Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Romi — hiljadu godina radosti i tuge

Romi — hiljadu godina radosti i tuge

Romi — hiljadu godina radosti i tuge

SVE podseća na neko veliko tradicionalno venčanje. Posluženo je obilje hrane i pića, a zvuci muzike ispunjavaju kuću. Oko stidljivog mladoženje i ozarene mlade tiskaju se rođaci koji žele da im čestitaju. Ali, to nije venčanje već samo proslava veridbe na koju je veče uoči venčanja došlo više od 600 gostiju. Mladoženjina porodica plaća mladinim roditeljima cenu za nevestu. Sutra će mladoženja i njegova porodica odvesti mladu u njen novi dom, gde će se održati venčanje i još jedno slavlje povodom toga.

Svi rođaci mladenaca govore romski — jezik koji se smatra stranim u svim zemljama gde oni žive. Različiti dijalekti ovog jezika, kao i mnoge vekovne tradicije i svadbeni običaji, deo su kulture naroda koji je rasejan po čitavom svetu, ali nema svoju državu ni nacionalnu vladu. Taj narod su Romi. a

Ko su Romi?

Prateći jezičko, kulturno i genetsko poreklo ovog naroda, vraćamo se oko 1 000 godina u prošlost, u severnu Indiju. Kada se izuzmu neke reči koje su preuzete u novije vreme, očigledno je da njihov jezik potiče iz Indije. Manje je očigledan razlog zbog kog su napustili tu zemlju. Neki stručnjaci smatraju da su njihovi preci možda bili zanatlije i zabavljači koji su pratili vojne čete i koji su otišli iz svoje domovine posle nekog oružanog sukoba. U svakom slučaju, Romi su stigli u Evropu preko Persije i Turske pre 1300. godine n. e.

U Evropi su o Romima dugo vladala dva ekstremna gledišta. S jedne strane, u nekim romanima i filmovima su idealizovani i prikazani kao gostoljubive, bezbrižne lutalice koje pesmom i igrom nesputano izražavaju životne radosti i tuge. S druge strane, ocrnjivani su kao nepouzdani, čudni i nepoverljivi — večito po strani, izolovani i odvojeni od društva koje ih okružuje. Osvrnimo se na neobičnu prošlost Roma da bismo razumeli kako su nastale takve predstave.

Doba diskriminacije

U srednjem veku, svet većine Evropljana nije se pružao dalje od sela ili grada u kom su živeli. Zamislite šta im je onda prolazilo kroz misli kada su prvi put videli novopridošle romske porodice. U njihovoj pojavi je sigurno bilo mnogo toga što je budilo radoznalost. Pridošlice su imale tamnu kožu, crnu kosu i oči, kao i potpuno drugačiju odeću, navike i jezik. Osim toga, Romi su se često držali po strani što verovatno potiče iz prošlosti, kada su živeli u Indiji, u društvu podeljenom na kaste. Kako su decenije prolazile, prvobitna radoznalost Evropljana ustupila je mesto nepoverenju.

Romi su bili doslovno gurnuti na marginu društva — mogli su da se ulogore samo izvan naselja i nisu smeli da uđu unutra čak ni da bi kupili namirnice ili uzeli vodu. „Oni kradu decu“, pričalo se, „čak ih jedu!“ Na nekim mestima se od Roma zakonom zahtevalo da kuvaju na otvorenom kako bi svako ko to želi mogao da proveri šta se nalazi u njihovim kazanima. Ta provera se često vršila tako što se hrana prosipala na zemlju. Ne iznenađuje što su neki Romi krali hranu da bi preživeli.

Da bi se izborili sa diskriminacijom, Romi su se tesno držali jedni uz druge. Vekovima im je porodični život bio oslonac i izvor radosti. Poznato je da su roditelji veoma brižni prema deci. Deca se na isti način ophode prema roditeljima i brinu o njima kad ostare. Osim toga, mnogi Romi se čvrsto drže tradicionalnog kodeksa ponašanja i onoga što se smatra ispravnim.

Život na putu

Zbog toga što skoro nigde nisu bili rado viđeni, Romi su stalno putovali. Zahvaljujući tom nomadskom životu, postali su vični različitim veštinama, kao što je obrada metala i trgovina. Takođe su bili poznati kao zabavljači. Vršeći različite usluge, bar su mogli da prehrane svoje porodice. Pošto se verovalo da Romkinje imaju spiritističke moći, neke od njih su zarađivale novac pretvarajući se da je zaista tako. Nomadski život je takođe umanjivao rizik od kulturno ili moralno štetnog uticaja do kog bi doveo preveliki kontakt sa onima koji nisu Romi (gađe, na romskom). b

U međuvremenu, predrasude su vodile do progonstva. Romi su proterani iz nekih evropskih zemalja. Na drugim mestima su vekovima bili u ropstvu. Kada je tokom 60-ih godina 19. veka tom ropstvu došao kraj, veliki broj Roma je migrirao u Zapadnu Evropu i na američki kontinent. Gde god da su išli, nosili su svoj jezik, običaje i veštine.

