Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

„Govor“ zviždanjem — jedinstven način sporazumevanja

„Govor“ zviždanjem — jedinstven način sporazumevanja

„Govor“ zviždanjem — jedinstven način sporazumevanja

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ MEKSIKA

◼ Pripadnici naroda Masatek, koji žive na planinskom vencu Oaksaka u Meksiku, nemaju kućne ni mobilne telefone. Pa ipak, oni uspevaju da razgovaraju i kada su udaljeni više od dva kilometra — na primer, dok rade na plantažama kafe na obroncima brda. U čemu je njihova tajna? Pre mnogo godina, Masateci su osmislili način komuniciranja pri kom umesto reči koriste zvižduke. Mladić po imenu Pedro kaže: „Jezik našeg naroda je tonski. Dok zviždimo, mi oponašamo zvuk i ritam govornog jezika. Pri tom se ne pomažemo prstima već koristimo samo usne.“ *

Pedrov prijatelj Fidensio objašnjava koje su prednosti sporazumevanja zvižducima: „Ovaj vid komunikacije obično koristimo za kratke razgovore kada smo na velikim udaljenostima. Na primer, možda je otac poslao sina u prodavnicu da kupi tortilje, ali je zaboravio da mu kaže da kupi i paradajz. Ako je dečko i suviše daleko da ga dozove, otac mu to može reći zviždukom.“

I Jehovini svedoci s tog područja ponekad razgovaraju na ovaj način. Pedro objašnjava: „Kada idem da propovedam na udaljenom području i želim da pozovem nekog drugog Svedoka da mi se pridruži, ne moram da idem čak do njegove kuće. Jednostavno ga pozovem zviždukom.“

„Da bismo znali ko nam se ’obraća‘“, kaže Pedro, „svako od nas ima karakterističan način zviždanja. Obično se samo muškarci sporazumevaju zviždanjem. Žena može da razume taj govor i da ga čak koristi u porodici, ali nikad neće na taj način komunicirati s nekim muškarcem. To se smatra nepristojnim.“

Govor zviždanjem nije svojstven samo Masatecima. Koristi se i na Kanarskim ostrvima, Papua-Novoj Gvineji, u Kini i nekim delovima Turske. Obično su to ljudi koji žive na planinama i u gustim šumama. U stvari, pretpostavlja se da postoji više od 70 takvih jezika, od kojih je 12 već proučeno.

Ne možemo a da se ne divimo ljudskoj dosetljivosti. Kada taj dar udružimo s velikom željom da komuniciramo, granice postavlja samo naša mašta, a to znači da one skoro i ne postoje!

[Fusnota]

^ U jednoj knjizi se objašnjava: „Promenom brzine, boje zvuka i jačine zvižduka, Masateci mogu da razgovaraju o mnogo čemu.“