanja i dalje doprinosi globalnom zagrevanju. Pa ipak, pitanja koja se tiču ekonomije i životne sredine još uvek se ne razmatraju za istim stolom.“ Ukazujući na posledice zavisnosti od nafte u samo jednoj zemlji, Australijski odbor za medije izveštava: „U Ujedinjenom Kraljevstvu, 26 miliona vozila odgovorno je za trećinu ugljen-dioksida u toj zemlji (što doprinosi globalnom zagrevanju), odnosno trećinu zagađenja vazduha (što godišnje ubija oko 10 000 ljudi).“

PRIRODNI GAS:

Tokom narednih dvadesetak godina, „planira se da prirodni gas bude glavni izvor energije s najvećim porastom eksploatacije u svetu“, navodi se u izveštaju IEO 2003. To je najčistije fosilno gorivo i smatra se da u zemlji postoje ogromne rezerve ovog energenta.

Međutim, „niko ne može tačno znati koliko prirodnog gasa ima sve dok se ne potroše sve zalihe“, navodi Udruženje kompanija za snabdevanje prirodnim gasom, sa sedištem u Vašingtonu. „Svaka procena se zasniva na drugačijim pretpostavkama... Zato je teško odgovoriti na pitanje koliko prirodnog gasa ima u zemlji.“

Glavni sastojak prirodnog gasa je metan. Prethodno citirano udruženje navodi: „[Metan] u velikoj meri doprinosi stvaranju efekta staklene bašte. Štaviše, on može da zadrži toplotu skoro 21 put efikasnije od ugljen-dioksida.“ Pa ipak, isti izvor kaže da je obuhvatnim istraživanjem, koje su sproveli Zavod za zaštitu životne sredine i Institut za ispitivanje gasa, „utvrđeno da iako prirodni gas sadrži metan, u područjima gde je povećano njegovo korišćenje, dolazi do manjeg zagađenja nego tamo gde se koriste fosilna goriva“.

NUKLEARNA ENERGIJA:

„Nekih 430 nuklearnih reaktora obezbeđuju oko 16 posto električne energije u svetu“, kaže časopis Australian Geographic. Uz to, u izveštaju IEO 2003 navodi se: „Od februara 2003, u celom svetu se gradi ukupno 35 reaktora, od čega 17 u naprednim azijskim zemljama.“

Zavisnost od nuklearne energije ne jenjava uprkos mogućim katastrofama, poput one 1986. u Černobilju, u bivšem Sovjetskom Savezu. New Scientist izveštava da za „reaktore u Americi pukotine i korozija predstavljaju sve veći problem“ i da je u martu 2002, u reaktoru Dejvis-Bes u Ohaju zbog problema s korozijom „zamalo došlo do topljenja njegovog jezgra“.

Pošto su postojeći izvori energije ograničeni, a nose sa sobom i izvestan rizik, nameće se pitanje: Da li je čovečanstvo osuđeno da uništi zemlju u nastojanju da zadovolji svoju naizgled neutoljivu žeđ za energijom? Očigledno je da su nam neophodne čiste, pouzdane zamene. Da li postoje takve zamene koje bi istovremeno bile i isplative?