Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Pod pritiskom nepoštenja

Pod pritiskom nepoštenja

Pod pritiskom nepoštenja

„Poštenje u poslu je davno iščezlo, a oni koji se trude da budu pošteni osuđeni su na propast.“ (Stiven, SAD)

DA LI se slažete sa ovom sumornom izjavom? Istina, barem u prvi mah može izgledati da se nepoštenje isplati. Zato su oni koji žele da budu pošteni izloženi velikom pritisku.

Lična borba. Ko ne bi voleo da ima više novca i živi komfornije? Kada čovek ima priliku da se na nepošten način domogne novca teško je odoleti.

● „Moj posao je da sklapam ugovore u ime kompanije za koju radim. Nuđenje i primanje mita je uobičajeno. Teško je reći ’ne‘ prilici da se obogatiš preko noći“ (Franc, Bliski istok).

Pritisak da se maksimalno profitira. Proteklih godina, preduzeća širom sveta bore se s teškom ekonomskom situacijom. Poteškoće im stvara i tehnologija koja se brzo menja i sve veća konkurencija, kako u njihovom regionu tako i na svetskom nivou. Zaposleni možda smatraju da je pribegavanje nepoštenju jedini način da ispune ono što od njih očekuju njihovi poslodavci i šefovi.

● „Smatrali smo da moramo to da uradimo... U suprotnom bi kompanija propala“ (Rajnhart Sikaček, uhapšen zbog davanja mita, The New York Times).

Pritisak drugih. Ponekad kolege ili mušterije predlažu ili čak zahtevaju da im se pridružite u mutnim poslovima.

● „Menadžer jednog važnog klijenta mi je prišao i rekao da neću sklopiti posao s njegovom kompanijom ako mu ne dam ’njegov deo‘, to jest mito“ (Johan, Južnoafrička Republika).

Kultura. U nekim kulturama uobičajeno je da se prilikom poslovnih transakcija razmenjuju pokloni. U zavisnosti od veličine poklona i okolnosti pod kojima se daje, lako se zamagle granice između poštenog i nepoštenog poslovanja. U mnogim zemljama, korumpirani službenici zahtevaju novac da bi uradili posao za vas i očekuju da ih „častite“ da bi vam učinili neku posebnu uslugu.

● „Uvek je teško razlučiti da li se radi o napojnici ili mitu“ (Vilijam, Kolumbija).

Okolnosti. Pod najvećim pritiskom su oni koji žive u krajnjem siromaštvu ili u zemljama u kojima ne postoje stabilni zakoni. Na ljude koji ne žele da varaju i kradu gleda se kao na one koji ne umeju da se brinu o svojoj porodici.

● „Nepoštenje se smatra normalnim, neophodnim i prihvatljivim sve dotle dok ne budete uhvaćeni“ (Tomasi, Demokratska Republika Kongo).

Krah poštenja

Pritisak da se bude nepošten duboko utiče na čoveka. Jedno istraživanje koje je sprovedeno među biznismenima u Australiji pokazalo je da 90 posto njih misli da je podmićivanje i korupcija „nužno zlo“. Oni su rekli da bi bili spremni da pogaze svoja uverenja kako bi sklopili neki ugovor ili na neki drugi način ostvarili korist za svoju kompaniju.

Pa ipak, oni koji se bave takvim sumnjivim poslovima, često smatraju da su pošteni. Kako uspevaju da sačuvaju dobru sliku o sebi uprkos takvom ponašanju? Jedan stručan časopis iz oblasti marketinga kaže: „Što se tiče nepoštenja, ljudi idu do granice da ostvare profit, ali i da zadrže dobru sliku o sebi“ (Journal of Marketing Research). Da bi sebi olakšali tu borbu, oni traže izgovore za nepoštenje, umanjuju ga ili na različite načine opravdavaju.

Na primer, za nepoštenje se često koriste eufemizmi, to jest izrazi kojima se ublažava ozbiljnost nečega. Laganje i varanje se nazivaju „hvatanjem krivine“, „zaobilaženjem istine“ i jednostavno „snalažljivošću“. Podmićivanje postaje „čašćavanje“ i „mali znak pažnje“.

Drugi opravdavaju ovakvo ponašanje time što razvodnjavaju svoje viđenje poštenja. Tom, koji se bavi finansijskim poslovima, kaže: „Kada je reč o poštenju, ljudi se ne opterećuju time da li je nešto ispravno ili pogrešno, već ispituju dokle mogu ići, a da ne prekrše zakon.“ David, koji je nekada bio na visokom položaju u jednoj firmi, kaže: „Kada se nepoštenje otkrije, ljudi se zgražavaju nad njim, ali je prihvatljivo dokle god prolazi neprimećeno. Oni koji se izvuku važe za ’sposobne i snalažljive‘.“

Mnogi čak tvrde da je nepoštenje neophodno za uspeh. Jedan dugogodišnji biznismen zapaža: „Takmičarski duh često navodi ljude da kažu: ’Moraš da učiniš sve što treba da bi sklopio posao.‘“ Ali da li je to tačno? Ili oni koji pokušavaju da opravdaju nepoštenje zapravo ’sami sebe zavaravaju‘? (Jakovljeva 1:22). Pogledajte u sledećem članku zašto se poštenje isplati.

[Istaknuti tekst na 5. strani]

„Kada je reč o poštenju, ljudi se ne opterećuju time da li je nešto ispravno ili pogrešno, već ispituju dokle mogu ići, a da ne prekrše zakon“

[Slika na 5. strani]

Mnogi tvrde da je nepoštenje neophodno za uspeh