Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Da li Biblija podupire diskriminaciju žena?

Da li Biblija podupire diskriminaciju žena?

Gledište Biblije

Da li Biblija podupire diskriminaciju žena?

TERTULIJAN, teolog iz trećeg veka, jednom je rekao da su žene „kapija kroz koju ulazi demon“. Drugi su koristili Bibliju da bi žene predstavili kao manje vredne u odnosu na muškarce. Zbog toga, mnogi smatraju da Biblija podupire diskriminaciju žena.

Elizabet Kadi Stanton, koja je živela u 19. veku i bila među prvim borcima za prava žena u Sjedinjenim Državama, smatrala je da su „Biblija i Crkva najveće prepreke na putu ka ostvarenju ravnopravnosti žena“. Govoreći o prvih pet knjiga Biblije, ona je jednom prilikom rekla: „Nisam pročitala ništa što u tolikoj meri zastupa potčinjavanje i ponižavanje žene.“

Mada danas većina ljudi nema tako ekstremno gledište, mnogi još uvek smatraju da neki delovi Biblije podupiru diskriminaciju žena. Da li je takav zaključak opravdan?

Stav prema ženama u Hebrejskim spisima

„Želje će te tvoje vući k mužu svome, ali će on nad tobom vlast imati“ (Postanje 3:16). Kritičari ukazuju na ove reči kao na Božje odobrenje da žene budu podjarmljene. Međutim, ovom izjavom Bog nije objavio svoju nameru, već je ukazao na žalosne posledice greha i odbacivanja njegove vrhovne vlasti. Zlostavljanje žena je direktna posledica ljudske nesavršenosti, a ne Božja volja. Činjenica je da u mnogim kulturama muževi dominiraju nad svojim suprugama i često se vrlo grubo ophode s njima. Ali, to nije bila Božja namera.

I Adam i Eva su bili stvoreni po Božjem obličju. Osim toga, oboje su od Boga dobili isti zadatak, naime da imaju potomstvo, napune zemlju i vladaju njom. Trebalo je da to ostvare zajedno, radeći kao tim (Postanje 1:27, 28). Očigledno je da u to vreme nijedno od njih nije okrutno dominiralo nad drugim. U Postanju 1:31 piše: „Pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, sve dobro beše.“

Biblijski izveštaji ne iznose uvek Božje gledište o nekoj stvari. Oni mogu biti samo opis nekog događaja iz prošlosti. U izveštaju o tome da je Lot ponudio svoje ćerke stanovnicima Sodoma ne komentariše se da li je to bilo moralno ili ne, niti se spominje da li je Bog osudio taj Lotov postupak a (Postanje 19:6-8).

Činjenica je da Bog mrzi sve vidove iskorišćavanja i zlostavljanja (Izlazak 22:22; Ponovljeni zakoni 27:19; Isaija 10:1, 2). Mojsijev zakon je osuđivao silovanje i prostituciju (Levitska 19:29; Ponovljeni zakoni 22:23-29). Osim toga, zabranjivao je preljubu — smrtna kazna je bila predviđena i za muškarca i za ženu koji bi počinili taj prestup (Levitska 20:10). Zakon nije podupirao diskriminaciju žena, već im je davao dostojanstvo i štitio ih od iskorišćavanja koje je bilo uobičajeno u okolnim narodima. Na vrednu ženu se među Jevrejima gledalo s velikim uvažavanjem i cenjenjem (Poslovice 31:10, 28-30). To što se Izraelci nisu pridržavali Božjeg zakona kada je u pitanju pokazivanje poštovanja prema ženama bila je njihova krivica, a ne Božja volja (Ponovljeni zakoni 32:5). Bog je na kraju osudio i kaznio celu tu naciju zbog njihove očigledne neposlušnosti.

Da li je podložnost diskriminacija?

Da bi neko društvo moglo da funkcioniše na ispravan način, neophodno je da u njemu vlada red. To zahteva postojanje autoriteta. U suprotnom, zavladao bi haos. „Bog nije Bog nereda, nego mira“ (1. Korinćanima 14:33).

Apostol Pavle je na sledeći način opisao uređenje poglavarstva: „Glava svakom čoveku [je] Hrist; a glava ženi je čovek; a glava Hristu je Bog“ (1. Korinćanima 11:3). Svi osim Boga podložni su nekom višem autoritetu. Da li to što je Isus podložan nekome znači da je izložen diskriminaciji? Naravno da ne! Muškarcima je u skladu sa Svetim pismom povereno vođstvo u skupštini i u porodici, ali to ne znači da su žene diskriminisane. Da bi porodica i skupština napredovale, potrebno je da i žene i muškarci s ljubavlju i poštovanjem ispunjavaju svoje uloge (Efešanima 5:21-25, 28, 29, 33).

Isus se prema ženama uvek ophodio s poštovanjem. On nije sledio običaje i pravila fariseja kojima su omalovažavane žene. Razgovarao je s nejevrejkama (Matej 15:22-28; Jovan 4:7-9). Poučavao je žene (Luka 10:38-42). Isticao je načela koja su osuđivala one koji su napuštali svoje supruge, čime je štitio žene (Marko 10:11, 12). Možda je najveća novina za to vreme bilo to što su se među Isusovim bliskim prijateljima nalazile i žene (Luka 8:1-3). Budući da je bio savršeno oličenje svih Božjih osobina, Isus je pokazao da su osobe oba pola podjednako vredne u Božjim očima. U stvari, među prvim hrišćanima koji su primili dar svetog duha, bili su i muškarci i žene (Dela apostolska 2:1-4, 17, 18). Među onima koji su pomazani svetim duhom i koji će služiti kao kraljevi i sveštenici s Hristom, ne postoji nikakva razlika u polu kad uskrsnu u nebeski život (Galatima 3:28). Prema tome, Autor Biblije, Jehova, ne podupire diskriminaciju žena.

[Fusnota]

[Slika na 18. strani]

Za razliku od mnogih svojih savremenika, Isus se prema ženama ophodio s poštovanjem