Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Plovidba vodama Kerale

Plovidba vodama Kerale

Plovidba vodama Kerale

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ INDIJE

ZAMISLITE da krstarite dobro opremljenim brodom i prolazite kroz ušća 44 reke. To biste doživeli ako biste na jugozapadu Indije, u državi Kerali, oko 900 kilometara krstarili kanalima i jezerima. To je predivan i jedinstven doživljaj — kao da lebdite na krilima prirode. Dok vaš brod polako plovi, ne možete a da se ne divite kokosovim palmama koje okružuju mala jezera, bujnim zelenim pirinčanim poljima, prirodnim jezerima i kanalima koje su prokopali ljudi. Da, verovatno se zbog tih kanala i jezera, u časopisu National Geographic Traveler Kerala nalazi na spisku od „50 ’mesta koja morate videti u svom životu‘“.

Ne smemo zaobići ni ljude koji žive na obalama tih kanala. Oni se sećaju vremena kada tu nije bilo ni turista ni hotela sa pet zvezdica. Međutim, njihov način života se od tada nije mnogo menjao. Iako neki od njih rade u novoizgrađenim hotelima i u drugim turističkim objektima, njihova kultura i svakodnevna rutina ostala je ista. Oni uzgajaju pirinač i kokosove palme i love ribu koju spremaju za obrok ili je prodaju.

Ribarenje

Ribarenje je deo života. Samo ovde možete videti kako žene hvataju jednu vrstu ciklida golim rukama. Ta vrsta živi samo u Kerali i od nje se pravi specijalitet u kom uživaju i Indijci i stranci. Da bi ih uhvatile, žene hodaju kroz vodu a kofe plutaju iza njih. Kada ribe primete da im žene prilaze, one zarone i zagnjure glavu u mulj. Time ne uspevaju da nadmudre žene jer dok one hodaju kroz vodu, pod nogama osećaju gde se nalaze skrovišta. Ribe koje ništa ne slute bivaju brzo uhvaćene golim rukama i dok se praćakaju već su ubačene u kofe. Kada uhvate dovoljno riba, žene se vraćaju na obalu gde ih čekaju nestrpljivi kupci. Veće i skuplje ribe dospevaju u hotele s pet zvezdica gde će bogati uživati u njima, dok će manje ribe poslužiti kao ukusan obrok onima sa skromnijim džepom.

Kineske ribarske mreže

Uobičajen prizor na obalama su otmene ribarske mreže u kineskom stilu. One su takođe glavna turistička atrakcija.

Veruje se da su trgovci s dvora Kublaj-kana prvi put doneli te mreže u Kočin (sada Koči) pre 1400. godine. Pomoću njih se ribe hvataju ručno i najpre su ih koristili Kinezi a zatim i Portugalci. Kao i pre 600 godina, i danas se na taj način U Indiji obezbeđuju sredstva za život ribara i hrana za mnoge. Neverovatno je da se ulovom iz jedne mreže može nahraniti čitavo selo. Nestvarne fotografije mreža koje se suše na suncu zauzimaju počasno mesto u albumima mnogih turista.

Turiste ne privlače samo kineske mreže. Hiljade dolaze svake godine da bi posmatrali tradicionalne trke čamaca.

Trke čamaca

Zmijoliki čamci su dugački, tanki kanui. Tako su nazvani jer im je krma u obliku kobrinog klobuka. U prošlosti su takvi čamci korišćeni u sukobima između zaraćenih kraljeva. Kada su ratovi konačno prestali, čamci više nisu bili toliko potrebni. Te predivne flote bi zaplovile vodama samo tokom religioznih ceremonija. Uz glasnu muziku, posada bi se ukrcala u čamce koji su bili ukrašeni u skladu s tamošnjom kulturom. Tokom festivala, održavane su trke čamaca u čast prisutnih dostojanstvenika. S tom tradicijom započelo se pre oko hiljadu godina i ona još uvek traje.

U trci obično učestvuje 20 takvih čamaca i u svakom ima između 100 i 150 muškaraca. Više od stotinu njih sedi u redu duž obe strane broda i drži kratka vesla. Četiri kormilara imaju duga vesla i oni stoje na krmi da bi upravljali brodom. Još dvojica stoje na sredini i udaraju drvenim štapićima u doboš kako bi davali ritam onima koji veslaju. Osim njih, za ritam su odgovorna još najmanje šestorica u čamcu. Oni plješću, zvižde, viču i pevaju posebne pesme da bi posada mogla da prati ritam. Zatim, nakon što su veslali u skladu s ritmom, mladići svu preostalu snagu troše u zadivljujućoj trci do ciljne linije.

Prvi predsednik Indije, Džavaharlal Nehru, posetio je 1952. godine Alepi, najistaknutiji grad na tom području, i bio je oduševljen trkama čamaca koje je tamo video. U stvari, bio je toliko očaran da je ignorisao obezbeđenje i skočio na pobednički čamac, zapljeskao i zapevao s veslačima. Kada se vratio u Delhi, poslao je poklon, srebrnu maketu zmijolikog čamca, na kom je bio njegov potpis i natpis: „Pobednicima u trci čamaca koja na jedinstven način predstavlja život u toj zajednici.“ Takav srebrni čamac se koristi kao nagrada na godišnjoj Nehruovoj trci za trofej. Oko sto hiljada ljudi dolazi da gleda to takmičenje svake godine. Tada ove mirne vode zaista ožive.

