Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Upoznajte baštovanovog prijatelja — bubamaru

Upoznajte baštovanovog prijatelja — bubamaru

Upoznajte baštovanovog prijatelja — bubamaru

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ VELIKE BRITANIJE

IAKO bube nisu svima omiljeni insekti, na bubamare se obično gleda blagonaklono. Deca su opčinjena njima, a baštovani i zemljoradnici im se raduju. Zašto su bubamare toliko omiljene?

Zašto je omiljena?

Većina vrsta ove korisne male bube naprosto uživa da jede lisne vaši (prikazane levo), sićušne insekte mekog tela koji sišu sok iz baštenskih biljaka i poljoprivrednih useva. Tokom svog životnog veka, pojedine odrasle bubamare mogu pojesti nekoliko hiljada vaši — a i larve bubamara takođe imaju ogroman apetit. Pored toga, ove bube se hrane mnogim drugim štetnim insektima, a neke čak uživaju u tome da jedu plesni koje nanose štetu biljkama. Nije čudo što se baštovani i zemljoradnici raduju bubamarama!

Pred kraj 19. veka, jedna vrsta crvca slučajno je preneta iz Australije u Kaliforniju, u SAD. Ta štetočina se tako brzo namnožila da je skoro uništila sve plantaže limuna i potpuno ugrozila proizvodnju tog voća. Znajući da u svojoj postojbini ovaj insekt ne predstavlja pretnju za rod, jedan entomolog je otišao u Australiju kako bi ustanovio koji je njegov prirodni neprijatelj. Utvrdio je da je to jedna vrsta bubamare koja tamo živi. U Kaliforniju je doneto oko 500 bubamara i u roku od godinu dana štetočine su praktično istrebljene. Voćnjaci s limunom bili su sačuvani.

Životni ciklus bubamare

Ova ljupka bubica ima okruglo ili ovalno telo koje je s donje strane ravno. Uprkos tome što imaju ogroman apetit, većina bubamara je manja od 10 milimetara. Tvrda, sjajna krila zvana pokrilca štite osetljiva krila za letenje, koja se nalaze ispod njih, i daju bubamari njen živopisni izgled. Kada leti, pokrilca se otvore i podignu. Iako su često prikazane kao crvene sa crnim tačkicama, oko 5 000 vrsta bubamara zapravo ima raznolike kombinacije boja i tačkica. Neke su narandžaste ili žute sa crnim tačkicama. Druge su crne sa crvenim tačkicama. Neke vrste uopšte nemaju tačkice, dok druge čak imaju šare koje podsećaju na šahovsku tablu ili imaju prugice.

Mnoge vrste žive godinu dana. Odrasle bubamare prespavaju zimu na nekom suvom, zaklonjenom mestu. Bude se kada otopli, a zatim lete u potrazi za biljkama na kojima se nalaze lisne vaši. Nakon parenja, ženka polaže gomilu žutih jajašaca (prikazano desno) na naličje lista, blizu mesta gde se može naći puno lisnih vaši. Iz svakog jajašca se izlegne šestonoga larva koja više liči na ljutitog malog aligatora (prikazano levo) nego na buduću bubamaru. Budući da larva većinu svog vremena jede vaši, ubrzo postane prevelika za svoju košuljicu. Nakon što nekoliko puta promeni košuljicu, larva se pričvrsti za biljku i stvara košuljicu lutke. Unutar lutke, larva raste sve dok ne izađe iz nje kao odrasla bubamara. Ona je najpre mekana i bleda i boravi na biljci dok joj telo ne očvrsne. Njene prepoznatljive šare pojavljuju se još istog dana.

Neprijatelji šarene bubamare naučili su da je izbegavaju. Kada se nađe u opasnosti, bubamara iz svojih zglobova izbacuje žutu tečnost izuzetno neprijatnog mirisa i ukusa. Grabljivci, kao što su ptice i pauci, nikada ne zaborave svoje prvo neprijatno iskustvo s bubamarom, a njene jarke boje ih stalno podsećaju na to.

Problematična bubamara

Jedna vrsta bubamare, koja je prvobitno korišćena za borbu protiv štetočina, i sama se pokazala kao štetočina. Ta vrsta, poznata kao šarena azijska bubamara, živi bezbrižno s drugim vrstama bubamara u svom prirodnom staništu u severoistočnoj Aziji. Budući da veoma voli da jede lisne vaši i druge štetočine, nedavno je doneta u Severnu Ameriku i Evropu. Nažalost, ona je ugrozila tamošnje bubamare jer im je pojela svu hranu. Štaviše, kada je ostala bez svoje omiljene hrane — i bez svojih prirodnih neprijatelja koji bi ograničavali porast njene populacije — ta gladna bubamara je počela da proždire domaće bubamare i druge korisne insekte. Entomolozi se pribojavaju da bi u budućnosti neke vrste bubamara mogle biti istrebljene. Ove azijske bubamare su sebe učinile neomiljenima i time što halapljivo napadaju zrelo voće spremno za berbu i što na jesen u velikom broju nadiru u kuće kako bi izbegle zimsku hladnoću.

Nekoliko drugih vrsta bubamare jedu dragocene useve umesto štetnih insekata. Na svu sreću, većini bubamara baštovani se ipak raduju.

Dočekajte bubamaru

Kako možete privući bubamare u svoju baštu? Cvetnice su omiljen izvor polena i nektara. Privući će ih parče zemlje pod korovom i plitka posuda s vodom. Ako je moguće, nemojte koristiti pesticide. Nekoliko uvelih listova koje ostavite na biljkama ili na zemlji biće im udobno mesto na kome će prezimiti. Pazite da ne zgnječite nijednu bubu ili jajašca na koja naiđete u svojoj bašti. Mogli biste uništiti narednu generaciju bubamara.

Ne zaboravite da će vam svega nekoliko ovih ljupkih malenih insekata pomoći da baštenske štetočine držite pod kontrolom bez upotrebe opasnih pesticida. Ako se brinete o bubamarama, one će vas nagraditi za to. One su još jedan primer mudrosti našeg Stvoritelja, kao što je to psalmista potvrdio kada je rekao: „Kako je mnogo dela tvojih, o Jehova! Sva si ih mudro načinio, puna je zemlja stvaralaštva tvoga“ (Psalam 104:24).

[Izvori slika na 16. strani]

Gore: © Waldhäusl/Schauhuber/Naturfoto-Online; dve levo: Scott Bauer/Agricultural Research Service, USDA; u sredini: Clemson University - USDA Cooperative Extension Slide Series, www.insectimages.org; jajašca: Bradley Higbee, Paramount Farming, www.insectimages.org

[Izvori slika na 17. strani]

Levo: Jerry A. Payne, USDA Agricultural Research Service, www.insectimages.org; druga s leva: Whitney Cranshaw, Colorado State University, www.insectimages.org; treća s leva: Louis Tedders, USDA Agricultural Research Service, www.insectimages.org; četvrta s leva: Russ Ottens, The University of Georgia, www.insectimages.org; bubamare na listu: Scott Bauer/Agricultural Research Service, USDA