Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Ako hrane ne bude

Ako hrane ne bude

Ako hrane ne bude

KADA u nekim delovima sveta žitelji grada odu u prodavnicu ili na pijacu, oni očekuju da će tamo zateći dovoljnu količinu poljoprivrednih proizvoda po pristupačnim cenama. Kada su im očekivanja ispunjena, potrošači se ne opterećuju mnogo snabdevanjem i distribucijom hrane. Međutim, u vreme krize, ljudi počinju da razmišljaju o tome šta je sve potrebno uraditi da bi prehrambeni proizvodi došli do njih. Ako je iz nekog razloga snabdevanje ugroženo, posledice mogu biti katastrofalne.

Osmotrite šta se dogodilo u jednoj severnoafričkoj zemlji pogođenoj ekonomskim problemima. Tamošnja vlada je ukinula finansijsku pomoć poljoprivrednicima usled čega se cena hleba preko noći udvostručila. U znak protesta, besne rulje su divljale ulicama razbijajući izloge prodavnica i napadajući banke i pošte. Nemiri su zahvatili celu zemlju i uvedeno je vanredno stanje. U nastojanju da obuzdaju proteste, snage bezbednosti su otvorile vatru na mnoštva, pri čemu je prema nekim izveštajima ubijeno 120 ljudi, dok su mnogi drugi ranjeni.

Da snabdevanje hranom može biti problem čak i u ekonomski stabilnim zemljama, pokazuje ono što se u septembru 2000. dogodilo u Britaniji. Protestujući zbog visokih cena goriva, demonstranti su blokirali izlaze iz rafinerija nafte, sprečavajući cisternama prolaz. U roku od nekoliko dana, na benzinskim pumpama je nestalo goriva, kola i kamioni su stali i sistem za snabdevanje hranom prestao je da funkcioniše. Širom zemlje, rafovi u radnjama i supermarketima, u kojima se roba obično naručuje u zavisnosti od potrebe, bili su prazni.

U zemljama u razvoju postoje različiti problemi povezani s distribucijom hrane. Suše, ekonomske krize, građanski nemiri i ratovi — puno je razloga zbog kojih „veoma često dolazi do neefikasnosti i raspada sistema za snabdevanje“, navodi se u publikaciji Feeding the Cities, koju je objavila Organizacija Ujedinjenih nacija za ishranu i poljoprivredu. „Kada se tako nešto dogodi, najviše trpe siromašni, čak i ako posledice možda samo privremeno pogađaju određeni region.“

Analitičari smatraju da će brzi rast gradskog stanovništva predstavljati „ogroman izazov“ za snabdevače i distributere hrane. Procenjuje se da će do 2007. više od polovine svetske populacije živeti u gradovima. Prema Organizaciji Ujedinjenih nacija za ishranu i poljoprivredu, „snabdevanje [gradskog stanovništva] zdravom hranom po pristupačnoj ceni dovešće sistem isporuke i distribucije do samog kolapsa“.

Snabdevanje i kupovina prehrambenih proizvoda veoma su važne stavke u našem životu. Stoga se nameće pitanje koliko je sistem snabdevanja siguran? Zašto među stručnjacima postoji zabrinutost da je on izložen krajnjem pritisku? I hoće li ikada doći vreme kada niko neće morati da brine o tome da li će imati sledeći obrok?

[Slika na 2. strani]

Levo: Pijaca na čamcima u Tajlandu

[Izvor]

© Jeremy Horner/Panos Pictures

[Slika na 3. strani]

Otimačina tokom nestašice hrane

[Izvor]

BETAH/SIPA