Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Da li je pogrešno biti ambiciozan?

Da li je pogrešno biti ambiciozan?

Gledište Biblije

Da li je pogrešno biti ambiciozan?

„ŠTA ima loše u slavi, bogatstvu i moći?“ Ovo pitanje se pojavilo u izveštaju pod naslovom „Moralne dileme“, koji je objavilo jedno religiozno udruženje. U njemu se ukazuje na Božje reči upućene Avrahamu: „Od tebe ću veliki narod učiniti i blagosloviću te i proslaviću ime tvoje“ (Postanje 12:2).

Premda se kaže da „lične ambicije ne treba zadovoljavati na štetu drugih“, u pomenutom izveštaju se citiraju sledeće reči jednog uvaženog rabina iz prvog veka: „Ako ja nisam za sebe, ko će biti za mene?“ Zatim se zaključuje: „Ako mi sami ne budemo radili na tome da budemo uspešni u životu, niko drugi to neće učiniti za nas.“ Da li pitanje ambicije predstavlja dilemu za one koji žele da služe Bogu? Šta je uključeno u postizanje uspeha u životu? Da li je pogrešno biti ambiciozan? Kakvo je gledište Biblije o tome?

Da li je Avraham bio ambiciozan?

Avraham je u Bibliji opisan kao čovek izuzetne vere (Jevrejima 11:8, 17). Time što mu je obećao da će od njega stvoriti veliki narod i proslaviti njegovo ime, Bog nije podstakao Avrahama da bude ambiciozan. On je tada govorio o svojoj nameri da preko Avrahama blagoslovi čovečanstvo, a ta namera je uključivala mnogo više od čisto ljudskih težnji (Galatima 3:14).

Vođen odanošću Bogu, Avraham je napustio lagodan život u bogatom gradu Uru (Postanje 11:31). Kasnije, zarad mira, nije koristio svoju moć i autoritet već je ponudio svom bratancu Lotu da prvi izabere u kom delu zemlje će se nastaniti (Postanje 13:8, 9). U biblijskom izveštaju se ničim ne ukazuje na to da je Avraham bio ambiciozan čovek. Sasvim suprotno, zbog svoje vere, poslušnosti i poniznosti, stekao je Božju naklonost i bio nazvan njegovim prijateljem (Isaija 41:8DK).

Drugačije gledište o položaju, slavi i moći

Ambicija se definiše kao „žudnja za istaknutim položajem, slavom ili moći“. U drevno doba, kralj Solomon je imao istaknut položaj, slavu i moć, kao i ogromno bogatstvo (Propovednik 2:3-9). Međutim, zanimljivo je to što on nije žudeo za tim. Kada je Solomon stupio na presto, Bog mu je rekao da traži od njega šta god želi. Solomon je ponizno molio da mu Bog podari poslušno srce i razboritost, što mu je bilo potrebno da bi mudro vladao nad Božjim izabranim narodom (1. Kraljevima 3:5-9). Kasnije, kada je opisivao svoje neizmerno bogatstvo i moć, Solomon je rekao da je ’sve to taština i trčanje za vetrom‘ (Propovednik 2:11).

Da li je Solomon govorio o tome da ljudi treba da postignu uspeh u životu? U određenom smislu, jeste. Nakon što je razmotrio svoja mnogobrojna iskustva, zaključio je: „Boga se boj i zapovesti njegove drži, jer je to čoveku sve“ (Propovednik 12:15). To znači da postizanje uspeha u životu nije povezano sa sticanjem visokog položaja, bogatstva, slave ili moći, već sa vršenjem Božje volje.

Poniznost vodi do uzvišenosti

Istina, nema ničeg pogrešnog u tome da se ima uravnotežen stav o sebi i svojim sposobnostima. Biblija nam zapoveda da volimo svog bližnjeg kao što volimo sebe (Matej 22:39). Sasvim je prirodno težiti za srećom i izvesnom merom sigurnosti. Ali, Sveto pismo nas podstiče i na to da budemo ponizni, marljivi i skromni (Poslovice 15:33NW; Propovednik 3:13; Mihej 6:8NW). Poštene i pouzdane osobe koje marljivo rade često privuku pažnju drugih, dobiju dobar posao i stiču poštovanje. Ovakav način postupanja je u svakom slučaju bolji od nadmetanja za položaj ili pribegavanja manipulisanju drugima zarad ličnog dobitka.

Isus je savetovao svoje slušaoce da ne zauzimaju istaknuta mesta na svadbenim gozbama. Preporučio im je da sednu na najniže mesto, a domaćin ih onda može pozvati da pređu na istaknutije mesto. Jasno navodeći načelo koje je bilo povezano s tim, Isus je rekao: „Svako ko se uzvisuje biće ponižen, a ko se ponizuje biće uzvišen“ (Luka 14:7-11).

Pravi hrišćani nisu ambiciozni

Biblija ukazuje na to da je žudnja za uzvisivanjem povezana s ljudskom nesavršenošću (Jakov 4:5, 6). Apostol Jovan je jedno vreme bio ambiciozan. Njegova želja za istaknutošću bila je toliko snažna da su se on i njegov brat usudili da traže od Isusa uzvišena mesta u Božjem Kraljevstvu (Marko 10:37). Jovan je kasnije promenio stav. U stvari, on je u svojoj trećoj poslanici osudio Diotrefa koji je, kako čitamo, ’voleo da ima prvo mesto‘ (3. Jovanova 9, 10). Hrišćani danas ozbiljno shvataju Isusove reči i razvijaju poniznost, dok slede primer apostola Jovana koji je odbacio ambiciozne težnje.

Međutim, činjenica je da nečiji talenti, sposobnosti, dobra dela i marljiv rad ne vode uvek do priznanja. Ljudi nekada nagrade one koji poseduju takve kvalitete, a nekad ne (Poslovice 22:29; Propovednik 10:7). Ponekad vodeće položaje dobiju oni koji nisu dovoljno kvalifikovani, dok sposobni pojedinci ostaju nezapaženi. U ovom nesavršenom svetu, ne znači da su oni koji su uticajni i zauzimaju istaknute položaje ujedno i najsposobniji.

Pitanje ambicije ne predstavlja moralnu dilemu za prave hrišćane. Njihova savest koja je oblikovana po biblijskim načelima pomaže im da se klone želje za istaknutošću. Oni se jednostavno trude da u svim prilikama postupaju na najbolji način, na Božju slavu, a ishod prepuštaju njemu (1. Korinćanima 10:31). Svoje sposobnosti koriste na način kojim pokazuju da imaju strah od Boga i drže njegove zapovesti.

[Slika na stranama 12, 13]

Da li je Bog podstakao Avrahama da bude ambiciozan?