Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Vekovna draž zlata

Vekovna draž zlata

Vekovna draž zlata

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ AUSTRALIJE

DUBOKO u australijskoj divljini, jedan tragač s mukom korača kroz isušeno rečno korito. Podnevno sunce prži njegova leđa, a njegova prašnjava majica je mokra od znoja. Ne obazirući se na to, on čvrsto drži dugačak metalni štap koji je pričvršćen za okruglu spravu veličine tanjira. To je moderni detektor metala, koji on pomera tamo-amo iznad tla. Magnetno polje detektora prodire jedan metar u kamenito tlo. Slušalice koje tragač nosi primaju signal detektora i emituju neprekidan, piskav zvučni signal.

Iznenada se njegov puls ubrzava jer se taj piskavi signal snižava i pretvara u nizak, pucketav zvuk — siguran znak da se njegov uređaj nalazi iznad metala koji leži u zemlji. Tragač se spušta na kolena i svojim malim pijukom počinje brzo da kopa po stvrdnutom tlu. Predmet na koji je naišao verovatno je samo zarđali ekser ili neki stari novčić. Ali, što dublje kopa, on sve pažljivije gleda ne bi li pronašao neki nagoveštaj da tu ima zlata.

Zlatna groznica koja ne prestaje

Metode traganja za zlatom menjale su se tokom istorije, ali žudnja čovečanstva za ovim sjajnim žutim metalom ostala je ista. U stvari, prema udruženju World Gold Council, tokom proteklih 6 000 godina iskopano je više od 125 000 tona zlata. a Mada su drevne civilizacije u Egiptu, Ofiru i Južnoj Americi bile nadaleko poznate po svom bogatstvu u zlatu, više od 90 posto sveg zlata koje je ikada ugledalo svetlost dana iskopano je tokom proteklih 150 godina (1. Kraljevima 9:28).

Prava pomama za ovim plemenitim metalom počela je 1848, kada je zlato pronađeno u blizini Saterove pilane, na Američkoj reci, u Kaliforniji. Ovo otkriće pokrenulo je poznatu „zlatnu groznicu“ — pravu bujicu tragača punih nade koji su preplavili ovo područje. Svi su oni maštali o tome da će u kalifornijskom tlu pronaći bogatstvo. Mnogi su ostali praznih šaka, ali neki su postigli neverovatan uspeh. Tokom vladavine Rimskog carstva u celom svetu bilo je iskopano oko 10 tona zlata, dok je tokom 1851. samo u Kaliforniji bilo je izvađeno 77 tona zlata.

Otprilike u isto vreme, zlato je pronađeno i na drugom kraju sveta, u novoosnovanoj koloniji Australiji. Edvard Hargrejvs, koji je stekao dragoceno iskustvo na kalifornijskim nalazištima zlata, došao je u Australiju i pronašao zlato u jednoj rečici blizu gradića Baterst u Novom Južnom Velsu. Tokom 1851, velika ležišta zlatne rude bila su pronađena u okolini Balarata i Bendiga, u državi Viktorija. Čim su se vesti o ovim otkrićima proširile, počela je zlatna groznica. Među onima koji su došli bilo je profesionalnih kopača, ali bilo je i mnogo radnika sa farmi i službenika koji nikad ranije nisu uzeli rudarski pijuk u ruke. Opisujući situaciju u jednom gradu koji je bio zahvaćen zlatnom groznicom, jedne tadašnje novine su izvestile: „Baterstom ponovo vlada ludilo. Delirijum zlatne groznice vratio se sa još većim intenzitetom. Kad se sretnu, ljudi tupo zure jedan u drugog, pričaju nepovezane besmislice i pitaju se šta će se dalje dešavati.“