Čak i dok su bili ugnjetavani, Romi su ponekad nalazili izvesno zadovoljstvo u bavljenju umetnošću. U Španiji su mešanjem romske i drugih kultura nastali flamenko muzika i ples, dok su u Istočnoj Evropi romski muzičari prihvatili narodne pesme iz tih krajeva, dodajući im svoj prepoznatljivi stil. Strastvene melodije romskih pesama uticale su čak i na kompozitore klasične muzike kao što su Betoven, Brams, Dvoržak, Hajdn, List, Mocart, Rahmanjinov, Ravel, Rosini, Sen-Sans i Sarasate.

Romi u savremenom svetu

Danas širom sveta živi između dva i pet miliona Roma (neki kažu i mnogo više). Najviše ih ima u Evropi. Veliki broj njih sada ne putuje od jednog mesta do drugog, a neki su dobro situirani. Pa ipak, Romi su u mnogim zemljama i dalje siromašni i u nepovoljnom položaju. Često žive u krajnjoj bedi.

Tokom komunističke vladavine u Istočnoj Evropi, politička ideologija je podsticala na jednakost svih građana. Vlasti su donekle uspevale da ograniče nomadski način života Roma tako što su im obezbeđivale zaposlenje i davale državne stanove. To je ponekad značilo izvesno poboljšanje u pogledu zdravlja i životnog standarda, ali nije izbrisalo ukorenjena negativna osećanja i stavove koje su Romi i oni koji to nisu vekovima gajili jedni prema drugima.

Tokom 1990-ih, u Istočnoj Evropi je došlo do političkih promena koje su obećavale nove mogućnosti. Međutim, te promene su takođe otvorile stare rane — programi za socijalnu pomoć su redukovani a zakoni protiv diskriminacije nisu više tako energično sprovođeni, usled čega se veliki broj Roma ponovo našao u teškoj društvenoj i ekonomskoj situaciji.

U potrazi za nadom i boljim životom

Takvo stanje je vladalo u Istočnoj Evropi kada je crnokosa Andrea išla u školu. Bila je jedini učenik romskog porekla u odeljenju. Iako je snažna ličnost, ne može da zadrži suze dok priča o tome kako je bila izložena ismevanju i odbijanju. „Kada su se birale ekipe za neku igru, uvek bih bila izabrana poslednja“, priseća se Andrea. „Želela sam da pobegnem u Indiju, gde se ne bih razlikovala od drugih. Neko je jednom viknuo na mog druga: ’Vrati se u Indiju!‘ On je odgovorio: ’Vratio bih se da imam novca.‘ Nigde se nismo osećali kao kod kuće. Svuda smo bili nepoželjni.“ Pošto je bila talentovana za ples, Andrea je maštala o tome da postane slavna, nadajući se da će je tako drugi prihvatiti. Ali, dok je bila tinejdžer, pronašla je nešto mnogo bolje.

Andrea priča: „Jednog dana nas je posetila Piroška, mlada žena koja je Jehovin svedok. Ona mi je iz Biblije pokazala da Bog voli svakog pojedinca, a ne samo čovečanstvo u celini. Rekla mi je da ako to želim, Bog može biti moj prijatelj. Tada sam shvatila da postoji neko kome je zaista stalo do mene. Saznanje da su u Božjim očima svi ljudi jednaki pružilo mi je više samopouzdanja.

„Sa Piroškom sam išla na sastanke Svedoka gde sam upoznala i osobe romskog porekla i druge. Primetila sam da među njima vlada jedinstvo. Stekla sam prave prijatelje među Svedocima različitog porekla. Nakon što sam oko godinu i po proučavala Bibliju s Piroškom, i ja sam postala Jehovin svedok.“ Danas Andrea i njen suprug služe kao punovremeni propovednici, poučavajući druge da Bog voli ljude iz svih naroda.

’Prihvaćen kao ravnopravan‘

Osvrćući se na svoju mladost, Hajro priča: „Družio sam se s mladićima koji su kršili zakon i zbog toga sam često upadao u nevolje. Jednom sam bio u pritvoru zbog krađe koju smo zajedno počinili. Kada me je policija vratila kući, više sam se plašio majčine reakcije nego njih jer sam poput mnogih Roma u porodici poučavan da se ne sme krasti ni od koga.“

Kada je Hajro odrastao, on i njegova porodica su došli u kontakt s Jehovinim svedocima. Biblijsko obećanje da će Božje Kraljevstvo ukloniti predrasude, diskriminaciju i druge probleme koji pogađaju čovečanstvo duboko je dirnulo Hajra. „Romi nikada nisu imali svoju vladu koja bi brinula o njima“, kaže on. „Zato smatram da su oni u dobroj prilici da shvate koliko će dobra Božje Kraljevstvo doneti svim ljudima. Ja već sada vidim te koristi. Od kada sam prvi put kročio u Dvoranu Kraljevstva, osećam isto što i apostol Petar koji je rekao: ’Zaista shvatam da Bog nije pristran, nego iz svakog naroda prihvata onog ko ga se boji i čini što je pravedno‘ (Dela apostolska 10:34, 35). Svi su me prihvatili kao ravnopravnog. Prosto nisam mogao da poverujem kada su mi se oni koji nisu Romi obraćali sa prala — što na romskom znači ’brat‘!

