Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Zašto Bog dopušta patnju?

Zašto Bog dopušta patnju?

Zašto Bog dopušta patnju?

PONEKAD osoba koja pita „Zašto?“ ne traži samo odgovore već i utehu. Kada to pitanje postavi neko ko je doživeo težak gubitak, uteha mu je preko potrebna. Da li Biblija pruža takvu utehu? Osmotrimo tri važne biblijske istine koje su s tim povezane.

Kao prvo, nije pogrešno postaviti pitanje zašto Bog dopušta patnju. Neki ljudi se plaše da će, ako to pitaju, izgledati da nemaju dovoljno vere ili da ne poštuju Boga. Ali, nije tako — ako iskrena srca postavljate to pitanje, znajte da niste jedini. Verni prorok Avakum je pitao Boga: „Zašto me puštaš da vidim zlo i zašto gledaš muku? Zašto su pljačka i nasilje preda mnom, zašto nastaju prepirke i zašto izbijaju svađe?“ (Avakum 1:3). Jehova Bog nije ukorio Avakuma zbog toga. Avakumova pitanja su zapisana u Božjoj Reči kako bismo svi mogli da ih čitamo (Rimljanima 15:4).

Kao drugo, važno je da razumemo da Bog saoseća s nama u našim nevoljama. On nije dalek ni tajanstven, voli pravdu i mrzi zlo, kao i patnju koju ono prouzrokuje (Psalam 37:28; Poslovice 6:16-19). U Nojevim danima, Bog je „osetio bol u srcu“ zbog toga što je zemlja bila puna nasilja (Postanak 6:5, 6). On se nije promenio — isto oseća i zbog onoga što se događa u naše vreme (Malahija 3:6).

Treće, Bog nikada ne prouzrokuje zlo. Biblija to jasno ističe. Oni koji okrivljuju Boga za stvari kao što su ubijanje i terorizam zapravo ga klevetaju. Zapazite šta se kaže u Jovu 34:10: „Daleko je od istinitog Boga da zlo čini, i od Svemoćnog da nepravedno postupa!“ Nešto slično stoji i u Jakovu 1:13: „Kad je u kušnji, neka niko ne govori: ’Bog me iskušava.‘ Jer se Bog ne može iskušavati zlim stvarima niti on ikoga zlom iskušava.“ Zato, ako se suočavate s patnjom i nedaćama, budite uvereni da ih Bog ne prouzrokuje.

Ko vlada svetom?

I pored svega što je prethodno rečeno, ostaje pitanje: „Ako je Bog pun ljubavi, pravedan i moćan, zašto je toliko zla oko nas?“ Da bismo dobili odgovor, najpre treba razjasniti jednu uobičajenu zabludu. Mnogi ljudi misle da Svemoćni Bog vlada ovim svetom i da ima potpunu kontrolu nad svim zbivanjima. „U svemiru nema nijednog atoma niti molekula koji je van njegove kontrole“, izjavio je direktor jedne teološke škole. Da li to Biblija zaista naučava?

Ne. Mnogi su iznenađeni kada saznaju šta Biblija kaže o tome ko zapravo vlada svetom. Na primer, u 1. Jovanovoj 5:19 stoji: „Ceo svet je u vlasti Zloga.“ Ko je taj Zli? Isus Hrist je rekao da je to Satana Đavo, koga je nazvao ’vladarem sveta‘ (Jovan 14:30). Kada to znamo, zar nam onda nije lakše da razumemo zašto ima toliko zla i patnje? Satana je svirep, postupa prevarno i pun je mržnje, što je uzrok mnogih patnji koje ljudi doživljavaju. Zašto onda Bog dozvoljava Satani da vlada?

Sporno pitanje pokrenuto u Edenu

Kako bi se osećao jedan brižan i dobar roditelj ako bi bio javno optužen za to da laže svoju decu, zloupotrebljava svoj autoritet nad njima i uskraćuje im dobre stvari? Da li bi opovrgnuo uvredljive optužbe ako bi fizički napao svog tužitelja? Naravno da ne bi! U stvari, ako bi postupio na taj način, moglo bi se pomisliti da su te optužbe opravdane.

Ova ilustracija nam pomaže da razumemo način na koji je Jehova Bog postupio kada mu je bio upućen izazov na samom početku ljudske istorije, na mestu zvanom Eden. Tamo je Bog prvim ljudima, Adamu i Evi, objavio divnu nameru za svoju zemaljsku decu. Trebalo je da napune zemlju, da je obrađuju i pretvore u raj (Postanak 1:28). Osim toga, stotine miliona duhovnih Božjih sinova bili su živo zainteresovani za taj predivan poduhvat (Jov 38:4, 7; Danilo 7:10).