Šta se zatim desilo? Naglo je porastao broj stanovnika. U deceniji koja je sledila nakon 1851, broj stanovnika u Australiji se udvostručio, jer su u tu zemlju iz svih krajeva sveta pristizali tragači puni nade. Veće ili manje količine zlata nalažene su širom kontinenta. Kad bi se grozničava potraga stišala na jednom, počinjala je na drugom mestu. Samo tokom 1856, australijski tragači su iskopali 95 tona zlata. Zatim se 1893. otpočelo s vađenjem zlata u blizini Kalgurlija u Zapadnoj Australiji. Od tada je s tog područja, koje je opisano kao „najbogatijih 2,5 kvadratnih kilometara zlatonosne zemlje na svetu“, izvađeno više od 1 300 tona ovog plemenitog metala. U ovoj oblasti još ima zlata; tu se nalazi i najdublji površinski kop zlata na svetu — ljudskom rukom napravljen kanjon širok skoro 2 kilometra, dugačak 3 kilometra i dubok 400 metara!

Danas Australija po proizvodnji zlata zauzima treće mesto u svetu. Ova privredna grana zapošljava 60 000 radnika, a godišnje se iskopa oko 300 tona zlata čija vrednost iznosi tri milijarde evra. Sjedinjene Države su na drugom mestu po proizvodnji zlata. Ipak, već više od sto godina, vodeći svetski proizvođač je Južnoafrička Republika. Skoro 40 posto zlata koje je ikad izvađeno potiče iz te zemlje. U svetu se svake godine iskopa više od 2 000 tona zlata. Za šta se sve koristi taj dragoceni metal?

Bogatstvo i lepota u jednom

Nešto zlata se još uvek koristi za izradu kovanog novca. Kovnica u Pertu, u Zapadnoj Australiji, jedan je od vodećih proizvođača ove vrste novca. Međutim, ti zlatnici se ne puštaju u opticaj, već su namenjeni kolekcionarima. Pored toga, približno jedna četvrtina celokupnog zlata pretvorena je u dragocene, masivne zlatne poluge koje se čuvaju u bankarskim trezorima. Većina svetskog bogatstva u zlatnim polugama nalazi se u bankama u Sjedinjenim Državama.

Trenutno oko 80 posto, to jest oko 1 600 tona zlata koje se godišnje iskopa, dospeva u ruke veštih zanatlija koji od njega prave nakit. Sjedinjene Države možda imaju najviše zlata u svojim bankama, ali kada se radi o nakitu, najviše zlata nalazi se unutar granica Indije. Osim što je dragocen i prelep, ovaj meki metal poseduje svojstva koja ga čine pogodnim za obradu u različite svrhe.

Drevni metal, moderna primena

Po svemu sudeći, egipatski faraoni su znali da je zlato otporno na koroziju i zato su ga koristili za izradu posmrtnih maski. Kad su arheolozi otkrili grobnicu faraona Tutankamona, hiljadama godina nakon njegove smrti, ustanovili su da je zlatna posmrtna maska mladog kralja zadržala svoj prvobitan sjaj i blistavu žutu boju, što svedoči u prilog trajnosti zlata.

Zlato zadržava svoj sjaj zato što je otporno na vodu i vazduh, pod čijim uticajem dolazi do korozije drugih metala kao što je gvožđe. Osim što je otporno na koroziju, zlato je i izvanredan provodnik elektriciteta, što ga čini idealnim za upotrebu pri izradi elektronskih komponenti. Svake godine se u televizore, video-rekordere, mobilne telefone i u oko 50 miliona kompjutera ugradi oko 200 tona zlata. Uz to, najkvalitetniji kompakt-diskovi presvučeni su tankim slojem zlata što im daje veću trajnost.

Tanak zlatni film ispoljava neke neobične karakteristike. Osmotrimo interakciju ovog metala sa svetlošću. Kad se preradi u ultratanke listiće, zlato postaje prozirno. Tako stanjeno, ono propušta zelenu svetlost, ali odbija infracrvene zrake. Prozori presvučeni zlatom propuštaju svetlost, ali odbijaju toplotu. Zato su prozori pilotskih kabina u modernim avionima presvučeni zlatom, kao i prozori mnogih novih poslovnih zgrada. Osim toga, neprozirna zlatna folija omotava se oko osetljivih delova svemirskih letelica, što im pruža efikasnu zaštitu od intenzivne radijacije i toplote.