„U početku su mi se neki članovi porodice žestoko protivili. Nisu mogli da razumeju promene koje sam preduzeo da bih živeo u skladu s biblijskim načelima. Ali sada rođaci i ostali Romi mogu da vide koliko sam srećan zbog toga što se čvrsto držim Božjih merila i koliko je to korisno. Većina njih bi takođe volela da promeni svoj život nabolje.“ Hajro sada služi kao hrišćanski starešina i punovremeni propovednik. Njegova supruga Megan, koja nije Romkinja, pomaže Romima i drugima da iz Biblije saznaju kako mogu imati srećan život, i sada i u budućnosti. „Porodica mog muža i ostali Romi potpuno su me prihvatili“, kaže ona. „Drago im je što neko ko nije romskog porekla pokazuje takvo interesovanje za njih.“

[Fusnote]

a U različitim delovima sveta Rome nazivaju raznim imenima. Jedno od njih je Cigani, što je izraz koji se obično smatra pogrdnim. Kada govore o sebi, oni najčešće koriste reč Rom, što na njihovom jeziku znači „čovek“. Neke grupe koje govore romski poznate su po drugim imenima, što je slučaj sa Sintima.

b Iako se neki Romi čvrsto drže mnogih svojih običaja, u velikom broju slučajeva prihvatili su religiju koja preovladava u zemlji u kojoj žive.

[Istaknuti tekst na 24. strani]

Romi danas žive u skoro svim delovima sveta

[Okvir/Slika na 23 strani]

Procenjuje se da je tokom nacističkog režima u Evropi, u Hitlerovim logorima smrti osim Jevreja, Jehovinih svedoka i drugih, ubijeno više od 400 000 Roma. Godine 1940, pre nego što je svetska javnost saznala za Hitlerova ubilačka nastojanja, glumac Čarli Čaplin, koji je i sam bio romskog porekla, snimio je film Veliki diktator, u kome ismeva Hitlera i nacistički pokret. Još neki poznati umetnici romskog porekla su glumac Jul Briner, glumica Rita Hejvort (dole), slikar Pablo Pikaso (dole), džez muzičar Đango Rajnhard i makedonska pevačica Esma Redžepova. Među Romima ima inženjera, lekara, profesora i poslanika u državnim parlamentima.

[Izvori]

AFP/Getty Images

Photo by Tony Vaccaro/Getty Images

[Okvir/Slika na 26 strani]

Svedoci romskog porekla

Mnogi Romi su postali Jehovini svedoci. Neki služe kao skupštinske starešine ili kao pioniri, provodeći mnogo vremena u službi propovedanja. Vlasti u zemljama u kojima oni žive, kao i ostali stanovnici, smatraju ih uzornim građanima. Jedan Svedok iz Slovačke koji je romskog porekla, priča: „Jednog dana je komšija pokucao na naša vrata. Rekao nam je: ’Moja supruga i ja imamo probleme u braku, ali znam da nam vi možete pomoći‘. Kada smo ga pitali: ’Zašto baš mi?‘, on je odgovorio: ’Ako je Bog u kog verujete pomogao vama Romima da imate bolji život, možda će pomoći i nama.‘ Dali smo mu knjigu sa biblijskim savetima za porodični život koju su izdali Jehovini svedoci.

„Njegova supruga, koja nije znala da je on bio kod nas, navratila je kasnije sa istom molbom. ’Niko drugi u ovoj zgradi ne može nam pomoći‘, rekla je ona. Dali smo joj istu knjigu. Oboje su nas zamolili da ne kažemo njihovom bračnom drugu za tu posetu. Mesec i po dana kasnije, počeli smo da proučavamo Bibliju s tim bračnim parom. Ljudi nas toliko cene zbog toga što živimo u skladu s biblijskom istinom da su počeli da nam se obraćaju za duhovnu pomoć.“

[Slike]

Narbon, Francuska

Granada, Španija

’Romi su u dobroj prilici da shvate koliko će dobra Božje Kraljevstvo doneti svim ljudima‘ (Hajro).

[Slika na 22. strani]

Poljska

[Izvor]

© Clive Shirley/Panos Pictures

[Slika na 22. strani]

Romi u Engleskoj, 1911.

[Izvor]

By courtesy of the University of Liverpool Library

[Slika na stranama 22, 23]

Slovačka

[Slika na 23. strani]

Makedonija

[Izvor]

© Mikkel Ostergaard/Panos Pictures

[Slika na 24. strani]

Rumunija

[Slika na 24. strani]

Makedonija

[Slika na stranama 24, 25]

Češka

[Slike na stranama 24, 25]

Španija

[Slika na 25. strani]

Andrea je maštala o tome da postane slavna igračica, nadajući se da će je tako drugi prihvatiti

[Izvori slika na 24. strani]

Rumunija: © Karen Robinson/Panos Pictures; Makedonija: © Mikkel Ostergaard/Panos Pictures; Češka: © Julie Denesha/Panos Pictures