Budući da je velikodušan Bog, Jehova je Adamu i Evi podario predivan dom, jedan vrt u kom je raslo drveće puno ukusnih plodova. Samo jedno drvo bilo im je zabranjeno — ’drvo spoznanja dobra i zla‘. Time što ne bi jeli s tog drveta, Adam i Eva bi pokazali potpuno pouzdanje u svog Oca, priznajući da on ima pravo da odlučuje šta je za njih dobro a šta loše (Postanak 2:16, 17).

Nažalost, podstaknut željom da bude obožavan, jedan od Božjih duhovnih sinova rekao je Evi da neće umreti ako bude jela zabranjeni plod (Postanak 2:17; 3:1-5). Tako se taj zli anđeo, Satana, otvoreno suprotstavio Bogu, u osnovi ga nazivajući lažovom! Satana je takođe optužio Boga da od Adama i Eve skriva informacije koje su za njih veoma važne. Nagovestio je da su ljudi sposobni da sami odlučuju šta je dobro a šta loše. Jednostavno rečeno, optužio je Boga da je nesposoban Vladar i Otac i indirektno ukazao da bi on, Satana, bio bolji u tome.

Budući da je prepredeno i podmuklo lagao, taj anđeo je učinio sebe Satanom Đavolom. Ta imena znače „protivnik“ i „klevetnik“. Šta su Adam i Eva učinili? Oni su stali na Sataninu stranu i okrenuli leđa Bogu (Postanak 3:6).

Jehova je odmah mogao da uništi pobunjenike. Ali, kao što pokazuje primer koji smo naveli, sporna pitanja koja su se tada pojavila nisu se mogla rešiti nasilno, putem odmazde. Osim toga, treba imati na umu da su Satanin izazov upućen Bogu čuli milioni anđela. U stvari, jedan nepoznat, ali prilično veliki broj njih kasnije se pridružio Satani u pobuni. Oni su postali demoni (Marko 1:34; 2. Petrova 2:4; Juda 6).

Zašto se Bog nije umešao?

Kada je naveo Adama i Evu da izaberu nezavisnost od svog Stvoritelja, Satana je zapravo osnovao jednu porodicu koja nije bila sasvim nezavisna, već je bila pod njegovom vlašću. Svesno ili nesvesno, ta porodica je pod uticajem svog „oca“, Đavola, počela da bira vlastite ciljeve i merila ponašanja (Jovan 8:44). Ali, da li će im takav način života doneti istinsku slobodu i trajnu sreću? Jehova je vrlo dobro znao da neće. Pa ipak, dozvolio je pobunjenicima da nastave putem nezavisnosti, jer su sporna pitanja koja su bila pokrenuta u Edenu jedino na taj način mogla biti rešena jednom zasvagda.

Tokom više od 6 000 godina koliko je od tada prošlo, čovečanstvo je razvilo jedan svetski poredak, isprobalo sve oblike vladavina i sva moguća merila ponašanja. Da li ste zadovoljni rezultatima? Da li ljudska porodica živi u istinskoj sreći, miru i jedinstvu? Očigledno je da nije tako. Umesto toga, ratovi, glad, prirodne katastrofe, bolest i smrt haraju svetom prouzrokujući ’ništavnost‘, ’bol‘ i ’uzdisanje‘, baš kao što piše u Bibliji (Rimljanima 8:19-22; Propovednik 8:9).

Međutim, neko bi mogao da pita: ’Zašto Bog nije sprečio tragedije?‘ Osim što to ne bi bilo pravedno, sporna pitanja bi bila potisnuta u drugi plan — izgledalo bi da pobuna protiv Boga može proći bez posledica. Zato Jehova nije upravljao događajima iza scene sprečavajući sve zločine i tragedije koji su direktno ili indirektno posledica neposlušnosti njemu. a On nikada ne bi učinio ništa čime bi se poduprla laž da svet kojim vlada Satana može uspeti i da se u njemu nalazi ključ za sreću! Pa ipak, Bog nije bio potpuno ravnodušan prema svemu što se događalo. U stvari, kao što ćemo videti, bio je veoma aktivan.

