Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Da li je hrišćanstvo zatajilo?

Da li je hrišćanstvo zatajilo?

Gledište Biblije

Da li je hrišćanstvo zatajilo?

OTPRILIKE trećina stanovnika u svetu izjašnjavaju se kao hrišćani. Ipak, izgleda da u svetu nikada nije bilo toliko političkih podela i nasilja kao danas. Da li to znači da je hrišćanstvo koje je Isus naučavao na neki način zatajilo? Ili je možda problem u tome što mnogi ljudi ne primenjuju Hristova učenja?

U ovom članku će biti osmotreno čemu je Isus zaista poučavao i kakav je primer ostavio svojim sledbenicima. Takođe će biti osmotreno uobičajeno gledište među onima koji se izjašnjavaju kao hrišćani, gledište koje se u stvari ne podudara s pravim značenjem hrišćanstva.

Iskrivljeni oblik hrišćanstva

Stotinama godina posle Hristove smrti, iskrivljeni oblik hrišćanstva postao je glavna religija u Rimskom carstvu. Nije prošlo dugo i ta grupa hrišćana koja je nekada bila odbačena od društva, našla se u središtu političkih i društvenih zbivanja u rimskom društvu. Crkvene vođe, poput Avgustina, reagovale su na tu promenu tako što su govorile da je očekivano Božje Kraljevstvo stiglo. Takve vođe su govorile da njihov novostečeni politički i religiozni uticaj doprinosi tome da se Božja volja vrši na zemlji. Tako je bilo naglašeno da ljudi treba da upravljaju događajima na zemlji.

Zbog toga su mnogi počeli da veruju da hrišćani treba da se uključe u političke sfere društva. Da bi to učinili, većina smatra da se ponekad određeni aspekti hrišćanskih verovanja moraju podrediti volji društva. Na primer, mnogi pričaju o Hristovim učenjima o ljubavi i miru, dok u isto vreme podupiru ratove. Iz istog razloga, crkve možda podstiču svoje sledbenike da se mole za Božje Kraljevstvo, ali u isto vreme podupiru vladare koji postupaju veoma okrutno.

Taj lažni oblik hrišćanstva nije religija koju je utemeljio Isus. Umesto toga, to je ljudska varijanta koje se danas drži većina onih koji tvrde da su hrišćani. Taj oblik hrišćanstva je zaista zatajio — potvrdu za to pruža veliko nepoštovanje biblijskih načela koje je danas očigledno u svim crkvama hrišćanstva.

Čemu je Isus stvarno poučavao?

Možda će se neki iznenaditi kada saznaju da je Isus u stvari rekao da njegovi sledbenici ne treba da budu ’deo sveta, kao što ni on nije deo sveta‘ (Jovan 17:15, 16). Zašto je Isus podsticao učenike da zauzmu takav stav? Učenik koji je Isusu bio veoma drag, apostol Jovan, dao je odgovor na to pitanje. On je napisao: „Ceo svet je u vlasti Zloga“ (1. Jovanova 5:19).

Prema tome, Isusova učenja ne usmeravaju ljude na ljudske organizacije, već na Božje nebesko Kraljevstvo koje će ostvariti pravedan svet ovde na zemlji (Matej 6:10). Sam Isus nije imao ni najmanju nameru da se meša u društvene prilike svog vremena. Otvoreno je odbio da se meša u politiku (Jovan 6:15). Takođe je odbio da putem nasilja rešava probleme (Matej 26:50-53; Jovan 18:36). Isus nije ostavio za sobom nikakav ustav niti spisak građanskih prava. Nije stao ni na čiju stranu što se tiče političkih pitanja svog vremena. Na primer, nije se zalagao za prava robova niti je učestvovao u borbi Jevreja protiv Rima.

Međutim, to ne znači da Isus nije bio zainteresovan za ljude i njihove probleme. Isus je često govorio o dužnostima pojedinca prema bližnjem. Podsticao je na to da se pošteno plaćaju porezi i isticao je važnost podložnosti onima koji su na vlasti (Matej 22:17-21). Poučavao je kako se delima pokazuje briga za one kojima je potrebna pomoć. Takođe je poučavao kako da se poštuje dostojanstvo drugih i kako da se ispoljava saosećajnost, da se oprašta i pokazuje milost (Matej, poglavlja 5-7). Dobro je poznato da je suština Isusovih učenja ljubav prema Bogu i bližnjem (Marko 12:30, 31).

Pravo hrišćanstvo danas

Kako onda treba da se ponaša pravi Hristov sledbenik? On oponaša Isusa. Iako je poslušan zakonima zemlje, potpuno je neutralan u političkim zbivanjima (Jovan 12:47, 48). Ne krši hrišćanska načela čak ni pod velikim pritiskom (1. Petrova 2:21-23). U isto vreme, on nije samo nezainteresovani posmatrač. Pravi hrišćanin treba da preuzima inicijativu u pomaganju drugima, kao što je to Isus činio (Marko 6:34). Takođe bi trebalo da se angažuje u pomaganju drugima da imaju srećniji život tako što im pomaže da razumeju Hristova učenja i žive po njima (Jovan 13:17).

Jehovini svedoci se trude da oponašaju Hrista u ophođenju sa svetom koji ih okružuje. Oni su miroljubivi građani, poslušni su zakonu, ali nisu deo sveta. Poput Isusa, oni odbijaju da učestvuju u nasilju i političkim sukobima. Njihova nada je čvrsto usmerena na Božje Kraljevstvo kao jedino rešenje za probleme s kojima se svet suočava. Pravo hrišćanstvo se ogleda u srećnijem životu i harmoniji među njegovim članovima (Jovan 13:34, 35). Ono ni u kom slučaju nije zatajilo.

DA LI STE SE PITALI?

◼ Da li bi trebalo da hrišćani budu uključeni u politiku? (Jovan 6:15)

◼ Da li je Hrist preporučio da se problemi rešavaju nasilnim putem? (Matej 26:50-53)

◼ Po čemu se prepoznaju pravi hrišćani? (Jovan 13:34, 35)

[Izvor slike na 18. strani]

EL COMERCIO, Quito, Ecuador