Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Gaženje dostojanstva

Gaženje dostojanstva

Gaženje dostojanstva

„Kada sam pošla u prvi razred osnovne škole u Španiji, deca su mi se stalno rugala jer sam bila mnogo niža od njih. Skoro svakog dana sam se vraćala kući uplakana“ (Dženifer, ćerka doseljenika s Filipina)

„Nakon što sam prešao u drugu srednju školu, belci koji su išli u nju nazivali su me pogrdnim imenima. Znao sam da hoće da me isprovociraju kako bih se potukao s njima. Nekako sam uspevao da ostanem smiren, ali duboko u sebi sam se osećao povređeno i odbačeno“ (Timoti, Amerikanac afričkog porekla)

„Bilo mi je sedam godina kada se u mojoj zemlji pojavila netrpeljivost između naroda Igbo i Hausa. Ta mržnja je uticala na mene, pa sam počeo da ismevam jednog školskog druga iz naroda Hausa, iako sam se do tada lepo slagao s njim“ (Džon, Nigerijac iz naroda Igbo)

„Jedna misionarka i ja smo posećivale ljude da bismo s njima razgovarale o Bibliji, kada su pod nagovorom sveštenika deca počela da idu za nama i gađaju nas kamenjem. Sveštenici su želeli da odemo iz grada“ (Olga)

DA LI ste ikada doživeli nepravdu i poniženje kao žrtva diskriminacije koja se najčešće zasniva na predrasudama? Možda je to bilo zbog vaše boje kože, veroispovesti, imovinskog stanja, pola, pa čak i vaših godina. Oni koji svakodnevno doživljavaju takve nepravde često žive u strahu od daljnjeg maltretiranja. Kada prolaze pored grupe ljudi, uđu u prodavnicu, pređu u drugu školu ili se nalaze na nekom većem skupu, te osobe mogu osećati veliku uznemirenost.

Pored toga, mnoge žrtve predrasuda i diskriminacije teško nalaze zaposlenje, uskraćeni su im kvalitetna zdravstvena nega i obrazovanje, ili ne mogu da ostvare neka društvena i zakonska prava. Kada se sprovodi uz odobrenje vlasti, diskriminacija može voditi do zlodela kao što su etničko čišćenje i genocid. Jedan pokušaj genocida opisan je u biblijskoj knjizi o Jestiri. Zapazite koju su ulogu u tome odigrale mržnja i predrasude (Jestira 3:5, 6).

Netrpeljivost i netolerancija mogu biti duboko ukorenjene čak i tamo gde postoje zakoni protiv diskriminacije. To potvrđuje i izjava nekadašnjeg visokog komesara Ujedinjenih nacija za ljudska prava: „Prošlo je šest decenija od usvajanja Opšte deklaracije o pravima čoveka, ali... načela jednakosti i poštovanja prema svima još uvek se ne sprovode u potpunosti.“ To je zabrinjavajuće, jer su imigracija i priliv izbeglica znatno izmenili sastav stanovništva u mnogim zemljama.

Da li je pravedno ljudsko društvo samo san? Da li je moguće iskoreniti predrasude i diskriminaciju? Odgovori na ova pitanja biće pruženi u narednim člancima.