Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Plovidba preko samog vrha sveta

Plovidba preko samog vrha sveta

Plovidba preko samog vrha sveta

U PROŠLOSTI su moreplovci sanjali o tome da pronađu severni prolaz koji bi povezivao Atlantski i Tihi okean, ali su se suočili s velikim izazovom: arktički pomorski put bio je okovan ledom.

Ipak, postojao je dobar razlog da se pronađe prečica preko severnog pola. Do 16. veka, trgovački putevi do Orijenta — koji su prolazili oko najjužnijih delova Afrike i Južne Amerike — bili su u vlasti Portugala i Španije. Strani trgovci su morali da pronađu severne puteve ako su želeli da trguju sa Istokom. Mnogi su pokušali, uključujući i sledeće:

Englezi. Ser Hju Vilobi i Ričard Čanselor predvodili su prvu englesku ekspediciju 1553. Pošto su se njihovi brodovi razdvojili nakon jedne oluje, Vilobi je bio prinuđen da prezimi na pustoj obali poluostrva Kola na krajnjem severu Rusije. Nepripremljeni za surove uslove, svi su umrli od hladnoće. S druge strane, Čanselor je osnovao luku u Arhangelsku. Odatle je otputovao u Moskvu na poziv cara Ivana IV Vasiljeviča Groznog. Iako Čanselor nije uspeo da pronađe prolaz do Azije, otvorio je put anglo-ruskoj trgovini.

Holanđani. Vilem Barenc je 1594. prvi put plovio ka Novoj zemlji. Međutim, na njegovom trećem putovanju 1596, dok je obilazio oko severnog vrha tog ruskog arhipelaga, brod je ostao zarobljen u ledu i trajno oštećen. Nakon što je provela oštru zimu u skloništu napravljenom od drveta koje je izbacila voda, hraneći se mesom polarnog medveda, Barencova posada se vratila u dva mala čamca. On nije preživeo to putovanje.

Rusi. Ruski istraživači su započeli detaljno istraživanje Sibira i dalekog istoka Rusije. Za samo 60 godina, od 1581. do 1641, obišli su područje od Uralskih planina do Tihog okeana. Otprilike u isto vreme, Kozaci su sibirskim rekama plovili do Severnog ledenog okeana. Oni su Sibir smatrali delom Rusije i osnovali prve pomorske puteve duž severoistočne obale Sibira. Ruski brodovi su 1648. plovili moreuzom koji je kasnije nazvan Beringov, po danskom pomorcu Vitusu Beringu.

Daljnja istraživanja

Od 1733. do 1743, skoro hiljadu ljudi podeljenih u sedam grupa pod Beringovim vođstvom krenuli su da istraže rusku arktičku i pacifičku obalu. Brodovi su više puta bili zarobljeni u ledu i mnogi mornari su umrli. Pa ipak, uspeli su da naprave kartu gotovo cele arktičke obale. Prikupljeni podaci — pomorske karte, informacije o dubini vode i stanju leda — bili su od neprocenjive vrednosti kasnijim arktičkim moreplovcima.

Na sva ta putovanja odlazilo se u drvenim brodovima. Ali Beringova ekspedicija je pokazala da su takva plovila bila apsolutno neadekvatna za putovanje Severnim pomorskim putem. * Britanski istraživač Džejms Kuk je 1778. došao do istog zaključka kada je ploveći ka zapadu preko Beringovog moreuza naišao na led koji mu je blokirao put. Prošao je još jedan vek pre nego što je Nils Adolf Erik Nordenšeld poreklom iz Finske uspeo da se parobrodom probije kroz taj prolaz.

Vičnost Rusa

Nakon Oktobarske revolucije 1917, plovidba ruskim delom Arktika bila je dozvoljena samo ruskim brodovima. Od 1930-ih, Sovjetski Savez je razvio Severni pomorski put i izgradio luke za potrebe novih industrijskih naselja. Tako je Rusija postala najvičnija u plovidbi severnim vodama.

Tokom Hladnog rata, Severni pomorski put je bio zatvoren za strane brodove. Međutim, usled političkih reformi i prelaska na tržišnu ekonomiju, ruske vlasti danas podstiču međunarodnu plovidbu ovim putem. Sledeći primer pokazuje koje su prednosti.

Tokom leta 2009, dva nemačka teretna broda prošla su kroz Beringov moreuz i zatim plovila ka zapadu duž severne obale Azije i Evrope u pravcu Holandije vodama u kojima gotovo da nije bilo leda. To je bio prvi put da su brodovi strane pomorske kompanije putovali celim Severoistočnim prolazom. Tako su skratili put za oko 3 000 nautičkih milja i deset dana. Kompanija procenjuje da su zahvaljujući arktičkoj prečici uštedeli oko 300 000 evra po brodu.

Danas arktički lednici nestaju velikom brzinom. Zbog toga su svakog leta ogromna područja na okeanu otvorena za plovidbu. * Iako bi daljnje topljenje lednika stvorilo ekološki problem, brodovi bi mogli da izbegnu plićake duž ruske obale i idu direktnim putem između Atlantskog i Tihog okeana — preko samog vrha sveta.

[Fusnote]

^ „Severni pomorski put“ je ruski naziv za Severoistočni prolaz, kako je uglavnom poznat.

^ Zbog ovih i drugih faktora, dužina sezone plovidbe skoro se utrostručila u istočnom delu Arktika i više nego udvostručila u zapadnom delu.

[Mapa na 15. strani]

(Za kompletan tekst, vidi publikaciju)

ISTRAŽIVAČKA PUTOVANJA

Ser Hju Vilobi i Ričard Čanselor

Vilem Barenc

Vitus Bering

Nils Adolf Erik Nordenšeld

Granica plovećih lednika

[Mape]

SEVERNI LEDENI OKEAN

Severni pol

Stalna granica plovećih lednika

Letnja granica plovećih lednika

Zimska granica plovećih lednika

SEVERNI POLARNIK

ŠVEDSKA

GRENLAND

KANADA

ALJASKA

Beringov moreuz

RUSIJA

SIBIR

URALSKE PLANINE

Nova zemlja

Poluostrvo Kola

Arhangelsk

MOSKVA

[Slika na 16. strani]

Arktički lednici se tope velikom brzinom

[Izvor slike na 14. strani]

Library and Archives Canada/Samuel Gurney Cresswell collection/C-016105