Luksuzni hoteli na vodi

Nisu samo zmijoliki čamci ono što privlači turiste. Sve su popularniji pirinčani čamci — starinski čamci koji su preuređeni u luksuzne brodiće.

Iako su mnogi brodići koji prevoze turiste novi, još uvek postoje pirinčani brodovi koji su stari više od sto godina i koji su preuređeni u turističke brodove. Prvobitno su ih nazivali ketuvalam što znači „čamac s čvorovima“. Ceo čamac je sklopljen od dasaka napravljenih od jedne vrste hlebnog drveta koje su povezane konopcima od kokosovog vlakna pri čemu nije zakucan ni jedan jedini ekser. Bili su korišćeni za prevoz pirinča i drugih potrepština od sela do sela i začina u udaljena područja. S pojavom savremenih prevoznih sredstava, ovi čamci su skoro pali u zaborav. Onda je jednom preduzimaču sinula sjajna ideja da ih preuredi i koristi u turizmu. Oni se mogu nazvati plutajućim hotelima jer su opremljeni balkonima, luksuznim spavaćim sobama s kupatilom i predivno uređenim dnevnim boravkom. Posluga usmerava brodić gde god vi poželite i kuva vam po vašoj želji.

Uveče, brodići pristaju na neku obalu ili ostaju usidreni nasred jezera zbog onih koji žele više mira i privatnosti. Tamo se može uživati u čarobnoj tišini, naravno uz povremeno praćakanje neke ribe koja ne može da zaspi!

Međutim, nije svuda tako mirno. „Ribari ljudi“ su budni i revni i na ovom području.

’Ribarenje ljudi‘

Isus je ribarima koji su postali njegovi učenici govorio o ’ribarima ljudi‘. On je rekao: „Pođite za mnom, i učiniću vas ribarima ljudi“. Govorio je o pomaganju ljudima da postanu njegovi učenici. (Matej 4:18, 19; 28:19, 20). Taj zadatak obavljaju Jehovini svedoci širom sveta, uključujući i područja u Kerali.

U Kerali postoje 132 skupštine Jehovinih svedoka, a u oblasti gde se nalaze ta jezera i kanali ima ih 13. Mnogi pripadnici tih skupština po zanimanju su ribari. Dok je lovio ribu, jedan od njih je razgovarao o Božjem Kraljevstvu sa svojim kolegom. Ubrzo je taj čovek uvideo razliku između učenja njegove crkve i onoga što stoji u Bibliji. Njegova žena i njihovo četvoro dece takođe su se zainteresovali. Svi su počeli da proučavaju Bibliju. Brzo su napredovali i četvoro od njih šestoro sada je kršteno. Još dvoje dece napreduje ka tom cilju.

Članovi jedne skupštine putovali su brodom do jednog malog ostrva da bi i tamo propovedali. Budući da nema tačno određenog reda vožnje brodom do tog ostrva i nazad, meštani ga nazivaju kadamakudi to jest „zarobljen ukoliko dođeš na njega“. Tamo su Svedoci upoznali Džonija i njegovu suprugu Rani. Iako potiču iz katoličkih porodica oni su išli u jedan centar za meditaciju u koji su ulagali novac, koliko god su mogli. Džonija je veoma zanimala poruka iz Biblije i počeo je da proučava. Razgovarao je s drugima o svojoj novostečenoj veri. Biblijska učenja su mu takođe pomogla da prestane da puši i da prekomerno pije!

Posao kojim se Džoni bavio nije bio u skladu sa Svetim pismom i zato je napravio određene promene. U početku je to stvorilo finansijski pritisak u njegovoj porodici. Međutim, ubrzo je počeo da lovi krabe i da ih prodaje tako da je mogao da izdržava svoju porodicu. Krstio se u septembru 2006. godine, a njegova supruga i njihovo dvoje dece krstili su se godinu dana kasnije. Njihov pogled na život potpuno se promenio nakon što su stekli nadu u večni život u raju na zemlji (Psalam 97:1; 1. Jovanova 2:17).

Zaista, poseta ovom delu sveta je nezaboravno iskustvo. Ne samo zbog kineskih ribarskih mreža, zmijolikih čamaca i brodova za krstarenje već i zbog „ribara ljudi“, tamošnjih vernih Jehovinih svedoka.

[Mapa na stranama 22, 23]

(Za kompletan tekst, vidi publikaciju)

INDIJA

KERALA

[Slika na 23. strani]

Ribarenje je sastavni deo života u Kerali

[Izvor]

Gornja slika: Salim Pushpanath

[Slika na 23. strani]

Žene hvataju ribe golim rukama

[Slika na 24. strani]

Trka camaca

[Slika na 24. strani]

„Ketuvalam“

[Slika na stranama 24, 25]

Brod za krstarenje

[Slika na stranama 24, 25]

Džoni sa svojom suprugom Rani

[Izvor slike na 24. strani]

Salim Pushpanath