Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Zašto ima toliko siromašnih u bogatom svetu?

Zašto ima toliko siromašnih u bogatom svetu?

Zašto ima toliko siromašnih u bogatom svetu?

„SIROMAŠNE uvek imate pored sebe“, rekao je Isus Hrist u prvom veku naše ere (Matej 26:11). Od Isusovog doba do danas, uvek je bilo mnogo onih koji su živeli u nemaštini. Ali zašto u našem bogatom svetu ima toliko siromašnih?

Neki smatraju da ljudi zapadaju u siromaštvo jer donose loše odluke. U nekim slučajevima to može biti tačno. Oni koji postanu zavisni od alkohola, droge i kockanja mogu lako ostati bez sredstava za život. Ali siromaštvo nije uvek posledica pogrešnih odluka.

Mnogi ljudi su izgubili posao zbog promena u privredi. Mnogi zaposleni su ostali bez svoje životne ušteđevine zbog drastičnog porasta troškova lečenja. Nadalje, u zemljama u razvoju ima na stotine miliona siromašnih od kojih većina nije kriva za to što živi u nemaštini. Kao što sledeći primeri pokazuju, oni koji su pogođeni siromaštvom često ne mogu da utiču na njegove uzroke.

Pouka iz prošlosti

Početkom 1930-ih, svet je zahvatila teška ekonomska kriza koja je kasnije dobila naziv Velika depresija. U jednoj zemlji su milioni ljudi izgubili posao, a stotine hiljada porodica ostale su bez krova nad glavom. Ali dok su mnogi gladovali, farmeri su prosipali ogromne količine mleka, a državne vlasti su ih primorale da ubiju milione grla stoke.

Zašto se to činilo? Ekonomski sistem je nalagao da prodaja poljoprivrednih proizvoda i druge robe treba da donosi profit. Mleko, meso i žitarice bili su dragoceni siromašnima. Ali, kada se prodajom tih namirnica nije mogao ostvariti profit, one su smatrane bezvrednim i uništavane su.

Zbog nestašice hrane u mnogim gradovima su izbijali nemiri. Pošto nisu mogli da kupe hranu za svoje porodice, neki ljudi su pribegavali oružanim pljačkama. Drugi su gladovali. Sve ovo se dešavalo u Sjedinjenim Državama. Kada je izbila Velika depresija, moćni finansijski sistem te zemlje izneverio je one s najnižim prihodima. Umesto da povede računa o potrebama svih građana za hranom, mestom za stanovanje i poslom, tadašnji ekonomski sistem dao je prioritet sticanju profita.

Današnji uslovi

Svetska ekonomija se oporavila od Velike depresije i mnogi ljudi su sada bogatiji i materijalno sigurniji nego ikada. Međutim, iako vlada blagostanje, siromašni retko kad imaju priliku da poboljšaju svoju životnu situaciju. Izveštaji o gladi i siromaštvu u zemljama u razvoju toliko su česti da mnogi jednostavno više ne obraćaju pažnju na njih. Međutim, kada izbeglice gladuju zbog rata, kada zalihe hrane propadaju zbog političkih manipulacija i kada pod uticajem tržišnih zakona cene životnih namirnica toliko porastu da ih siromašni ne mogu kupiti, tada smo u prilici da vidimo očigledne rezultate delovanja jednog sistema koji ne može da zadovolji potrebe najsiromašnijih slojeva društva. Svetski ekonomski sistem se ne obazire na milione ljudi koji žive u oskudici.

Činjenica je da ljudi do sada nisu uspeli da stvore ekonomski sistem koji bi adekvatno zadovoljio materijalne potrebe svih. Razmišljajući o onome što je tokom života video, jedan pažljivi posmatrač je pre oko 3 000 godina zaključio: „Posmatrao [sam] sva tlačenja koja se čine pod suncem, i gle, potlačeni suze liju, a nikoga nema da ih uteši. Moć je u rukama njihovih tlačitelja, a nikoga nema da ih uteši“ (Propovednik 4:1). I sada, u ovom vremenu blagostanja, mnogo je onih koji su potlačeni u finansijskom pogledu.

Milioni ljudi imaju vrlo malo mogućnosti da se izvuku iz ambisa nemaštine. Ipak, mnogi su našli način da izađu na kraj s tom situacijom. Oni se takođe raduju boljem životu koji predstoji u budućnosti.

[Okvir na 5. strani]

Borba za opstanak

Pisac i novinar Dejvid Šipler je u svojoj knjizi The Working Poor— Invisible in America opisao kako u Sjedinjenim Državama izgleda život nekih ljudi koji su na ivici ekonomske katastrofe: „Oronuo stan može pogoršati detetovu astmu, pa su neophodne hitne lekarske intervencije za koje se nagomilavaju računi koji se ne mogu platiti, što uništava kreditnu sposobnost i drastično povećava kamatu za otplatu automobila, zbog čega se mora kupiti nepouzdan polovni auto, pa se može desiti da majka zato kasni na posao, što smanjuje njene izglede za unapređenje i mogućnost da ostvari veću zaradu, pa je prinuđena da i dalje živi u lošim uslovima.“ Iako žive u najbogatijoj zemlji na svetu, to dete i njegova majka nalaze se na ivici katastrofe.

[Okvir na 6. strani]

Da li su dobre namere dovoljne?

U novembru 1993, u jednoj vladinoj zgradi u Vašingtonu, grupa zvaničnika pokušavala je da reši jedan ozbiljan problem. Želeli su da učine nešto u korist beskućnika u SAD, a na raspolaganju su im bile stotine miliona dolara. Dok je taj sastanak trajao, na autobuskoj stanici preko puta ulice okupili su se policajci, vatrogasci i hitna pomoć. Osoblje hitne pomoći je stavljalo na nosila telo jedne žene koja nije imala svoj dom. Ona je umrla ispred Ministarstva za stanovanje i gradski razvoj (HUD) koje je zaduženo za pomaganje beskućnicima.

Reporter novina The New York Times kasnije je razgovarao s jednom službenicom pomenutog ministarstva, koja je komentarisala o brojnom osoblju i vozilima na mestu gde je nađeno telo beskućnice. Ona je rekla: „Neobično je videti koliko se čini za osobu posle njene smrti — dok je bila živa niko nije obraćao pažnju na nju.“

[Slika na stranama 4, 5]

Majka s troje dece tokom Velike depresije 1930-ih

[Izvor]

Dorothea Lange, FSA Collection, Library of Congress

[Slika na stranama 6, 7]

U ovakvim fabrikama koje zapošljavaju jeftinu radnu snagu prosečna plata je 10 evra mesečno, a radnici su ponekad primorani da rade po 70 sati nedeljno

[Izvor]

© Fernando Moleres/Panos Pictures