„Moj Otac radi sve do sada“

Ove Isusove reči pokazuju da Bog nije pasivno posmatrao kako se odvijaju svetski događaji (Jovan 5:17). Naprotiv, od pobune u Edenu, on je učinio mnogo toga. Na primer, nadahnuo je pisce Biblije da zabeleže njegovo obećanje da će se pojaviti ’potomstvo‘ koje će uništiti Satanu i sve koji ga podržavaju (Postanak 3:15). Nadalje, pomoću tog Potomstva, Bog će uspostaviti jednu vladavinu, nebesko Kraljevstvo, koja će doneti sreću poslušnim ljudima i ukloniti sve uzroke patnje, pa čak i samu smrt (Postanak 22:18; Psalam 46:9; 72:16; Isaija 25:8; 33:24; Danilo 7:13, 14).

Da bi ispunio ta predivna obećanja, Jehova je poslao na zemlju Onoga ko će postati Vladar tog Kraljevstva. To je bio Isus Hrist, Božji Sin (Galatima 3:16). U skladu s Božjom namerom za njega, Isus je prvenstveno poučavao o Božjem Kraljevstvu (Luka 4:43). On je svojim delima pokazao šta će sve učiniti kao Kralj tog Kraljevstva. Hranio je hiljade gladnih, lečio bolesne, uskrsavao mrtve i čak je umirio snažnu oluju, čime je pokazao da ima moć nad prirodnim silama (Matej 14:14-21; Marko 4:37-39; Jovan 11:43, 44). U vezi sa Isusom, Biblija kaže: „Koliko god ima Božjih obećanja, posredstvom njega postala su ’da‘“ (2. Korinćanima 1:20).

Oni koji slušaju Isusa i nisu više „deo sveta“, to jest čovečanstva koje je otuđeno od Boga i kojim vlada Satana, postaju dragoceni deo Jehovine porodice (Jovan 15:19). U celom svetu, ta porodica pravih hrišćana motivisana je ljubavlju i postupa miroljubivo. Prepoznatljivi su po tome što odlučno nastoje da među njima ne bude ni traga od predrasuda i rasizma (Malahija 3:17, 18; Jovan 13:34, 35).

Pravi hrišćani ne pružaju podršku sadašnjem poretku, već podupiru i objavljuju Božje Kraljevstvo. Oni to čine iz poslušnosti Isusovoj zapovesti koja se nalazi u Mateju 24:14. Razmislite o sledećem: Ko propoveda ’dobru vest o kraljevstvu‘ po celom svetu? Kao međunarodno bratstvo, ko odbija da učestvuje u ratovima i nacionalnim i plemenskim sporovima koji dovode do podela? I ko nastoji da živi u skladu s Božjom Rečju, bilo da su njena uzvišena merila popularna ili ne? (1. Jovanova 5:3). Mnogi su primetili da Jehovini svedoci poseduju ova obeležja. Pozivamo vas da lično ispitate dokaze u prilog tome.

Izaberite Božju vladavinu!

Otuđeno od Boga i pod prevarnim uticajem Satane, čovečanstvo je razvilo svetski poredak koji sve dublje tone u nesreću i beznađe. Čak se i naš zemaljski dom uništava! S druge strane, Jehova je uspostavio nebesku vladavinu koja već sada menja živote miliona ljudi nabolje i svima daje sigurnu nadu (1. Timoteju 4:10). Koju ćete vladavinu izabrati?

Sada je vreme da napravite izbor, jer Bog neće dozvoliti da Satana i njegov zli svet postoje u nedogled. Božja prvobitna namera da pretvori zemlju u raj nikada se nije promenila. Dok se bliži ostvarenje tog cilja, Božje Kraljevstvo i njegovi podanici će sve više napredovati, dok će svet pod Sataninom kontrolom doživljavati sve više „bolnih nevolja“, dok ga Bog ne okonča (Matej 24:3, 7, 8). Zato, ako se iskreno obraćate Bogu s pitanjem: „Zašto?“, slušajte ono što On govori i razvijajte pouzdanje u biblijsku poruku koja pruža utehu i nadu. Čak i sada, suze žalosti mogu se pretvoriti u suze radosnice (Matej 5:4; Otkrivenje 21:3, 4).

[Fusnota]

a Iako je povremeno uticao na zbivanja na zemlji, Bog to nije činio da bi podržao sadašnji poredak. Ono što je preduzimao bilo je povezano sa ispunjenjem njegove namere (Luka 17:26-30; Rimljanima 9:17-24).

[Slike na 7. strani]

Da li ste zadovoljni rezultatima ljudske vladavine?

[Izvori]

Beba: © J. B. Russell/Panos Pictures; uplakana žena: © Paul Lowe/Panos Pictures

[Slika na stranama 8, 9]

Isus će obnoviti raj na zemlji — čak će umrle vratiti u život