Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Da li moramo ići u neki verski objekat da bismo se molili Bogu?

Da li moramo ići u neki verski objekat da bismo se molili Bogu?

Gledište Biblije

Da li moramo ići u neki verski objekat da bismo se molili Bogu?

MNOGI ljudi redovno posećuju verske objekte da bi se molili Bogu. Drugi idu na daleka hodočašća. Da li i vi mislite da se Bogu moramo moliti samo iz nekog hrama ili crkve? Ili verujete da mu se možemo obratiti u bilo koje vreme i s bilo kog mesta? Šta Biblija kaže o tome?

Na početku ljudske istorije nije bilo građevina u kojima se molilo Bogu. Prvi ljudi su živeli u jednom prelepom vrtu odakle su mogli da razgovaraju sa svojim Stvoriteljem, Jehovom Bogom (Postanak 2:8). Kasnije, kako je rasla ljudska porodica, pravedni ljudi poput Noja su služili istinitim Bogu — i to bez korišćenja verskih objekata (Postanak 6:9). Budući da su voleli Jehovu, molitva je zauzimala važno mesto u njihovom životu, pa su zato imali Jehovinu naklonost.

Bog ne prebiva u ljudskim građevinama

Verni ljudi iz prošlosti znali su da Stvoritelj zemlje i ogromnog svemira ne živi u građevinama koje su sagradili ljudi. „Da li će Bog zaista prebivati s ljudima na zemlji?“, pitao je mudri kralj Solomon. „Gle, ni nebesa ni nebo nad nebesima ne mogu te obuhvatiti!“, priznao je on (2. Letopisa 6:18). Tačno je da su drevni Izraelci imali šator, a kasnije i hram u kom su se okupljali kako bi prema Božjem Zakonu proslavljali godišnje praznike (Izlazak 23:14-17). Pa ipak, oni su se mogli moliti Bogu u bilo koje vreme — dok su čuvali svoja stada, radili na poljima, bili na okupu kao porodica ili uživali u trenucima samoće (Psalam 65:2; Matej 6:6).

Slično tome, i mi se možemo moliti Bogu bilo gde i bilo kada. Naš Učitelj, Isus Hrist, često je odlazio na mirna i osamljena mesta da bi se molio (Marko 1:35). Na primer, jednom prilikom „izašao je na goru da se moli i celu noć je proveo u molitvi Bogu“ (Luka 6:12).

Naravno, pošto je bio Jevrejin, Isus je redovno prisustvovao verskim praznicima u hramu u Jerusalimu (Jovan 2:13, 14). Pa ipak, on je prorekao da će doći vreme kada taj hram više neće biti posebno mesto za službu Bogu. Kada je razgovarao s jednom Samarićankom blizu jedne gore u Samariji, gde je njen narod imao hram, Isus je rekao: „Dolazi čas kada se Ocu nećete klanjati ni na ovoj gori ni u Jerusalimu.“ Zatim je rekao da će prave Božje sluge „obožavati Oca duhom i istinom“ (Jovan 4:21, 23).

Isus nije stavljao naglasak na građevine, već na služenje Bogu nepodeljenog srca. Ali da li je to značilo da njegovi sledbenici, koji su kasnije nazvani hrišćanima, nikada neće koristiti verske objekte? (Dela apostolska 11:26). Nije, i to s dobrim razlozima.

Božji narod je duhovna porodica

Božje prave sluge su porodica u duhovnom pogledu (Luka 8:21). Jedna dobra porodica obavlja mnoge stvari zajedno, na primer, uzima neki obrok zajedno, a to jača porodične odnose. Isto je i u duhovnom pogledu. Hrišćanski sastanci su posebne prilike kada se duhovno hranimo i jačamo naše hrišćanske odnose. Apostol Pavle je napisao: „Razmišljajmo jedni o drugima, kako bismo se podsticali na ljubav i dobra dela, i ne propuštajmo svoje sastanke, kao što neki imaju običaj, nego hrabrimo jedni druge“ (Jevrejima 10:24, 25).

Stoga, pravi hrišćani su svesni da skupština ima važnu ulogu, jer svakom pojedincu pomaže da razvija hrišćanske osobine koje ne može razviti odvojeno, sam. Neke od tih osobina su ljubav, spremnost da se oprosti, dobrota, blagost i mir (2. Korinćanima 2:7; Galatima 5:19-23).

Gde su se rani hrišćani sastajali da bi se družili i obožavali Boga? Često je to bilo u kućama (Rimljanima 16:5; Kološanima 4:15). Na primer, kada je pisao jednom hrišćaninu, apostol Pavle se u tom pismu takođe obratio i ’skupštini koja se sastaje u njegovoj kući‘ * (Filimonu 1, 2).

Ni danas Božjem narodu nisu potrebni raskošni verski objekti, već prijatna mesta u koja mogu stati svi zainteresovani. Takve su Dvorane Kraljevstva Jehovinih svedoka. Sasvim je moguće da i u vašem kraju postoji jedan takav objekat. U pitanju su funkcionalni i jednostavni objekti, a sastanci koji se u njima održavaju su lako razumljivi — uključuju pesmu, molitvu i iznošenje misli iz Biblije.

Pa ipak, Jehovinim svedocima su dragoceni trenuci kada mogu biti sami s Bogom. Zato se mole svakog dana, i kao porodica i nasamo. U Jakovljevoj 4:8 piše: „Približite se Bogu, i on će se približiti vama.“

[Fusnota]

^ Izvorna grčka reč za „skupštinu“ se u nekim prevodima Biblije na našem jeziku prevodi kao „crkva“.

DA LI STE SE PITALI?

● Da li Bog prebiva u građevinama? (2. Letopisa 6:18)

● Gde je Isus proveo celu noć u molitvi? (Luka 6:12)

● Zašto se pravi hrišćani okupljaju? (Jevrejima 10:24, 25)

[Istaknuti tekst na 15. strani]

Da li molitve moraju biti upućivane s nekog posebnog mesta?