Zlato je takođe izuzetno otporno na bakterije. Stomatolozi ga koriste da bi popravili ili zamenili slomljene ili pokvarene zube. U poslednje vreme, ono se pokazalo i kao idealan materijal za izradu hirurških implantata kao što su stentovi — sićušne mrežaste cevčice koje se ugrađuju kako bi se ojačale oštećene vene i arterije.

S obzirom na višestruku primenu, vrednost i lepotu zlata, nema sumnje da će ljudi i dalje neumorno tragati za ovim dragocenim metalom.

[Fusnota]

a Gustina zlata je toliko velika da bi kocka od ovog metala, čije bi strane imale dužinu od samo 37 centimetara, bila teška oko jednu tonu.

[Okvir na 25. strani]

Gde se zlato krije?

Stene: Male količine zlata mogu se naći u svim stenama vulkanskog porekla. Stene u nekim područjima sadrže prilično visoku koncentraciju zlata, tako da se kompanijama isplati da vade i drobe rudu iz koje se zatim hemijskim putem izdvaja ovaj plemeniti metal. Iz tone stena koje sadrže rudu visokog kvaliteta dobija se samo oko 30 grama zlata.

Zlatne žice: Ponekad se zlato može naći između zbijenih slojeva kvarca, u vidu listića ili žila. Ta nalazišta se nazivaju zlatne žice.

Reke: Zlatonosni slojevi kvarca koji su izloženi suncu, kiši i vetru s vremenom se lome, oslobađajući zlato koje se zatim taloži u potocima i rekama u vidu zrnaca ili ljuspica. U ovom obliku, ono je poznato kao aluvijalno zlato.

Zemljište: Neobični oblici koji su se slučajno formirali u zemlji poznati su kao grumeni zlata. Oni ponekad mogu biti ogromni. Najveći grumen zlata koji je ikad pronađen u Australiji nazvan je „Dobrodošao neznanac“ i bio je težak skoro 70 kilograma! Pronađen je 1869. u australijskoj državi Viktorija. Inače, u Australiji je pronađeno 23 od 25 najvećih grumenova. Danas su grumeni zlata, koji mogu biti mali poput vrha palidrvca, ređi nego vrhunski dijamanti.

[Okvir/Slika na 27. strani]

Kako funkcioniše detektor metala?

Glavni delovi detektora metala obično su dva kalema žice. Kroz jedan kalem se propušta električna struja koja stvara magnetno polje. Kada detektor metala prođe iznad metalnog predmeta, kao što je grumen zlata, on indukuje slabo magnetno polje tog predmeta. Drugi kalem detektora registruje to magnetno polje i pomoću svetla, mernog instrumenta ili zvuka daje signal korisniku.

[Slike na 25. strani]

Zlatna groznica, sredina 19. veka:

1. Saterova pilana, Kalifornija, Sjedinjene Države

2. Bendigo Krik, Viktorija, Australija

3. Golden Point, Balarat, Viktorija, Australija

[Izvori]

1: Library of Congress; 2: Gold Museum, Ballarat; 3: La Trobe Picture Collection, State Library of Victoria

[Slike na 26. strani]

Savremena upotreba zlata

Najkvalitetniji kompakt-diskovi presvučeni su tankim slojem zlata

Zlatna folija se koristi u svemirskim letelicama

Zlato se koristi u mikročipovima

Pozlaćene žice su izvanredni provodnici elektriciteta

[Izvori]

NASA photo

Carita Stubbe

Courtesy Tanaka Denshi Kogyo

[Slika na 26. strani]

Najveći površinski kop zlata na svetu, Kalgurli, Zapadna Australija

[Izvor]

Courtesy Newmont Mining Corporation

[Izvor slike na 24. strani]

Brasil Gemas, Ouro Preto, MG